Poplava tehničkog death metala: Obscura u Ljubljani (2020)

Što se tiče ponedjeljaka, Garfield je potpuno u pravu; »they suck«. No zbog ovakve koncertne večeri, kakva se dogodila prije tjedan dana u klubu Orto, novi tjedan puno je lakše započeti. U Ljubljanu su se s pločom Diluvium vratili njemački teškaši tehničkog death metala Obscura, a društvo su im u zaista odličnom paketu pravili nizozemska blackened death metal ratna mašinerija God Dethroned, melodični black metal Thulcandre i francuski tehničari Fractal Universe.

Za zagrijavanje su ovaj put pobrinuli se, od glavnih nastupatelja žanrovski najbliži, Fractal Universe. Francuski progresivni/tehnički death metalci slovenskoj su se publici već predstavili, i to na Metaldaysu 2017. Tada su kao jedni od prvih nastupili na New Forces pozornici i ostali upamćeni kao jedno od ugodnijih iznenađenja festivala. Francuzi su ovaj put kod nas prvi put svirali u klupskom okruženju i unatoč ranom satu pod pozornicu privukli poprilično ljudi. Fractal Universe tople vode doduše nikako ne otkrivaju, jer je većina dijelova koji čine njihove tehnički kompleksne i razigrane komade pravi deja vu, već negdje čuvena stvar. Kod četvorke iz Nancyja tako se čuju više-manje očiti utjecaji sunarodnjaka poput Gojire i Gorod, a usput i Obscure i The Faceless. Unatoč tome su Fractal Universe s lomljenim ritmovima i staccato rifovima kao stvorenima za mahanje glavom zvučali dovoljno zanimljivo da im se sličnosti s uzorima ne mora previše zamjerati. Prilično slabašan je nažalost ispao samo umorni čisti vokal Vincea Wilquina, što se čulo već tijekom uvodnog hitića Sons of Ignorance s prvijenca Engram of Decline.

Puno, puno zanimljiviji i teže očekivani bili su sljedeći nastupatelji, njemački Dissection »worshipperi« Thulcandra, koje vodi Steffen Kummerer, ujedno i šef Obscure. Thulcandra, koji su ime preuzeli od prastarog Darkthrone dema, a ti po imenu za Zemlju iz Lewisove znanstvenofantastične klasike Out of the Silent Planet, kod nas su već nastupili, i to davnog lipnja 2011. u Channel Zeru. Od tada je proteklo puno vode, grupa je 2015. izdala ploču Ascension Lost, a nakon toga je oko njih prilično utihnulo. Sve do ovogodišnje turneje kojom su se ponovno vratili u Ljubljanu i oduševili već prvim razbijačem In the Realm of Thousand Deaths. Šteta što je tri četvrtine pozornice zauzimala glomazna bubnjarska baterija Sebastiana Lansera (Obscura) pa su se sva četiri člana Thulcandre, uključujući bubnjara Erebora, morala stisnuti sasvim na početak pozornice. Baš puno prostora za kretanje momci tako nisu imali, ali su taj nedostatak potpuno nadoknadili sviranjem. Vražje dobrim sviranjem! U nažalost samo pola sata Nijemci su natrpali komade sa sva tri albuma, vrhunske melodije ispod prstiju gitarskog dvojca Kummerer/Delastik padale su kao Lucifer s Nebesa, a izvanrednom se predstavom istaknuo i Erebor sa zaista prekrasnim korištenjem činela. Zbog (pre)kratkog nastupa klasici a la Deliverance i Sin and Death te Frozen Kingdom proletjeli su mimo nas u tren oka. Mogli su ugurati barem još i Everlasting Fire, no Thulcandra je predstavila novi komad The Slithering Silver s nadolazeće ploče (što je lijepa vijest jer se o tome još nije govorilo), koji je za prvi put zvučao ok, i prebrzo se oprostila s epskim Spirit of the Night.

Teško očekivani bili su i nizozemski death metal veterani God Dethroned, koji su kod nas posljednji put nastupili prije nešto manje od godinu dana u kranjskom Subartu sa Suffocation i Belphegor. Nizozemci su se k nama ovaj put vratili s posve svježim albumom Illuminati i njegovom naslovnom skladbom pozdravili ljubljansku publiku. Nažalost, i God Dethroned su na pozornici imali minimalno prostora, ali su i oni vrhunski odradili svoj posao, išli su im na ruku i odličan zvuk i odzivna publika, a unatoč kratkom vremenu su i Nizozemci preorali klub Orto poput gusjenica tenkova Mark IV i V na Zapadnoj fronti prije stotinu godina. God Dethroned su na početku s Book of Lies pozornost usmjerili na aktualni album, a zatim potresli vrhunskim razbijačem The World Ablaze s istoimenog albuma, jedne trećine odlične trilogije o Prvom svjetskom ratu. Setom Nizozemaca zapovijedao je igrajući se jedini preostali originalni član benda Henri Sattler s očuvanim i snažnim vokalom kojem se nimalo ne primjećuje da se približava pedesetoj. Vrhunski uigrana ekipa, koja je klub Orto mljela komad po komad, dotukla ga je još i klasikom Villa Vampiria, pa No Man’s Land te novitetom Spirit of Beelzebub, koji s refrenom s čistim back vokalima uživo zvuči naprosto epski. Nažalost, i God Dethroned je vrijeme bilo prilično škrto odmjereno, pa se prebrzo završilo oproštajnom Nihilism.

Obscura je ovaj put zbog predgrupa ostala nekako u drugom planu, jer smo ih kod nas već vidjeli nekoliko puta, ali su već na samom početku iznenadili svojim najvećim hitom Anticosmic Overload, a publici u lijepo napunjenoj dvorani sve se pomiješalo. Obscura svoj posao jednostavno poznaje do kosti, što su dokazali i ovaj put, kad su u Ljubljani predstavili prije svega završni dio svoje kvadrologije o prirodi, kozmosu i čovjeku, Diluvium (diluvij je geološki pojam, i to starije doba kvartara, odnosno i naplavine iz te dobe). Nijemci su u dobrih sat vremena dokazali neljudski dobru uigranost, bilo da se radi o otkačenim rifovima i solažama dvojca Kummerer/Rafael Trujillo, klizanju prstiju Linusa Klausenitzera po vratu basa bez prečki ili potresnom bubnjanju robota Sebastiana Lansera. Dečki su, za razliku od predgrupa, mogli u većoj mjeri iskoristiti pozornicu, pa smo bili počašćeni i s nešto više (pretjeranog) pozerstva s nogom na monitorima. Obscura je ovaj put ponudila raznolik izbor komada, jer su se s Alone vratili čak i na previđeni Retribution te ponovno dokazali zašto su jedno od najcjenjenijih imena tehničkog/progresivnog death metala.

Fotografije: Nina Grad