Autor: Primož Novak
Izvođač: TesseracT
Izdavač: Kscope
Izdanje: year_month
Trajanje: 36:24
Ocjena: 4/5
Prije sedam godina, kad su engleski predstavnici djent žanra Tesseract izdali prvijenac, vjerojatno je bilo nezamislivo da će skupina izdržati dulje od dva albuma. Nakon problema s vokalistima Tesseract su se ipak održali na površini i plivali dalje. Piše se 2018. i Tesseract su se nakon tri godine odsutnosti vratili četvrtim albumom, nakon ne baš uspješnog albuma Polaris. Skupina nije dangubila, uzela si je samo malo više vremena, a odrađeno je i podosta turneja.
Sonder te na prvu loptu može poprilično razočarati jer traje tek dobrih 36 minuta. Tesseract su dakle ponudili najkraći uradak u karijeri, no sad se postavlja pitanje kvalitete tih 36 minuta.
Sonder se otvara skladbom Luminary, koja možda nije najbolja reprezentacija onoga što skupina može. Skladba je svakako udarna, zvučna slika kao i uvijek je vrlo dotjerana, a najbolje se ističe vokal Daniela Tompkinsa, koji najviše dolazi do izražaja u refrenu. Solidan početak, no nastavak pokazuje onu pravu sliku skupine. Skladba King je sporija, ritmički razigranija, a ima i više ambijentalnosti. Povrh toga skupina iznenadi nestandardnom strukturom, Tompkins ubaci čak i poneki krik, pa raznolikosti ne manjka. Svakako vrlo svijetla točka albuma, koja je uvrštena i u koncertni repertoar. Nakon smirenog intermezza Orbital Tesseract serviraju Juno, udarnu i groovy skladbu koja je izrazito dotjerana; ritam sekcija naprosto blista, a odlično do izražaja dolazi i bas gitara. Album se nakon toga poprilično smiri, skladba Beneath My Skin naglasak stavlja na ambijentalnost i atmosferu, ali naravno ima i udaran dio u stilu moćnih Meshuggah. Slično je i s Mirror Image, koja se ugodno gradi do kraja, što je naknadno podrškano krepkom distorzijom. Inače je naglasak više na ambijentalnosti, što uratku kao cjelini daje određenu raznolikost. Više udarnosti prisutno je u skladbi Smile, koju je skupina ponudila kao singl još prije albuma. Skladba Smile prilično se razlikuje od izvorne inačice, prisutni su i industrial umeci, što već ionako bogatoj zvučnoj slici daje još jednu nijansu više. Smile se spaja u kraću skladbu The Arrow, kojom se zatvara ovaj kratki krug.
Tesseract sa Sonderom nekako spajaju elemente prošlih albuma. Skupina je i dalje tehnična, atmosferična, melodična i nepredvidljiva, ali album kao cjelina ne uvjerava kao prva dva. Kao i prijašnja izdanja, i Sonder je vrhunski producirán, sve je dotjerano do u tančine. Zvuk je bogat i naprosto vapi za dobrim ozvučenjem. Ukratko, četvrtim albumom Tesseract potvrđuju da im još nije ponestalo ideja, samo se čini da se malo traže.
Postava
Acle Kahney – gitara
James Monteith – gitara
Jay Postones – bubnjevi
Daniel Tompkins – vokal
Amos Williams – bas
Produkcija
Aidan O’Brien, Acle Kahney
Popis skladbi
1. Luminary
2. King
3. Orbital
4. Juno
5. Beneath My Skin
6. Mirror Image
7. Smile
8. The Arrow
