Lokacija: Cerkno / Gabrijel / Slovenija
Datum: subota, 11.01.2020
Nema ljepšeg nego otvoriti novu koncertnu sezonu, odnosno sezonu gledanja i posjećivanja koncerata doma, i to ne u Ljubljani, nego u fenomenalnom Cerknu. U baru Gabrijel, u krugu »domaćih«, u krugu ljudi izvanrednih organizacijskih sposobnosti, koji dišu jedni za druge. Kad među Slovencima osjetiš onu krvavo nedostajuću slogu, koja inače u šentflorjanskoj dolini djeluje kao utopijski mitološki endem, kakav može proizvesti samo najbujnija mašta. Pa ipak. U Cerknu je to stvarnost.
25. međunarodni festival (dobre glazbe) pod imenom Keltika pozvao je u svoj ovogodišnji program za prvi koncert u Cerkno skandinavsku, točnije norvešku jazz formaciju Cortex. Cortex su prije nekog vremena, odnosno prije tri godine, nastupili u sklopu festivala Jazz Cerkno (RockLine recenziju trećeg festivalskog dana OVDJE), a trubač Thomas Johansson ujedno je i dobar znanac bara Gabrijel, jer je i ovdje prije tri godine nastupio sa švedskom jazz postavom All Included (RockLine recenziju koncerta OVDJE). Za Cortex možemo reći da su posebnjaci, kao što je poseban skandinavski pristup jazz glazbi. Skupina spaja utjecajne elemente be-bopa i free jazza, kroz nevjerojatno posrećeno izjednačavanje, u jedinstveni glazbeni konglomerat. Bend se neprestano izvrsno osjeća u ulozi spretnog konopohodača između opuštenih dijelova, koji često zaviruju prema poljima avangarde, iako su još uvijek konkretno daleko od koketiranja s kaotičnošću, što primjerice ne krije moderna čikaška škola free jazza, te slušljivijih, sažetijih formi.
Ali idemo po redu. Uvodni dio koncertne večeri pripao je triju koji dolazi iz škole Zlatka Kavčiča i koji se predstavlja pod imenom: Durizzotto / Bajc / Furlan Trio. Troje odličnih mladih glazbenika s konkretnom kilometražom i iskustvom. Clarissa Durizzoto na alt saksofonu primjerice je nastupila sa svojom skupinom Maistah Aphrica na prošlogodišnjem izdanju trodnevnog festivala Jazz Cerkno (RockLine recenziju trećeg festivalskog dana OVDJE) , Gal Furlan surađuje s goriškom postavom Neseseri Kakalulu i inače je izdao već nekoliko samostalnih albuma, a Matjaž Bajc suosnivač je sastava Koromač iz Vrtojbe, svira za Brencl Bando, Acamar Trio,… S obzirom na uvodni opis glazbenog usmjerenja sastava Cortex, nadobudni je trio na početku večeri zapravo, u pravoj suprotnosti, unio mnogo više furioznosti, šundra i pravi punk tornado u svoj jazz iskaz. Trio je predstavio svoj albumski prvijenac »Spontaneous Clip«, koji je izašao prošle godine u izdanju Klopotec, i u 40 minuta igre uvjerio da je riječ o ekipi koja se odlično i izvrsno sporazumijeva i osjeća na pozornici. Da se osjećaju međusobno, što znači da trio djeluje silno koherentno i kompaktno, iako tu kompaktnost treba tražiti u izrazitoj mjeri slobodoljubive improvizacijske opuštenosti. Bajc, kojeg smo prije nekog vremena ovdje sreli u ulozi basista Brencl Bande (pisao se hladan jesensko-zimski dan 2018. – RockLine recenziju koncerta OVDJE), kao i sa sastavom Koromač (festival Jazz Cerkno 2019 – RockLine recenziju drugog dana festivala OVDJE), ovaj je put prije izlaska na pozornicu samo odložio svoju kapicu, a na kontrabasu je neprestano divlje mahao kao da je u transu, toliko se snažno poistovjetio s vibracijom jazz poslanja skupine. Nije čudilo da je pri izvabljivanju zvukova često zalutao u posve nekonvencionalno iskorištavanje samog tijela kontrabasa, pri čemu je tom elementu pristupao s takvim žarom i strašću da je ponekad izgledalo kao da želi gudalom »prepiliti« kontrabas na pola. Takav pristup smo primjerice promatrali kod Jošta Drašlera (RockLine recenziju njegova nastupa u Cerknu, dana 18.01.2019. OVDJE), koji također izvlači hrpu zvukova, mimo klasičnog odjeka žica, nego se služi lupanjem po cijelom tijelu instrumenta itd… Tom se elementu kasnije pridružio i Gal Furlan na bubnjevima. Trio nagovara, kako sugerira i značajan naslov albuma. Vrlo spontano. Lagane forme su doduše oslonac da se ekipa »ne izgubi«, da ima neki kompas, ali se ipak sva tri građevna elementa većinom upuštaju u široki ocean bezgranične jazz improvizacije i pritom zadivljuju ne samo visokom tehničkom izbrušenošću, nego i duhovitim i domišljatim rješenjima te ekspresivnom iskričavošću. Odlično uvodno zagrijavanje dakle, koje je oduševilo šezdesetak posjetitelja.
Cortex su izrazito prekaljen kvartet, koji zastupaju Thomas Johansson (truba), Kristoffer Berre Alberts (tenor saksofon), Ola Høyer (kontrabas) i Dag Erik Knedal Andersen (bubnjevi). Bend je nastao 2007. godine, a njegovi su članovi surađivali, ili još surađuju, i u drugim poznatim skandinavskim postavama, kao što su All Included, Paal Nilssen-Love Large Unit, Bushman’s Revenge, Zanussi 5, Friends & Neighbors, Honest John i The Heat Death. Kvartet crpi inspiraciju iz lika i djela kvarteta u kojem su surađivali legendarni Ornette Coleman i Don Cherry.
I doista. Oni koji su bili još pod dojmom nastupa uvodne skupine, još su prije kraja koncerta Cortex pitali: »Jesu li uopće već odsvirali koju bržu stvar?« Doista su uvodni i izlazni dio (prije obveznog dodatka) koncerta Cortex, koji je trajao dobar sat, bili ubrzane naravi, inače je zanimljivo kad slušaš Cortex, koliko je mirnih i suptilnijih dijelova u strukturiranosti njihovih jazz kompozicija. Formatiranost točaka je jasna i kvartet u tome slijedi stalno strogu crvenu nit, kojom drži kompaktnost točkama. Ali istovremeno si ipak stvara konkretno obilje prostora za slikovite improvizacijske umetke, u kojima naravno prednjače trubač Thomas Johansson i njegov tenorsaksofonski drug Kristoffer Berre Alberts. Godilo je promatrati te nagle preklope između dijelova kompozicija, koji uz punu mjeru koncentracije zahtijevaju i obilje sofisticirane gipkosti i mekoće, kao i kontraste umetaka, koji su od aktera zahtijevali veću mjeru adrenalinske žurbe, a istodobno dostavili i opipljivo obilje lucidnosti.
Kvartet se fenomenalno osjeća i osjeća se da među članovima ekipe nema skrivača .U završnom dijelu razmahali su se i marljivi kontrabasist Ola Høyer i bubnjar Dag Erik Knedal Andersen čija je profinjenost doslovno vapila za tim da mora odraditi dulji solistički izlet u okviru jedne od točaka večeri. Bend je pretežno svirao skladbe iz nadolazećeg novog studijskog albuma. Uz briljantnu predstavu, kroz koju su Cortex zračili i veliku mjeru opuštenosti i zabavne zafrkantske nastrojenosti, što inače prati mnoge njihove skandinavske zemljake u pristupanju modernim jazz vibracijama (preletite samo naslove komada, koliko pomirljivosti u koliziji mašte i crnog humora posjeduju), simpatičnost skupine nadograđivalo je i neprestano simpatično predstavljanje samih točaka u stankama između skladbi, za što je skrbio Thomas Johansson. Kvartet se silno omilio i dojmom da je nevjerojatno zahvalan na pozivu na ovaj koncert, svojim skromnim, a ponosnim držanjem i prije svega time da u svom koncertnom nastupu može bezgranično uživati i prenositi sve te pozitivne vibracije svojih osjećaja i na publiku, koja je to neprestanim pljeskanjem i punokrvno osjetila.
Bend je zadivio već na svom nastupu prije tri godine u sklopu festivala Jazz Cerkno trećeg dana, sa svojom slobodnom kinetikom, koja savršeno i s perjanom lakoćom hoda po tankoj razdjelnoj crti između jasne formatiranosti točaka i izrazitih trzaja posve opipljive improvizacijske podrugljivosti u ishodu duhovitosti free jazz »zakonitosti« (nad zakonitostima), pa je svoju izvedbenu briljantnost ponovno potvrdio. Jedinstveni posebnjaci, taman dovoljno »freejazzovski otrgnuti« i za slušanje taman dovoljno »be-bopovski pomirljivi«, novim su posjetom Cerknu publiku ponovno oduševili, zaveli, očarali i začarali!
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
