King Crimson progonili oluju usred Palmanove (2019)

Lokacija: Palmanova / Piazza Grande / Italija
Datum: subota, 06.07.2019

---

Ovog izvještaja gotovo ne bi ni bilo, jer nije puno falilo pa da koncert britanskih divova progresivnog rocka King Crimson u srcu talijanskog grada Palmanove, na trgu Piazza Grande, zbog nevremena i obilne kiše otpadne. U trenutku kad je skupina već trebala biti na pozornici, lilo je kao iz kabla, a munje i gromovi dodatno su pojačavali brutalnu oluju.

Nakon otprilike sat vremena čekanja, kad se oluja smirila, organizatori su koncert ipak odradili, no King Crimson, za koje smo već bili uvjereni da ih te večeri nećemo vidjeti, skratili su svoj nastup gotovo za polovicu. Njihov poglavar, ekscentrični gitarski genij Robert Fripp, koji ide spavati ‘zajedno s kokošima’, znao je prekinuti nastup ili ga otkazati i zbog manjih neugodnosti, no ovaj nas je put ipak pozitivno iznenadio, pa se mogla disciplinirano posjedati na stolice ispod pozornice nacionalno šarolika publika u kojoj nije manjkalo Slovenaca.

King Crimson su nastup otvorili trostrukom bubnjarskom stampedom »Hell Hounds of Krim«, u kojoj su se veliki ljubitelj udaraljkaške egzotike Pat Mastelotto, majstor preciznosti Gavin Harrison i svestrani Jeremy Stacy, koji je te večeri brinuo uglavnom za klavijature, odmjerili u inteligentno tempiranim bubnjarskim kanonadama koje su osigurale vatren početak ovog temeljito skraćenog koncertnog nastupa.

Zbog prethodno spomenutih ‘izvanrednih okolnosti’ članovi King Crimson pod Frippovim uvijek strogim pogledom nisu imali puno manevarskog prostora kad je riječ o izboru izvedbi, koji je bio temeljito skraćen. U prvi plan došli su uglavnom dugogodišnji favoriti, dok su manje poznate, ali jednako odlične skladbe nažalost ispale iz setliste. Uz klasik »Pictures of a City« s albuma »In the Wake of Poseidon« (1970) u ‘igru’ se uključio cijeli sedmeročlani bend, koji je nedavno ponovno napustio Bill Rieflin.

Izvanredna uigranost i preciznost Frippove nevjerojatno disciplinirane ekipe ponovno su oduzimale dah. Jakko Jakszyk bio je u još boljoj vokalnoj formi nego inače i glasom nas je nekoliko puta podsjetio na pokojnu legendu Grega Lakea, dok je svojim gitarističkim vragolijama lijepo nadopunjavao Frippove, kao i uvijek matematički tempirane gitarske fraze i solaže. Tony Levin ponovno je briljirao na bas-gitari i Chapman Sticku te pomagao u pratećim vokalnim harmonijama. Njegove su bas-linije zahvaljujući vrlo dobrom ozvučenju te večeri cijelo vrijeme bile odlično čujne. Najviše manjih problema te je večeri imao uvijek vedro raspoloženi saksofonist i flautist Mel Collins, koji je svojim saksofonom nekoliko puta ružno promašio zbog prebrzog uključivanja, no to mu se ne može zamjeriti. Upravo je dodatak njegova saksofona inače izdašno začinio neke klasike iz kasnijeg razdoblja ove legendarne skupine. Mračni i cinični »Cirkus« s albuma »Lizard« (1970) nastavio je večer klasika, dok je postapokaliptični ep »Epitaph« s prvijenca King Crimson, koji je vokalno uvijek poprilično zahtjevan zalogaj, no Jakko se izvrsno iskazao, bio jedan od vrhunaca cijele večeri. Među skladbama koje su se usred aktualne turneje nakon dugo vremena opet našle na setlisti te smo večeri uživali u »Frame by Frame« i »Neurotica«, između kojih su lijepo ubacili i nezaobilazni »Indiscpline«, te tako uspješno zaokružili trojac vječnih hitova iz osamdesetih. Tekstovi i vokalne melodije sva tri djela bili su prilagođeni Jakszykovoj boji glasa i pjevačkom pristupu, koji se poprilično razlikuju od onih njegova prethodnika Adriana Belewa. Zatim je uslijedila izvedba eterične balade »Moonchild«, koja je umjesto razvučenih improvizacija iz originala sadržavala kraće solo točke svih članova skupine. »The Court of the Crimson King«, još jedan od vrhunaca te večeri, odsviran je posve u duhu originala, uključujući završni motiv usmjeren na flautu. Pomalo je ironično da Fripp od svog benda sada zahtijeva izvedbe standarda koje su većinom, uz izuzetak djela iz osamdesetih i kasnije, u potpunom suzvučju sa studijskim originalima, s obzirom na njegovu improvizacijsku prošlost, kad je još početkom sedamdesetih tijekom koncertnih nastupa potpuno mijenjao neke omiljene skladbe. Potom je uslijedila trostruka bubnjarska orgija pod naslovom »Drumzilla«, kad je ‘troglavo bubnjarsko čudovište ponovno izašlo iz jazbine’ i izvelo neke dah oduzimajuće bubnjarsko-udaraljkaške manevre. Razbijačka »Level Five« s albuma »The Power to Believe« (2003) bila je te večeri najnovija skladba skupine koja od 2003. nije snimila novi album, iako već odavno ima dovoljno novog studijskog materijala za takav pothvat. S nezaboravnim »Red« (1974) evergreenom »Starless«, koji uvijek osigura svojevrsni ambijentalni klimaks, pomalo očekivano su zaključili redovni dio ovog temeljito skraćenog nastupa. Većina nas već je tada ustala sa stolica, uvjerena da je koncerta kraj, kad su nas Fripp i družina iznenadili i neočekivano se vratili na pozornicu. Za ‘utješnu nagradu’ ‘Grimizni kraljevi’ odsvirali su još »21st Century Schizoid Man«, koji na aktualnoj turneji, unatoč tome što je riječ o njihovu najprepoznatljivijem djelu, izvode prilično rijetko. Na neki dodatak bilo je već naivno očekivati, jer se Frippu, čije su prave emocije na kraju nastupa ponovno bile potpuna enigma, već žurilo pod poplun, u ‘svijet patuljaka’. S setliste su te večeri tako ispale koncertno rijetko izvođene skladbe poput »Cat Food«, »Sheltering Sky«, »»Elektrik«, »Islands« i »One More Red Nightmare«, dok smo od evergreena najviše pogrešali »Easy Money«, »Larks’ Tongeus in Aspic-Part II« i »Red«. Bez obzira na to što im je nepredvidljivo ljetno vrijeme ovaj put dobro zagorčalo život, King Crimson vjerne fanove usred Palmanove nisu ostavili na cjedilu te su skraćeni nastup odradili kako i dolikuje i kako se od njih očekuje – tehnički superiorno i ambijentalno nenadmašno. Ozvučenje je bilo iznenađujuće kvalitetno i svi su instrumenti cijelo vrijeme bili dobro čujni, dok su legende progresivnog rocka, uz prethodno spomenute rijetke Collinsove saksofonske spodrsljaje, bile slika i prilika briljantne uigranosti i disciplinirnosti. Nakon što je već izgledalo da koncerta uopće neće biti i da ćemo se natrag u Sloveniju vratiti bez vrhunskog koncertnog iskustva kakvo mogu priuštiti samo King Crimson, sa svime što smo čuli i vidjeli doista smo više nego zadovoljni.

autor: Peter Podbrežnik
fotografija: Primož Novak

---

Setlista:
1. Hell Hounds of Krim
2. Pictures of a City
3. Cirkus
4. Epitaph
5. Frame by Frame
6. Indiscipline
7. Neurotica
8. Moonchild (with cadenzas)
9. The Court of the Crimson King (with coda)
10. Drumzilla
11. Radical Action II
12. Level Five
13. Starless
—dodatak—
14. 21st Century Schizoid Man