Lokacija: Beč (Wien) / Szene / Austrija
Datum: utorak, 22.10.2013
Queensrÿche je skupina koja je posljednjih nekoliko godina podigla poprilično prašine u metalskoj javnosti. Godine 2011. izdali su kontroverzan album »Dedicated To Chaos«, kojim su se stilski odmaknuli daleko od svog prepoznatljivog zvuka, a time su uspjeli i bipolarizirati fanove. No dva pola nisu nastala samo među njihovim slušateljima, nego i u samoj jezgri skupine. Queensrÿche su sredinom prošle godine iz benda izbacili dugogodišnjeg frontmena Geoffa Tatea i ratni ples mogao je početi. Pranje prljavog rublja u javnosti i vučenje po sudovima zbog prava na korištenje imena benda postali su svakodnevica, a za šlag na kraju su obje upletene strane početkom ljeta pod imenom Queensrÿche izdale svaka svoj novi studijski album.
Iako je ime skupine izgubilo puno ugleda, od početka je bilo jasno da se podrška vjerne publike priklanja strani »originalnih Queensrÿche«, dakle okosnici skupine koju čine gitaristi Michael Wilton i Parker Lundgren, basist Eddie Jackson te bubnjar Scott Rockenfield. Četvorci se na mjestu prvog vrištača pridružio nitko drugi nego Todd La Torre, čovjek koji je godinama upozoravao na sebe u floridskom undergroundu, sve dok ga prije nekoliko godina napokon nisu otkrili i u svoje redove regrutirali još jedni kultni prog metalci, Crimson Glory. Njihova neaktivnost je potom La Torrea otjerala u Queensrÿche tabor, gdje su isprva najavili rođenje projekta Rising West, ali su karijeru ipak nastavili pod okriljem svog prepoznatljivog zaštitnog znaka. Ako je Tate utjelovljenje novih ideja i novog zvuka, La Torreova verzija benda cijelo je vrijeme težila povratku u klasična Queensrÿche godina. Izdali su samonaslovljeni »povratnički« album (recenzija ovdje) i počeli s nastupima sastavljenima isključivo od skladbi iz prvog desetljeća njihove karijere.
Put ih je tako u jesen 2013. odveo i u Europu. Već se iz svemira moglo primijetiti da su silni potresi unutar skupine naštetili njezinu imenu, pa je katastrofalna prodaja karata za prvotno najavljeni koncert u Grazu organizatora prisilila na promjenu same lokacije nama najbližeg koncerta turneje. Malobrojnoj slovenskoj odapravi nije preostalo ništa drugo nego da se i sama preusmjeri na Beč, iako se ni tamo nije skupilo više od možda dvjesto pedeset, najviše tristo posjetitelja. Pri tužnom pogledu na malenu dvoranu kluba Szene morao sam se dvaput uštipnuti za obraz i upitati je li to doista ista skupina koju sam prije dvije godine kao jednog od nositelja dana gledao na glavnoj pozornici prestižnog Sweden Rock festivala??
Koncert su oko pola devet navečer otvorili Manic Saint, domaći kvintet koji za sada još traži svoje mjesto pod suncem. Unatoč malom koncertnom iskustvu, domaćini su se predstavili kao solidan scenski derivat, frontmen je često zalazio sve do ruba pozornice i tako energiju benda prenosio u klupski prostor. Iskreno rečeno, i u Sloveniji imamo zanimljivije heavy metal kolektive od Manic Saint, klišejski rifovi i već tisuću prva prerada zvuka novog vala britanskog heavy metala naprosto nisu elementi koji bi slučajnog slušatelja doveli u ekstazu.
U satima kad je Beč već obujmio mrak, klub se barem približno napunio, taman toliko da iza prvih redova više nije zjapila praznina. Slično kao posjet bila je skromna i scenska kulisa, straga se nad bubnjarskim setom sramežljivo prostirao samo logo benda, tako da bi mogući slučajni posjetitelj teško povjerovao da je ovaj bend nekoć punio velike arene.
Početak s Queen of the Reich nagovijestio je da ovi na pozornici misle ozbiljno! Queensrÿche su nas mislima odveli tri desetljeća unatrag, a sve su oči u uvodnom dijelu nastupa nevjerično bile uperene u frontmena Todda La Torrea, koji je iz svog grla istiskivao nevjerojatne vokalne akrobacije, na dlaku slične Tateovima! Iako mu je već četrdeset godina, La Torre na pozornici djeluje mladenački i razigrano, a njegovo glavno oružje je naravno u nebo sežući vokal, pa su i najzahtjevnije skladbe, poput Walk in the Shadows ili Warning, mogle zaživjeti u savršenoj izvedbi. Iako je u bendu novajlija, Queensrÿche mu kao središnjoj pozorničkoj figuri iznimno vjeruju. Instrumentalna četvorka prepuštala je frontmenu sve poluge interakcije s publikom, pa su svi obraćanja između komada bila isključivo njegova domena, što je u usporedbi s drugim skupinama u sličnim situacijama svakako neobično. Oštrom pogledu nije promakla nova La Torreova tetovaža na desnoj ruci, na koju si je kao dugogodišnji fan skupine istetovirao Queensrÿche logo. Iako se ne poznaju dugo, povjerenje na relaciji skupina – La Torre dakle je čvrsto i obostrano.
Ostaloj četvorki, a posebno originalnom triju Wilton / Jackson / Rockenfield, kao da je pao kamen sa srca! Neću tvrditi da su na pozornici ostavili do posljednjeg atoma snage, jer je bila prisutna rutinirana suzdržanost, ali su zato djelovali izuzetno opušteno, neopterećeno, kao da su na jednoj od svakodnevnih proba. Jedni druge poznaju bolje nego sadržaj vlastitih džepova, pa nije izostala izvanredna uigranost, povremeno svoj cjelokupni potencijal nisu iskoristili samo prateći vokali dvojca Jackson / Lundgren na desnoj strani pozornice.
Usred koncerta gitaristi su razmijenili nešto zajedničke vatre, prije nego što su Queensrÿche u petoj brzini nastavili s epskom refrenskom temom komada The Needle Lies. Iako komadi aktualnog albuma »Queensrÿche« X2, Where Dreams Go to Die ili A World Without uopće nisu loši, s obzirom na reakcije bilo je jasno da je publika došla po dozu staroškolskih klasika! Kroz cijeli nastup bio je izuzetno dobro zastupljen album »Warning« (1984.), a za sam kraj redovnog dijela Amerikanci su naravno sačuvali najbolje. Stupnjevanje atmosfere kroz koncert vrhunac je doseglo izvedbom završetka konceptualne »Operation Mindcrime« (1988.) epopeje My Empty Room / Eyes of a Stranger, pri kojoj je vidno ganut bio i sam La Torre, koji vjerojatno još uvijek nije posve shvatio da stoji na mjestu jednog od kroz povijest, zbog svoje umjetničke vrijednosti, najcjenjenijih heavy metal kolektiva ikad. Pri povratku na pozornicu Amerikanci su poslužili komercijalnim hitovima Jet City Woman i Silent Lucidity, prije nego što je zastor konačno pao s još jednom fenomenalnom La Torreovom predstavom u skladbi Take Hold of the Flame.
Od dobrih sat i pol dugog druženja dobili smo točno ono što smo očekivali: izvrsnu izvedbu staroškolskog materijala za kojim je Queensrÿche fanovima, iskreno rečeno, posljednjih godina već pošteno škljocalo. Unatoč svim vrhuncima i odličnoj koncertnoj formi otvara se pitanje kakva uopće može biti budućnost benda. Bez nekadašnje glavne kreativne veze DeGarmo / Tate Queensrÿche su trajno hendikepirani, pa je njihov ponovni uspon popularnosti u ovom trenutku više fikcija nego išta drugo. Na toj točki bend je tako osuđen na obnavljanje sjećanja na dane kad su pisali povijest metala, a išta više od toga se bez Tatea u ulozi frontmena jednostavno nikad (više) neće dogoditi.
autor: Urban Bolta
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista QUEENSRYCHE:
1. Queen of the Reich
2. Speak
3. Walk in the Shadows
4. The Whisper
5. En Force
6. Child of Fire
7. Warning
8. Where Dreams Go to Die
9. A World Without
10. Guitar Solo
11. The Needle Lies
12. Prophecy
13. Fallout
14. My Empty Room
15. Eyes of a Stranger
16. Empire
—dodatak—-
17. Jet City Woman
18. Silent Lucidity (nije odsvirana)
19. Take Hold of the Flame
MANIAC SAINT:
1. The Parasite
2. Believe
3. Resolution
4. Sanguine
5. Angel
6. Between the Lines
7. Rocka Rolla
8. Promised Land
