I onda je došao “British Steel”. Šesti studijski album heavy metal sastava iz Birminghama, Judas Priest. Bila je 1980. Za metal prijelomna godina. Tada je postao stalnica. Provalio je kroz vrata svih kućanstava na planetu koja drže do sebe i dobrog rock’n’rolla. Kao što znate, to je godina u kojoj se rasplamsao novi val britanskog heavy metala. Zalet je počeo uzimati u doba industrijske krize u Velikoj Britaniji, koja ni 1980. još nije posve došla k sebi. N.W.O.B.H.M. odražava duh tog vremena. Za kolebljivce i pozere tu nije bilo mjesta! Radnička klasa, dakle najniži društveni sloj, dobro je znala da joj nitko ništa ne poklanja. Znala je što je krvarenje iz jagodica prstiju. Za svaku koricu kruha. Što koricu. Mrvicu. N.W.O.B.H.M. je tako iznenada buknuo iz podzemlja. Saxon su te godine izdali drugi i treći album, a prvijence su izdali Iron Maiden, Def Leppard, Girlschool, Angel Witch, Diamond Head. Mimo same biti, ipak refleksija. U konačnici su naime opet zaradili kapitalisti, ali za smirivanje razjarene rajе, koju je dijelom nahranila žestina brzo ugaslog punka, lansiranje N.W.O.B.H.M.-a na tržište bio je nužan taktički potez. Jedan od rijetkih dobrih s te strane tog okrutnog sustava.
A Judas Priest? Taj tornado svakako nije zaobišao ni njih. Međutim, Judas Priest su tada već bili globalno prepoznato ime. Bend koji je nastao više od deset godina ranije u Birminghamu u to je vrijeme već uživao status dobro poznate grupe koja je u proteklom desetljeću prošla nevjerojatnu stilsku tranziciju. Iz skromnih početaka nadahnutih bluesom, psihodeličnim i progresivnim rockom, kroz sedamdesete su ustrajno klesali svoj osebujni stil i usput, gotovo nesvjesno, napisali bibliju metala. Mlade grupe nadahnjivale su se njima. Željele su zvučati još brže i još glasnije. Priest su naime iz albuma u album nadograđivali doktrinu buke i brzine. Usto je Halford sve iznenadio kad je 1978. na pozornicu uveo kožnu i nitnama optočenu konfekciju koja je supoutemeljila metalsku subkulturu.
RockLine recenzija albuma “British Steel”!
Bend je tako s albumom “Killing Machine” (RockLine recenzija OVDJE) isporučio uradak koji je u odnosu na prethodnika “Stained Class” (RockLine recenzija OVDJE) predstavljao apsolutni artistički kontrast. “Killing Machine” bio je konkretno oklaštren od zahtjevnijih aranžmana. Skladbe su postale kraće, gitarske fraze izdašno istaknute, a s time i želja grupe da servira udarnost koja osvaja u tren oka. Judas Priest su za “British Steel” zadržali glazbeni smjer prethodnika. Zapravo su ga još produbili, nadogradili. U apsolutnom minimaliziranju aranžmana nisu se izbjegla ni skraćivanja solaža. Čuti skladbu poput Living After Midnight 1980., nakon što je ista grupa godinu ranije stvarala za slušanje znatno uzbudljivije točke, predvođene mini suitom teškog rocka Sinner, Stained Class, Victim Of Changes ili mračnom fantastičnom epskom dramom Beyond the Realms of Death, djeluje kao artistička retrogradnost. No s obzirom na vrijeme i okolnosti u kojima je “British Steel” nastajao, drukčiji put od ove »aranžerske regresije« ne bi grupi donio baš ništa korisno. Bendu, koji je tada već pratila snažna i vjerna množica fanova, trebao je u istom dahu udaran i komercijalno probojan album koji će mu napokon donijeti svjetsku slavu. Prije svega, da konačno posve osvoji američko tržište. Prema Halfordovim riječima, na takav pogled grupe u to je vrijeme izdašno utjecala i zajednička turneja Judas Priest s AC/DC.
U vremenu prije »British Steel« Judas Priest su s Take On The World već nanizali svoj prvi hit singl, koji je došao među 20 najboljih britanske ljestvice, potom je tu bio »Unleashed In the East« (RockLine recenzija OVDJE), koncertni album koji mnogi zbog »zvučno-izvedbene savršenosti« zlobno nazivaju »Unleashed in the Studio«, a s njim je bend prvi put u karijeri prodro među 10 najprodavanijih ploča britanske ljestvice. Na tom je mjestu prvi put u ulogu novog producenta grupe stupio Tom Allom. On je s grupom navodno trebao uspostaviti kontakt već poprilično ranije, ali ga se petorka Brummieja klonila kao vrag tamjana jer su ga smatrali dijelom elite, koja je za njih bila previše fina i gospodska. No gospodin velike uljuđenosti iznenadio je grupu. Isprva dečki nisu ni znali s kim imaju posla, a kasnije se brzo pokazalo kako su širokosrdačnog suradnika dobili u toj osobi. Allom je postao dio Priest obitelji i grupa mu je od tada povjeravala producentsko kormilo. Čak i 1988., kad je izašao »Ram It Down«. Prema Downingovim riječima, gentlemanski doteran Allom bio je unatoč tome uvijek spreman i na dobar žur s grupom, ali ga je pritom ponekad trebalo izvlačiti iz kućnog kreveta.
»British Steel« snimljen je u točno mjesec dana. U veljači 1980.! Grupa se za snimanje smjestila u rezidenciju parkovnog kompleksa Tittenhurst Park (Ascot, Berkshire – upravo tu je Allom iste godine producirao i prvijenac Def Leppard “On Through the Night”), na površini od uglednih 29 hektara, čiji je vlasnik u to vrijeme bio famozni Beatle Ringo Star. On je sve to kupio od Lennona 1973. Potonji je tamo sagradio svoj studio Ascot Sound, koji je Ringo kasnije preimenovao u studio Startling. Priest su isprva počeli sa snimanjem u studiju, ali su ubrzo zaključili da bi sve bolje teklo kar u Ringovoj rezidenciji. Ringo je tada vrlo često odlazio ljubakati u Los Angeles. Tamo se naime sastajao sa svojom budućom ženom Barbarom Bach (filmskom glumicom). Ni tadašnje Ringove žene Maureen više nije bilo u njegovoj rezidenciji. Judas Priest su se tako s Allomom nalazili na teritoriju Ringova privatnog vlasništva posve sami. A Ringo stvari nije prepuštao slučaju. Preventivno je sve vrijedne stvari iz kuće sklonio na sigurno, a usto je odredio pravila koja su Judas Priest morali voljno i savjesno ispunjavati. Zabranio im je npr. svaki oblik vožnje bicikla po tamošnjim površinama, kao i ribolov u ukrasnom ribnjaku! Downing dodaje da je Ringo u podrumu držao dvije golemе makete dinosaura pa ako bi se veselo pripit vraćao iz puba prema studiju, mogao si se i prokleto preplašiti.
Svaki od članova grupe zauzeo je svoju sobu u kojoj je svirao tijekom snimanja. Downing se primjerice nalazio u sobi s famoznim bijelim Lennonovim klavirom, na koji je legendarni pokojni Beatle snimio svoj video za Imagine. Snimateljska oprema bila je primjerice u maloj sobici, odmah uz kuhinju. Prvi se put dogodilo da je bend ušao u proces snimanja novog albuma a da prije toga nije do kraja napisao sav materijal. Tipton kaže da su Priest do dolaska na Ringov posjed imali napisano otprilike 60% materijala te da su skladbe The Rage i Living After Midnight nastale u cijelosti u studiju. Downing dodaje da je Living After Midnight dobila naslov nakon što su Tipton i Downing jedne večeri ostali budni još dugo u noć. Halford je u to vrijeme, kao svaki normalni britanski građanin, naravno pokušavao uhvatiti čvrst san. No gitaristi mu nisu dali mira. Tako je došao ukoriti obojicu: »Može li, molim? Neki od nas pokušavaju spavati? Ponoć je već odbila.«
Album »British Steel« prvi je Judas Priest album s Daveom Hollandom. Njegova zamjena na mjestu Lesa Binksa bila je, zanimljivo s tehničkog gledišta, za Judas Priest čak i slabija. Holland primjerice nije vladao dvostrukom bas bubnjevnom pedalom, što Binksu nikad nije zadavalo glavobolje. No Holland je zato bio izvanredno dobar diktator udarnih ritmičkih četvrtinki, što je u društvu s Hillovim bas linijama stvaralo silovitost okosnice ritmičkog minimalizma koja je prije svega tražila nesputanu prodornost. Taj je ritmički dvojac u prvi plan guravao razornu snagu. Odličan kontrastni katapult s kojim su se fenomenalno sporazumijevale gitarske fraze Downinga i Tiptona.
Grupa je tijekom snimanja pokazala i obilje inovativnosti kad je u pojedinim skladbama upotrijebila određene zvučne efekte koje je u to vrijeme morala sama snimiti. Tako je efekt policijske sirene za Breaking the Law uhvatila doslovno tako da je snimila zavijanje sirene policijskog auta u prolazu. Nadalje su za Breaking The Law razbili i nekoliko boca mlijeka (praznih, naravno). U Rapid Fire možemo čuti Halfordovo zamahivanje biljarskom štekom, dok je grupa za dodatne efekte u Metal Gods nabacala u ladicu pribor za jelo i sve to tresla. Za sam uvodni efekt kojim se otvara skladba Metal Gods iskoristila je snimku lupanja vratima.
Na ideju za naslov albuma došao je basist Ian Hill, i to prelistavajući dnevni tisak, u članku koji je izvještavao o novim štrajkovima radnika gospodarskog društva British Steel Corporation, gdje je pet godina radio i Glenn Tipton. Bend je isprva kolebao oko te ideje, no u tom trenutku nije imao nikakav alternativni prijedlog. Što su dani više prolazili, to je Hillov prijedlog djelovao smislenije.
I s odabirom naslovnice naslov albuma se odlično uklopio. Prva verzija naslovnice za album »British Steel«, koju je stvorio poljski umjetnik Roslav Szaybo, imala je samo okrvavljenu britvu (tu su verziju naslovnice Judas Priest upotrijebili 2009. za reizdanje albuma “British Steel”). Premda je kasnije odabrana varijanta s britvom u šaci, na kojoj se ne vidi ni kapi krvi, a prsti ruke položeni su na britvu tako da bude dojam kao da se britva zarezuje u njih, neki su naknadno željeli utjecati na to da grupa promijeni izbor. Bilo je čak i pokušaja retuširanja. No grupa je sve to odlučno odbijala i nije popuštala.
Naslovnica izražava oštrinu, naslov albuma naglašava neprobojnost i nepokornost. Pridjev »britanskosti« izdašno kuca na vrata srca ljubitelja tvrđih zvučnih struktura! Pravo vrijeme na pravom mjestu. Skovanica pobjedničke kombinacije. »British Steel« autentična je refleksija tih vremena. Apsolutni unikat. Bend je tim albumom pročistio i osvježio svoju glazbenu filozofiju, pronašao novi zacrtani fokus kojeg se držao kroz osamdesete, a sa sažetom izražajnošću, agresivnim stavom i uhvaćenim duhom pobune podžegao je sve grupe N.W.O.B.H.M. pokreta. Utjecaj je sezao preko Atlantika, pri čemu Ian Scott (Anthrax) tvrdi da se velika četvorka “thrash metala” bez izlaska albuma »British Steel« u ovakvom obliku kakav poznajemo nikad ne bi mogla ni zamisliti.
»British Steel« je album na kojem su Judas Priest prvi put u karijeri u tekstovima i kompozicijama pokazali zube društveno kritične angažiranosti. Naslovi You Don’t Have To Be Old To Be Wise, Breaking the Law, The Rage to jasno naznačuju. Poruke albuma zajedno s aranžiranjem dobro su uhvatile trend koji su tada tražile izdavačke kuće. A taj je trend bio snažno povezan s općom refleksijom glazbenika o godinama gospodarske i socijalne nestabilnosti Velike Britanije. Tako su se mase s »British Steel« po njegovu izlasku još lakše poistovjetile.
Allom, koji je prije svega zaslužan za to što je grupu usmjerio da na albumu u istom dahu tako učinkovito uhvati heavy metalsku prodornost i radijsku (komercijalnu) pristupačnost, otišao je sa snimkama prvo u London u studio Morgan (završno miksanje snimaka), a zatim odletio u New York, gdje je »British Steel« dočekao završni zvučni mastering.
Za prvi singl albuma “British Steel” Judas Priest su izabrali Living After Midnight. Njime su u ožujku 1980. dosegli 12. mjesto najprodavanijih hitova britanske ljestvice. Za snimanje videa izabrali su Juliena Templea. On je bio poznat po tome što je snimao videe za Sex Pistols pa ga se u to doba, zbog takve reputacije, nitko nije htio ni taknuti. Judas Priest s time nisu imali problema. Materijal za Living After Midnight snimljen je na koncertu u Sheffield City Hall. Temple je snimio i video za Breaking the Law, sljedeći singl albuma, koji je ponovio plasman prethodnika Living After Midnight. Za mjesto snimanja videa Breaking The Law izabrao je okolicu londonske Barclay banke. Treći singl, za skladbu United, Judas Priest su izdali u kolovozu 1980. i prošao je malo slabije. Dosegnuo je 26. mjesto.
Energija u studiju bila je odlična, a grupa je zračila izvanrednom opuštenošću unatoč tome što je sve morala obaviti u samo jednom mjesecu. Članovi ekipe znali su da su stvorili snažan materijal, a to je potvrdio i čovjek iz izdavačke kuće Columbia Records Howard Thomspon, inače dio A&R osoblja, koji je u to vrijeme usko surađivao s grupom i rekao: »U prvoj minuti, kad sam čuo Living After Midnight, pomislio sam da će to biti hit. Jako mi se svidio Breaking the Law. Pa kome se ne bi svidio?«
»British Steel«, koji je izašao 14.04.1980. (kao i prvijenac Iron Maiden), popeo se na ljestvici Velike Britanije do 4. mjesta najprodavanijih ploča (kao i prvijenac Iron Maiden). Judas Priest su njime uspjeli prodrijeti i na vrlo pristojno 34. mjesto ljestvice 200 najprodavanijih ploča američkog Billboarda. »British Steel« postao je prvi Judas Priest album koji je u SAD-u dosegnuo status zlatne ploče. Do danas je s više od milijun prodanih primjeraka na tlu SAD-a dobio platinasti certifikat.
Judas Priest su se između 07.03.1980. i 23.08.1980. nalazili u Europi i SAD-u na turneji British Steel. Na ožujskom dijelu turneje po Velikoj Britaniji podržavali su ih Iron Maiden, a na američkom dijelu Def Leppard i Scorpions. 16.08.1980. Judas Priest nastupili su i na prvom izdanju famoznog festivala Monsters Of Rock (Castle Donington), gdje su nastupili predzadnji na rasporedu. Festival su u ulozi glavnog nositelja zaključili Rainbow.
»British Steel« je sa strane velikog komercijalnog proboja zacijelo najvažniji Judas Priest album. Njegov sadržaj i novi smjer otvorili su grupi vrata širom u osamdesete godine, u kojima su posve opušteno, na krilima sve veće planetarne popularnosti koju je tada postizao novorođeni heavy metal, stvorili nekoliko nezaboravnih i najveličanstvenijih klasika heavy metal univerzuma.
autor: Aleš Podbrežnik
