Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Moody Blues, The
Izdavač: Polydor Records
Izdanje: 1986
Trajanje: 41:54
Ocjena: 3/5
Velikani progresivnog rocka The Moody Blues su 1986. albumom »The Other Side of Life« napravili jedan od svojih najvažnijih albuma jer su s njim, i zahvaljujući producentu Tonyju Viscontiju, doživjeli pravo zvučno pomlađivanje koje im je donijelo novu generaciju fanova, iako je nova, poprilično synthpopovskija orijentacija otuđila neke dugogodišnje obožavatelje britanskih rock legendi. Članovi benda su, nakon relativnog komercijalnog neuspjeha prethodnog albuma »Present« (1983), na kojem su samo singlovi bili djelomično uspješni, po svaku cijenu htjeli konkurirati mlađim bendovima u osvajanju tadašnjih radijskih ljestvica i zadržati komercijalnu relevantnost i kroz osamdesete, što im je s albumom »The Other Side of Life«, koji je s prodajnog aspekta bio jedan od njihovih najuspješnijih albuma, potpuno uspjelo. Nažalost, od klasičnog The Moody Blues zvuka, uz obilnu upotrebu sintesajzerskih tekstura, ritam mašina i sekvencera, nije ostalo baš puno, tako da je synthpop transformacija bila gotovo potpuna.
Baš svi članovi benda pokorili su se tadašnjim zvučnim trendovima, pa bi eventualno traženje dežurnog krivca za zvučnu i lirsku rasprodaju ‘intelektualne baštine’ bilo potpuno besmisleno. Bubnjar Graeme Edge bio je na većini kompozicija gotovo neprepoznatljiv jer je dobrano podlegao upotrebi ritam mašine. Uloga flautista/pjevača Raya Thomasa bila je jako okrnjena, gotovo na simboličku razinu, pa je mjestimice doprinosio samo usnom harmonikom i nekoliko pratećih vokalnih harmonija. Klavijaturist Patrick Moraz bio je s druge strane potpuno opsjednut ‘sintetizacijom’, gdje su klavijature uglavnom svirale samo pratnju u ritmičkoj ulozi, pa su njegove virtuozne vrline teško došle do pravog izražaja. S druge strane, oba glavna pjevača, posebno gitarist Justin Hayward, vokalno su se odlično prilagodila novim trendovima i svoju zadaću obavila kako i dolikuje. I tekstovi su dosta stradali zbog nove komercijalne orijentacije jer su se nekadašnje mistične, društveno kritične i duhovne teme podredile raznim ljubavnim izljevima koji su često ispadali preslatki.
O komercijalnoj naravi ovog albuma najrječitije svjedoči podatak da je solidni, ali nespektakularni uvodni standard »Your Wildest Dreams«, koji je otpjevao i napisao gitarist Hayward, u SAD-u bio njihov najveći hit poslije »Nights in White Satin«, čemu je kumovao i slikovit, nagrađivan video s opsežnim emitiranjem na MTV-ju. »Talkin’ Talkin« je sa svojim sintetičkim ritmom svjetlosnim godinama udaljen od klasičnog Moody zvuka, ako se uz to ne ubroje tradicionalno izvrsne vokalne harmonije. Sljedeća skladba, »Rock ‘n’ Roll Over You«, koju je otpjevao i napisao basist John Lodge, vjerojatno i zahvaljujući pentatonski obojenoj glavnoj temi, pojavila se u američkom filmu ‘The Karate Kid, Part II’, pa je kod ‘MTV generacije’ naišla na prilično široku promociju. Preslatka Haywardova balada »I Just Don’t Care« začudo nije doživjela veći komercijalni odjek, što vrijedi i za »Running Out of Love«, koji je stvoren izravno za emitiranje na tadašnjim radijskim postajama usmjerenim na AOR.
Naslovna skladba, klasična Haywardova power balada s ljubavnim tekstom, ali po synthpop receptu, bila je još jedan veliki hit na američkom tlu. No, svejedno je »The Other Side of Life« sadržavao poneko lijepo iznenađenje koje je izniklo iz njihovih simfoprog korijena. Takav primjer bio je odlični »The Spirit«, gdje Moodyji za (vrlo kratko vrijeme) probude čak i tercne harmonije i stvore epske refrene. U artističkom smislu to je zasigurno bio najbolji trenutak albuma, kojeg su zajedno napisali Moraz i Edge, koji su dokazali da se i u najkomercijalnijoj eri ovog benda još uvijek mogu stvoriti vrhunske progrockovske himne. Preostale dvije kompozicije, funkovski raspoložena »Slings and Arrows« i izvrsno otpjevana power balada »It May Be a Fire«, predstavljaju daleko lakši, pop materijal, kakav je prevladavao kroz većinu albuma.
»The Other Side of Life« bila je zaslužen hit tadašnje synthpop scene, iako u usporedbi s klasičnim dostignućima pionira simfonijskog progresivnog rocka ispada gotovo tragikomično. Misija osvajanja tzv. MTV generacije bila je doduše iznimno uspješna, ali su se dugogodišnji obožavatelji The Moody Blues teško pomirili s tim da su njihovi miljenici žrtvovali lavovski dio svog skladateljskog i instrumentalnog intelekta. Sličnoj orijentaciji kao »The Other Side of Life« slijedio je i »Sur la Mer« (1988), sljedeći studijski projekt pod Viscontijevom producentskom palicom, koji je postao još jedan zorni primjer onoga što se može dogoditi kad legendaran bend s veličanstvenim stvaralačkim opusom izneviri svoju izvornu dušu i podredi se neobuzdanoj jurnjavi za komercijalnim uspjehom.
Postava
Justin Hayward – gitara, vokal, klavijature, bubnjarsko sekvenciranje
John Lodge – bas gitara, vokal, klavijature, bubnjarsko sekvenciranje
Ray Thomas – usna harmonika, udaraljke, prateći vokal
Graeme Edge – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Patrick Moraz – klavijature, aranžmani
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Barry Radman – dodatno programiranje i uzorkovanje
Produkcija
Tony Visconti
Popis skladbi
1. Your Wildest Dreams (4:50)
2. Talkin’ Talkin’ (3:55)
3. Rock & roll Over You (4:50)
4. I Just Don’t Care (3:25)
5. Running Out of Love (4:25)
6. The Other Side of Life (6:50)
7. The Spirit (4:14)
8. Slings And Arrows (4:29)
9. It May Be a Fire (4:56)
