Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Kansas
Izdavač: Magna Carta
Izdanje: 2000
Trajanje: 68:09
Ocjena: 4/5
San je brojnih rockerskih veterana da se prije kraja karijere barem još jednom okupe u originalnoj odnosno najpopularnijoj postavi, naravno pod uvjetom da su svi članovi prvotne odnosno klasične postave još živi i zdravi. Američki progresivnorockerski prvaci Kansas doživjeli su 2000. okupljanje klasične postave, koja je između 1970. i 1980. (do albuma »Audio-Visions« (1980)) snimila najveće klasike u povijesti te legendarne skupine. Plod tog prilično neočekivanog okupljanja bio je njihov četrnaesti studijski album »Somewhere to Elsewhere«, koji, očekivano, nije bio na razini njihovih remek-djela iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, no ipak je pozitivno iznenadio mnoge koji su tada mislili da pjevač/povremeni klavijaturist Steve Walsh, gitarist/klavijaturist Kerry Livgren, jednooki gitarist Rich Williams, violinist Robby Steinhardt, bubnjar Phil Ehart te oba basista, Dave Hope i Billy Greer (potonji je dobio pravo da se u postavi pridruži originalnim članovima), neće moći uhvatiti barem djelić magije svojih zlatnih godina.
Ti ‘sljedbenici’ vjerojatno su do tada već zaboravili na Livgrenove skladateljske vrline. Kerry je naime vlastoručno napisao i producirao sav materijal za »Somewhere to Elsewhere«, odsvirao sve klavijature te se čak okušao i u glavnoj pjevačkoj ulozi na skrivenoj, satiričnoj skladbi »Geodesic Dome« od manje od dvije minute, koja se nalazi posve na kraju albuma. To je Walshu omogućilo da se koncentrira samo na vokalne zadatke, u čemu su mu pomagali i Steinhardt, koji je otpjevao glavni vokal na tri skladbe, dok je Greer preuzeo glavni mikrofon na jednoj kompoziciji. Naslovnica albuma doduše nije bila na razini visokih standarda iz sedamdesetih, ali je, ako ni zbog čega drugog, barem budila određenu dozu nostalgije.
Najveća vrlina albuma »Somewhere to Elsewhere« jest da se kompozicije izuzetno dobro usidre u uho i album kao cjelina prođe kao da si ‘puhnuo’. Na njemu nema dosadnih trenutaka, iako nijedna kompozicija osim »Myriad« i uvodnog »Icarus II«, koji je nastavak klasika »Icarus – Borne on Wings of Steel«, posebno ne odskače od ‘zlatne sredine’. »Icarus II« sadrži takoreći identičan središnji motiv kao njegov prethodnik s albuma »Masque« (1975). Već tijekom te kompozicije jasno je da su se sve ključne odlike Kansasa vratile punom snagom: fantastični simfonijski aranžmani s naglaskom na sofisticirane gudačke pasaže, izvanredne vokalne harmonije kakve je znala dočarati samo klasična inkarnacija skupine te udarne gitarske dionice na razini najboljeg hard rocka. »When the World Was Young« je nostalgična stvar s budničarskim refrenom, koja je kao cjelina ovaj put bliža hard rocku nego progu, što je inače značajka još nekoliko djela na ovom albumu.
Na »Grand Fun Alley« glavnu vokalnu palicu preuzima Steinhardt, dok na simfonijskoj poslastici »The Coming Dawn (Thanatopsis)«, koja na trenutke snažno podsjeća na neka postignuća iz zlatnih godina, ponovno blista Walsh, koji je u toj fazi karijere imao već blago načet vokal, ali je i dalje pjevao s izvanrednim žarom i nevjerojatnom energijom. Već spomenuti »Myriad«, koji na trenutke, sa svojim pompoznim refrenom, moćnim simfonijskim aranžmanima i kompleksnim gitarskim pasažama, zvuči kao da je nastao sredinom sedamdesetih, predstavlja jedan od vrhunaca albuma, kada klasična Kansas magija zasja najvećim intenzitetom. Kratak i netipičan, ‘Yesovski’ umetak s nabrijanim vokalnim harmonijama doduše ispada pomalo smiješno, ali se ipak lijepo usidri unutar pomalo jazzovski začinjene strukture tog sjajnog uratka. Na »Look at the Time« u glavnoj pjevačkoj ulozi nalazi se Greer, koji je jedan od najzaslužnijih ljudi što su Kansas danas još uvijek aktivni.
Slijede dvije skladbe u kojima Steinhardt ponovno preuzima glavnu vokalnu inicijativu – »Disappearing Skin Tight Blues« i »Distant Vision«. Prva od spomenutih kompozicija sadrži zanimljiv, ‘Beatlesovski’ refren koji se iznenađujuće dobro smjestio preko bluesy rifa, dok »Distant Vision« sadrži sjajne instrumentalne dionice i na trenutke se vrlo približi nezaboravnom evergreenu »Cheyenne Anthem« s albuma »Leftoverture« (1976). »Byzantium« u uvodnom i završnom dijelu zvuči kao crkvena arija, no većinu vremena vlada pompozni simfonijski prog rock s hardrockerskim elementima. »Not Man Big« je prilično preslab ambiciozan završetak za legendarnu prog skupinu poput Kansasa, jer riječ je o prosječnom hard rockeru s funk elementima, koji bi više pristajao nekim Deep Purple i kao takav je najmanje zanimljivo djelo na albumu.
»Somewhere to Elsewhere«, koji je kao cjelina bio vrlo dostojan uradak i blizu standardima iz sedamdesetih, dugo se smatrao posljednjim studijskim albumom Kansasa, sve dok se nije saznalo da najnovija verzija Kansasa, u kojoj su od originalnih članova ostali samo još Wiiliams i Ehart, snima album naslova »The Prelude Implicit«, koji će izaći u rujnu 2016. Sljedbenici se u međuvremenu pobožno nadaju da će ovaj uradak biti bolji od sporednog projekta Kansasa Native Window i istoimenog albuma iz 2009. te barem približno na razini albuma »Somewhere to Elsewhere«. Gorljivi kršćani Livgren i Hope ostale su suborce (ponovno) napustili ubrzo nakon izlaska albuma »Somewhere to Elsewhere«, iako je Kerry još neko vrijeme surađivao s Kansasom kao koncertni gost. Zatim se posvetio svojoj Kansas ‘proto-skupini’ Proto-Kaw, sve dok ga nije svladala podmukla bolest zbog koje više ne može svirati gitaru i klavijature, pa se njegovo glazbeno djelovanje snažno smanjilo. Steinhardt je u Kansasu izdržao do 2006., kada ga je ponovno zamijenio David Ragsdale.
Postava
Steve Walsh – glavni vokal, prateći vokal
Kerry Livgren – gitara, klavijature, glavni vokal (11)
Robby Steinhardt – violina, viola, prateći vokal, glavni vokal (3, 7 i 8)
Rich Williams – gitara
Dave Hope – bas-gitara (2, 6)
Billy Greer – bas-gitara, prateći vokal, glavni vokal (6)
Phil Ehart – bubnjevi
Produkcija
Kerry Livgren
Popis skladbi
1. Icarus II (7:17)
2. When the World Was Young (5:50)
3. Grand Fun Alley (4:38)
4. The Coming Dawn (Thanatopsis) (5:44)
5. Myriad (8:55)
6. Look at the Time (5:37)
7. Disappearing Skin Tight Blues” – 7:02
8. Distant Vision” – 8:48
9. Byzantium (4:15)
10. Not Man Big (8:49)
11. Geodesic Dome” (Hidden track) (1:24)
