Lokacija: Drašiči / Turistična kmetija Simonič / Slovenija
Datum: petak, 26.10.2012
Ponekad dođeš na koncert ne znajući da je koncert! I ne znajući da će iz toga nastati reportaža. Kakva god već… Agencija Concertica puna je iznenađenja. Napokon, ovog smo rujna mogli uživati na koncertu u Ljubljani, gdje su se na pozornici u režiji Agencije Concertica izmijenile dvije klasične rock postave za koje čovjek ni u snu ne bi pomislio da će nakon davnih osamdesetih uopće ikad posjetiti Sloveniju – Wishbone Ash i Nazareth. Cilj druženja na Turistični kmetiji Simonič bio je proslaviti uspješno izveden spomenuti koncertni događaj u Ljubljani prije mjesec dana. Nitko pak nije znao za iznenađenje, jer je razuzdano veselje u prostorima gostionice slikovito začinio nastup sedmeročlane postave El Kachon.
Septet u sastavu: Tina Gerbec Radaković (vokal), Andrej Krt Barbič (gitara, usna harmonika, prateći vokal), Tomi Perinčič (vokal, slide gitara, gitara), Dejan Sondža Gerbec Radaković (bas gitara, prateći vokal), Žiga Dobravc (bubnjevi), Ptrimož »PimpS« Malenšek (udaraljke) i Mladen Cetina (klavijature), u okruženju u kojem nije nedostajalo razuzdanog vijuganja publike po zavojima pijanstva, prionuo je poslu smrtno ozbiljno i potrošio poveći komad vremena da pripremi sve potrebno za optimalan koncertni nastup.
Isplatilo se prići detaljno. Očito je tako da su El Kachon glazbenici iz pravog tijesta, koji se svake stvari laćaju s puno ljubavi i poštovanja prema glazbenoj umjetnosti. U svom nipošto skromnom nastupu, podijeljenom u dva dijela, predstavili su nam repertoar gotovo u cijelosti sastavljen od vlastitog autorskog materijala.
El Kachon su definitivno posebnjaci slovenske glazbene scene. Njihov je stil teško odrediti. Najlakše bismo ga mogli opisati oznakom progresivni blues rock. Njihove kompozicije naime spajaju izniman splet klasične bluesovske retorike s odmacima prema psihodeličnom rocku kao i integraciju jazz elemenata. Tomijev slide neprestano upozorava da se određeni dio skladbe može vrlo brzo prevagnuti u nešto što bi moglo zamirisati na sastave poput Allman Brothers Blues Band, ili na drugoj strani i “southern” Govt ‘n’ Mule, čak i Lynyrd Skynyrd. Zvuk je tijekom nastupa bio odličan, a gradivni elementi u pejzažu zvučne slike ravnomjerno raspoređeni. Glavni vokali Tomija ili Tine, često vezani u duet, bili su odlično harmonizirani i s pratećim vokalima drugih članova. Upravo vokalna izvedba uz odličnu interpretaciju, iza koje stoji bogato iskustvo članova ekipe, onaj je jezičac na vagi koji u potpunosti uvjerava u izuzetnu kvalitetu El Kachon.
Tu nema mjesta za promašaj. U takvom organskom milozvuku čuje se naime baš svaka, pa i najmanja greška. I ovaj ih je put bilo jako malo, ako ih je uopće i bilo. El Kachon, koji su se u takvom okruženju osjećali vrlo domaće – vjerojatno ne puno drugačije nego u prostorima u kojima inače vježbaju, fenomen su izuzetne slušljivosti, ali razigrane, čak i složene priče skladanja pjesama. Uz iznimku Neal Youngove Cinnamon Girl i Albert Kingove The Hunter, koju su u svojim verzijama preradili bluesovski velikani od Canned Heat, Blue Cheer do Free, na repertoaru su se izmijenile autorske Home, What If, Snake Bite, Solo Moon, Little By Little, One Fine Day, Mustang Sally i Still.
El Kachon su nas oduvali svojom perfekcijom i preciznom ugođenošću koja dosiže razinu besprijekornog rada švicarskog sata. To je skupina koje u Sloveniji nedostaje, zato se nadajmo da će u budućnosti dobiti dostojnu izloženost na sceni i, što je najvažnije, da će što prije izbaciti studijski prvijenac te dostaviti masama što više svojih koncerata. U Ljubljani ćete ih imati priliku uloviti 29.11.2012. u klubu Channel Zero, na Metelkovi.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Helena Vertačnik
