Lokacija: Balingen / Messegelände / Njemačka
Datum: 28.06.2008
Nastupaju:
JUDAS PRIEST, SAXON, YNGWIE J. MALMSTEEN’S RISING FORCE, GRAVE DIGGER, LIZZY BORDEN (drugi nastup), TANKARD, OBITUARY, LIZZY BORDEN (prvi nastup), ONSLAUGHT, BREAKER, SECRECY, AGE OF EVIL
AGE OF EVIL: 09.30-10.10
Drugog dana glava mi je zbog količine alkoholnih derivata bila užasno teška. Dovukao sam se na prostor festivala s poštenim zakašnjenjem i stigao taman na kraj nastupa banda koji je otvorio drugi dan Bang Your Head!!! festivala, Age Of Evil. Ono što su moje uši uspjele uloviti bila je super mješavina standardnih rock n’ roll temelja, odsviranih u ekstremnom old school thrash ruhu, uz maidenovske terce. Dečki iz Arizone tek su napunili 18 godina, a kad se thrash beštija već šetala planetom, nisu se ni rodili, pa njihov dolazak budi nadu da će se poslanje thrash metala na zdrav način prenijeti sa starije na mlađu generaciju. Kašnjenje sam, naravno, požalio.
SECRECY: 10.20-11.00
Balingen je očito sretno mjesto ponovnih okupljanja. Organizator je tako uspio dovesti na okup Nijemce Secrecy, koji su 15 godina mirovali, a karijera im seže duboko u osamdesete prošlog tisućljeća. Bend se okupio u originalnoj postavi, a postavi su dodali još jednog gitarista, Dennisa Krügera. U osamdesetima su izdali dva albuma, “Art Of Motion” i “Raging Romance”, koji uživaju kultni status u njemačkom metal podzemlju.
Bend je na pozornici oživljavao svoje klasike. Secrecy imaju karakterističan, da ne kažem baš “neotenični” rushovski vokal, koji u atmosferu unosi traženi mračni izričaj. Dečki su pravi bend iz osamdesetih. Rifovi i melodičnost snažno su vukli na američki old school speed metal i drugu polovicu osamdesetih. Da su tek nedavno ponovno pokrenuli svoja dupeta, jasno se vidjelo po njihovu jadnom izgledu. Mogli su u svoj vanjski izgled uložiti koji cent više. Isto tako, malo je dosadila krajnja statičnost benda na pozornici. Vidjet ćemo hoće li Secrecy ponovno zaploviti ili je ovo okupljanje bilo samo za jedan dan.
BREAKER: 11.10-11.50
Vrlo slična priča je s Breaker iz Clevelanda (SAD). I oni su se, kao i Secrecy, okupili na poziv organizatora da nastupe na Bang Your Head!!! festivalu. Okupljanje je isprva zamišljeno s originalnim pjevačem Jimom Hammarom, no on je zbog bolesti i kirurškog zahvata u zadnji čas morao odustati. Bend je u svoje redove pozvao Grega Wagnera i kao sekstet se pojavio na pozornici malo iza jedanaest prijepodne. Breaker su bili prva prava budnica festivala.
Dečki su iz posve drugačijeg tijesta od mlitavih Secrecy. Djelovali su kao da jedva čekaju da ih raznese na pozornici. Nastupili su već prije dva dana na BYH!!! 2008 warm up showu u Hechingenu, blizu Balingena. U postavi imaju čak tri gitare, sve tri su Flyin’ V i sva trojica gitarista soliraju. Predstavili su se kao vrhunski uigrana jedinica, a prisutne je posebno impresionirao Greg Wagner izvrsnim nastupom na pozornici, općim ludovanjem i paljenjem publike. Greg ima vokal koji još uvijek možemo svrstati među melodične, ali s oštrim, pomalo sirovim prizvukom koji po sluhu vuče na Blackieja Lawlessa (W.A.S.P.), odlično očuvan i eksplozivan u svakom registru. Breaker su udarili punom snagom. Silno ohrabreni pojedincima u masi koji su znali stihove njihovih klasika, poput Ten Seconds Day, priredili su jedinstven, dotjeran i energičan nastup. Dugo nam je odzvanjao u ušima, a publiku je šokirao i razbudio pjevač Greg, koji je izveo “stage diving” tako što je s dva i pol metra visoke pozornice skočio u gomilu. Bend je među publiku bacio i hrpu svojih Breaker majica.
ONSLAUGHT: 12.00-12.40
Legendarni bendovi tog su dana doslovno padali na pozornicu. Još jedni ponovno aktivirani thrash metalci, ovaj put iz Velike Britanije, što i nije tako često, izvrsni Onslaught, napali su pozornicu točno u podne. Uz Killing Peace odmah su potvrdili da su gladni glazbe, gladni thrasha, jer su svoje redove sklopili u tako čvrstu i kompaktnu cjelinu da nikad ne bi pomislio da su uopće mogli prestati svirati i napraviti stanku. Dečki su fenomenalno uvježbani, a najvažniji faktor, unatoč svim vrlinama koje donosi klasično old school thrash orijentiran stil benda, vokal je pjevača Syja Keelera. Taj je funkcionirao odlično. Koristi golemu raznolikost pristupa u pjevanju. Od agresivnog brutalnog pjevanja do melodično mračnog s oštrim prizvukom, koji se traži osobito u srednjim do višim registrima. Najviše nas je pjevač ipak počastio ekstremno visokim, dotjeranim “screamovima”, bez kojih se savršena izvedba Onslaught materijala uživo ne može zamisliti. Stroj je mljeo, a publika pod pozornicom vraćala je energiju bendu “bangom” i pjevanjem. Bend je svojih 40 minuta odradio u tren oka. Vražje dobar i do maksimuma naoštren koncert. Jednostavno je očarao esencijom izravnosti i autentičnosti, kroz koju probija zlokobni bijes neposluha ranjenog lava. Konformisti, japiji, masovni manipulatori i ostala prazna sivila! Čuvajte se!
Onslaught su nakon koncerta izrekli iznimnu zahvalu i publici i organizatoru. Vozili su se punih 16 sati do Balingena i nije im bilo ni previše, ni žao. Njihovo odlično raspoloženje potvrdila je i činjenica da su se nakon koncerta slobodno šetali među masom pod pozornicom, gdje su uživali u nastupima drugih bendova, a rado su se pojavili i u press šatoru, gdje im sigurno nije bio stran vrčić (dva ili više) piva Fürstenberg.
Onslaught setlista:
1. Killing Peace
2. Let There Be Death
3. Angels Of Death
4. Destroyer Of Worlds
5. Metal Forces
6. Planting Seeds Of Hate
7. Demoniac
8. Burn
LIZZY BORDEN: 12.55-13.45
Lizzy Borden su se nakon devet godina ponovno vratili na mjesto zločina. Bend je ime dobio po ubojici koja je sjekirom ubila vlastitog oca i maćehu, što se i danas smatra jednim od najokrutnijih i najmisterioznijih zločina u američkoj povijesti. Lizzy Borden sviraju klasični američki metal koji se kroz njihovu karijeru nije previše mijenjao.
Bend je zauzeo pozornicu i svoj nastup otvorio naslovnom skladbom s posve novog albuma benda, “Appointment With Devil”. Ovaj izlazi krajem listopada ove godine. Koncert Lizzy Borden uvijek je nešto posebno. Ruž i puder, molim! Svi članovi bili su namazani debelim slojem bijele kreme, a Lizzy je na pozornicu istrčao odjeven u crni ogrtač, s bejzbolskom palicom u rukama. Kosu je obojio u crno i svezao u rep na sredini glave. Na tren bi čovjek mogao pomisliti da na pozornici gleda samog Marilyna Mansona.
Na jednoj od gitara mjesto je zauzeo Ira Black, koji je nekoć drndao gitaru u Vicious Rumors i Heathen. Lizzyjev vokal ostaje superioran i povremeno podsjeća na Brucea Dickinsona u boljim danima ili na Kiskea (ex-Helloween). Bend je u repertoar uključio skladbe sa svih izdanih albuma, a Lizzy je zabavljao svijet mahanjem sjekirom, polijevanjem i pijenjem “krvi”, pa su pred kraj na pozornicu stupile oskudno odjevene zečice iz obližnjeg party šatora, koje su se penjale i vijugale oko pjevača, a on se u međuvremenu ogrnuo njemačkom i američkom zastavom.
Sve bi to bilo neozbiljno i potreba za preusmjeravanjem pažnje da su posrijedi loše potkovani glazbenici. Ali kako to nije slučaj, stvar scenskog teatra s odličnom egzekucijom materijala u najmanju ruku se međusobno pojačava i oplođuje, što znači da su Lizzy Borden priredili vrlo bombastičan koncert, s hipnotičkim trenutkom koji te je usisao i ni načas nije ispustio iz svojih kandži. Nakon dvadeset godina Lizzy Borden je sa svojim bendom sačuvao izniman osjećaj za rock n’ roll ludovanje, koje manifestira u tračnicama autentičnog old school heavy metala, nabijenog melodijom i šok-zaraznošću.
Lizzy Borden setlista (prvi nastup):
1. Appointment With Death
2. Abnormal
3. Notorious
4. Rod of Iron
5. Tomorrow Never Comes
6. Red Rum
7. We Only Come Out At Night (intro)
8. There Will Be Blood Tonight
9. Me Against the World
10. We Got the Power
TANKARD: 14.00-14.50
Pravu oluju, a posljedično i nevrijeme pod pozornicom izazvali su njemački pivski thrash metalci Tankard. Bijes su rasipali preko četrdeset minuta, a ljudi su dojurili i usred najveće vrućine te sklopili redove pod pozornicom. Pjevač Andi, inače vizualno idealan tip za Tankard, divlje je čupao i razbacivao svoje bale sala po pozornici, dok su ostala trojica drugara pržila kao u transu. Rectifier i skladbe slična naslova, što je inače stalnica Tankardova pivskog humora, tjerale su publiku u ekstazu. Odsječeno i odbrijano u lice, a istodobno odjeveno u stihove uz koje se možeš cerekati do besvijesti. Andi je strašan frontman. S takvim pristupom Tankardu teško da će ikad ponestati goriva!
OBITUARY: 15.05-15.55
Jedini predstavnici death metala na festivalu, floridski Obituary, definitivno spadaju među legende svog metalskog zanata. I to nije sve. Svojim dolaskom na BYH!!! 2008 donijeli su metal u njegovoj najekstremnijoj varijanti, onoliko koliko ga je festival doživio u dva dana. Bend je kao jedan od utemeljitelja tog žanra postavio nove međe ekstremne glazbe već 1989., kad je izdao prvijenac “Slowly We Rot”. I ovaj put publika pod pozornicom, koja je predstavila i njihov novi album “Xecutioner’s Return” (2007), primila je bend s oduševljenjem i unatoč najvećoj žezi, koja je vladala oko tri popodne, s bendom zaplesala divlji smrtonosni ples. Opet se istaknuo odlični vokal Johna Tardyja, koji je odlučujući faktor u bendu, onaj zbog kojeg Obituary glazbu ili prigrliš ili je potpuno odbaciš. On spada među posebne growl pjevače s nešto višom intonacijom, ali vokal je to iz neke druge galaksije, koji je probijao baš sve betonske zidove na festivalu, tako je prodoran i snažan.
Bend je usred koncerta imao nekoliko problema s ozvučenjem, koje su pokušali sanirati, pa smo dobili dvije nešto duže stanke tijekom nastupa. Inače su dečki svirali kao u transu. Rad obje gitare odlično se međusobno nadovezivao i nadograđivao. Crni ambijent potpunog, mračnog, apokaliptičnog dana tame nad tamama iz koje nema povratka, ispod bičevanja bukom i maltretiranja monitora Obituary krvavo je zasjao i bacio publiku pod pozornicom na koljena. Obituary su trenutno u top formi i nimalo ne pokazuju svoje dvije decenije.
LIZZY BORDEN: 16.10-17.05
Još u prijepodnevnim satima objavljeno je da su Hardcore Superstar i Obituary zamijenili redoslijed nastupa. Obituary su odsvirali svoje, a Hardcore Superstar na pozornicu nisu i nisu stigli. Umjesto njih iz publike smo mogli primijetiti članove Lizzy Bordena kako se motaju oko pojačala i zidova Marshalla. Vidim li dobro? Lizzy Borden su sami pripremali svoj zvuk za još jedan nastup. Hardcore Superstar očito su morali otkazati nastup pa se Lizzy Borden sam ponudio organizatoru Horstu da njegov bend još jednom nastupi na pozornici Bang Your Head festivala.
Lizzy Borden su za drugi nastup publici ponudili potpuno drukčiju setlistu nego u prvom! Pošteno prema fanovima i općenito prema organizatoru, koji će ovaj događaj podebljanim slovima upisati u svoj Bang Your Head dnevnik! Drugi nastup pokazao se čak energičnijim i opuštenijim od prvog. Publika je novi nastup Lizzy Bordena prihvatila posve neopterećeno i divlje se odvezla s bendom. Bend je morao složiti novu setlistu, za što je imao dva sata. Materijal koji u ovoj postavi prije nikad nisu izvodili uživo na pozornici na brzinu su uvježbali iza pozornice. I to tako dobro da se na pozornici uopće nije osjetilo prethodno “nesviranje”.
U ponešto skraćenom programu izveli su i svoje vjerojatno najveće klasike Give ’em the Axe i American Metal, koji su u krv slušatelja pumpali dodatnu dozu adrenalina. Na pozornici nisu izostale ni sablažnjive djevojčure, koje su opet divlje mahale stražnjicama i vrtjele se u svim mogućim pozama. Lizzy je izveo pravi Drakulin napad na jednu od djevojaka i ponovno obilno natopio sebe, nju i pozornicu lažnom krvlju.
Bend je pogodio u sridu izvrsnom izvedbom obrada klasičnih bendova Rainbow (Long Live Rock N’ Roll) i Steppenwolf (Born To Be Wild) i otišao iz ringa kao apsolutni pobjednik. Lizzy Borden su požrtvovnim potezom potvrdili veliki karakter, na kakav ne naletiš baš svaki dan u glazbenom šoubiznisu. Zlatne osamdesete heavy metala, odjevene u šok-ruho, na trenutak su se pokazale u onom klasičnom svjetlu uz koje ni pravi glazbeni laici ne bi ostali posve ravnodušni. Kapa dolje, dečki!
Lizzy Borden setlista (drugi nastup):
1. Perfect World
2. Be One of Us
3. Give ’em the Axe
4. Psychopath
5. American Metal
6. Long Live Rock And Roll
7. Born To Be Wild
GRAVE DIGGER: 17.25-18.25
Grave Digger, danas možemo reći legendarni njemački teutonski drvosječe heavy metala, postali su vrlo predvidljiv bend. Svake druge godine izdaju album, nakon toga slijedi zimska turneja te sporadično pojavljivanje benda na ljetnim festivalima. Ove je godine uloviti Grave Digger na koncertima bila prava mala majstorija, jer je bend u Balingenu nastupio na svom jedinom ljetnom koncertu u Europi. Grave Digger su danas među Nijemcima cijenjeno i poštovanja vrijedno ime, pa se pod pozornicom nagurala poveća gužva “headbangera”. Koncert je počeo zanimljivo, snimljenim uvodom s albuma “Tunes Of War” (The Brave), a onda se na iznenađenje svih prelio u pretpovijesno otrovni marš The Reaper. Već na samom početku bilo je jasno da će to, što se tiče suradnje publike i benda, biti jedan od najintenzivnijih nastupa dana. Chris Boltendahl, taj svima dobro poznati i iskusni krkljanac “Uncle Reaper”, opet je trčao kao razbojnik s jedne na drugu stranu pozornice i uživao u pažnji koju je dobivao od cijele mase ispod pozornice. Grave Digger su ipak malo začinili svoj nastup. U svoje redove pozvali su i šestog člana ekipe, na čelavo ošišanog gitarista Thilu Hermanna (ex-Running Wild), koji je u solažama potpuno ravnopravan Manniju Schmidtu.
Setlista benda bila je standardna. Grave Digger dotaknuli su se praktički svake ploče, osim “Heart Of Darkness” (1995), i s njih odsvirali najpoznatije jurišnice. Ugodno je iznenadilo uvrštavanje odlične visoko ambijentalne skladbe srednjeg tempa The Silence (“The Grave Digger”, 2001), a inače je koncert protekao posve u skladu s rutinom, šablonski i predvidljivo. Dečki su pred kraj pritisnuli gas usijanim trojcem The Grave Digger, osobito Rebellion (The Clans Are Marching), koju je s zanosom pjevala praktički cijela publika, i završnim Heavy Metal Breakdown, gdje su Chris i družina iz publike iscijedili još dodatne kvante energije. Tako su ostavili izniman dojam, koji potvrđuje da Grave Digger teško zatajuju na pozornici i da su od njemačke metal garde osamdesetih jedan od najiskusnijih bendova, koji znaju u potpunosti zadovoljiti slušatelja svojim kompaktno izrađenim nastupima najelementarnijeg heavy metal šuša.
Grave Digger setlista:
1. The Brave (intro)
2. The Reaper
3. Excalibur
4. Valhalla
5. The Dark Of The Sun
6. Knights Of The Cross
7. The Silence
8. Silent Revolution
9. Last Supper
10. The Grave Digger
11. Rebellion (The Clans Are Marching)
12. Heavy Metal Breakdown
YNGWIE J. MALMSTEEN: 18.45-19.55
Nastup “barocco hair” rockera bio je nedvojbeno slast posebne vrste. No stvari nisu išle posve po želji obožavatelja. Čekanje na nastup maestra se naime ootegnulo jer tehničari nikako nisu uspjeli naštimati Yngwieovu gitaru. Nestrpljenje je raslo iz minute u minutu, osobito kod svih nas koje je zanimalo kako će se na pozornici snaći Yngwieov novi pjevač Tim “Ripper” Owens (ex Iced Earth, ex-Judas Priest). Čekali smo sigurno 15 minuta, kad je na pozornicu napokon dojurio dvometraški gorštak sa svojim kremastim Fender Stratocasterom. Barokno nakićeni Yngwie, s Richiejem Blackmoreom u venama, otvorio je koncert standardnom klasikom svog repertoara, Rising Force. Već na početku, kad je prvo dokrevetao do Rippera s njegove desne strane, otvorio je tuš trzalica i nekoliko ih sasvim spontano bacio ispred sebe i pod pozornicu među fotografe, koji su se za plemenitu plastiku počeli međusobno tući (čitaj: jadna draga foto oprema).
E, “dr. Ripper” je pjevač za kojeg možeš reći da je tipičan “metal screamer” i nikako ne spada u hard rock glazbu. Yngwie je u osnovi hard rocker i kad ne ispaljuje plejadu klasičnih notnih crta, njegove skladbe znaju biti vrlo simpatično udarne i rockerski posesivne. Ripper je zato vrlo hrabar izbor, jer je Yngwie dosad u svoje redove pozivao samo tipične hard rock pjevače, što Tim Owens nipošto nije, niti može biti. Ripper je bez problema otpjevao sve što se dalo otpjevati. Pjesme su dobile emocionalno hladniji odsjaj, no s druge su strane izrasle na eksplozivnoj usmjerenosti i dobile su mrvicu više mračnosti. Ripper je otpjevao baš sve što je Yngwie smislio. Posebno je bila duhovita interakcija pjevača i gitarista u dosezanju konačnog ekstrema visine koju mogu postići instrument i Ripperov vokal. Ripper je zaista pravi metal terminator. Čovjek se uopće ne obazire na to gdje pjeva. Kod Malmsteena će zaraditi lijepe novce, a zanimljivo bi bilo da ga gitarski virtuoz pozove u studio na snimanje nove ploče. Ona bi sigurno bila nešto posebno u Malmsteenovu repertoaru.
Yngwie, koji je na pozornici cijelo vrijeme imao problema sa zvukom, tijekom nastupa nije prestajao vrtjeti gumbe, nastup je zbog tih problema bio skraćen, no usprkos tome Yngwie je bio posebna atrakcija na pozornici, oživio je onaj poseban glazbeni čar kojem povjeruješ tek kad ga doživiš uživo, a Ripper je uz odlično pjevanje cijelo vrijeme posvećivao veliku pažnju i egomanijaku Yngwieu, koji tu pažnju zahtijeva. Možda je Ripper u toj ulozi čak Yngwieov prvi pjevač koji je zadatku dorastao i kojem čak godi i ogovaranje u stilu “Yngwie fuckin’ Mouseteen” s Ripperove strane. Vidjet ćemo što će donijeti vrijeme.
Yngwie J. Malmsteen setlista:
1. Rising Force
2. Never Die
3. Far Beyond the Sun
4. I Am a Viking
5. Guitar Solo
6. You Don’t Remember, I’ll Never Forget
7. I’ll see the Light Tonight
SAXON: 20.20-21.35
Stari prdci još iz doba rođenja “New wave of British heavy metala” uvijek su svojevrsna atrakcija kad ih dođeš pogledati uživo. Slično kao za Grave Digger, i za Saxon danas možeš reći da već dulje vrijeme plove posve predvidljivim tračnicama. Jesenske turneje slijede festivalski nastupi, a uz to dečki ne zaboravljaju prilično redovito izdavati studijske albume. Saxon danas pristupaju posve racionalno. Ne troše suvišnu energiju. Za festivale slože setlistu od najvećih hitova, ubace u nju još koju skladbu s aktualne ploče i stvar je riješena.
I ovaj put učinili su posve isto i za otvaranje koncerta, pomalo nespretno, da ne kažem prilično nepametno, ili pak s druge strane hrabro, izabrali skladbu Attila the Hun (“The Inner Sanctum”, 2007). Skladba s neprotočnim rifom posve je spriječila bend da se rasprsne po pozornici, što bi Saxonima s obzirom na opus nedvojbeno jako pristajalo. Da pitaš bend zašto tako, diplomatski bi odgovorili da im je skladba super i da nikad ne paze kojom skladbom otvaraju koncerte. No ostavimo filozofiju, jer već sljedeća skladba, s Byfordovim zviždanjem, značila je da se po pisti dovezao Motorfuckin’cycle Man. Stari prdci bez prdca. Sviraju bez greške, sviraju oštro, sviraju punom parom i naravno s mnogo samopouzdanja, što im je donijela duga, duga koncertna kilometraža. Biff je djelovao prilično svježije i odmornije, skinuo je čak nekoliko kila u usporedbi s iskustvom iz salzburškog RockHousea (11.12.2007). Naravno, nije zaboravio vrtjeti ni svoj karakteristično dugi jezik, a kako čovjek voli nabacivati, to je samom koncertu oduzelo dobru mjeru zdravog okusa, osobito zato što je bio skraćen za 15 minuta.
Saxon su ipak ponudili jednu zanimljivu točku koncerta. Na izvedbu Denim & Leather pozvali su na pozornicu Yngwieja Malmsteena. Čim je Biff najavio njegov dolazak, iza pozornice se već prosuo klasični arpeggio, a onda je kao najsretniji psić na pozornicu dopleo i Yngwie. Mislite li da je njegov klasično izrezbareni stil u solažama godio samoj rock n’ roll zamisli skladbe? Sigurno ne. No Yngwie je začinio inače ležernu rutinu pozornicom nastupa legendi. Za kraj se bend vratio na pozornicu i odžgao još trominutnu And The Bands Played On, koja je nastupu donijela dodatne kvalitete. Ali kako rekoh, Biffovo brbljanje da je Njemačka devedesetih spasila Saxon i slična hvatanja za emocije publike, usprkos općoj masovnoj podršci publike, što je dokazivalo koliko su Saxon veliko ime u Njemačkoj i koliko su ljudi zadovoljni koncertom, nije oprala mrlju koju si je bend priuštio kad je repertoar skratio za 15 minuta.
Saxon setlista:
1. Atilla the Hun
2. Motorcycle Man
3. Let Me Feel Your Power
4. To Hell And Back Again
5. Heavy Metal Thunder
6. Strong Arm Of The Law
7. 20.000 Feet
8. Crusader
9. Wheels Of Steel
10. Princess Of The Night
11. Denim And Leather
—dodatak—
12. And The Bands Played On
JUDAS PRIEST: 22.05-23.50
I tako smo se probili do velikog finala Bang Your Head festivala za 2008. godinu! Nastup benda koji je nehotice i nesvjesno ispisao dobar dio metal biblije kroz svoja sedamdeseta, a u osamdesetima se popeo među besmrtne legende. Čak je i sam Biff Byford priznao da su Saxon na svojoj prvoj turneji svirali kao predgrupa Judas Priestu i iskazao posebnu čast što su Saxon mogli i večeras nastupiti prije Judas Priest.
Judas Priest tek su izdali novi album “Nostradamus” (2008), koji je izašao prije 14 dana (računajući od Priestova nastupa u Balingenu), pa je logično da je kulisa postavljena u duhu novog albuma. Čak i više. Nakon samog uvoda na najvišem stepeniku pozornice pojavi se Rob Halford našemljen u Nostradamusa. Bradati Rob Halford u srebrnom svećeničkom odijelu, sa štapom koji na vrhu završava karakterističnim Judas Priest križem. Skladba budi zanimanje za novi album, no svi smo došli pod pozornicu po nešto drugo. To je Judas Priestu bilo posve jasno pa su ljude odmah u nastavku digli na noge obveznom Metal Gods. Sljedeća Eat Me Alive bila je najava odlične setliste, a tek je Between The Hammer and the Anvil pokazala najveću manu trenutne esencije benda. Vokal Roba Halforda naime puca po svim šavovima. Kako bi kolegi pomogli u nevolji, Priest su snizili ugađanje gitara za pola tona, a tijekom nastupa su na pojedinim dijelovima Halfordu pomagali i snimljeni visoki “screamovi”, koji su uspješno maskirali tužnu sliku njegova današnjeg pjevanja. Naravno, riječ je o pjevanju koje se traži po kriterijima Judas Priest. Halford je doduše djelovao u malo boljem stanju nego prije dva tjedna na Nova Rock festivalu u Austriji, a opet još uvijek daleko od onog Roba Halforda na kojeg smo bili navikli prije tri ili četiri godine. Sam vrag zna što se dogodilo s čovjekom preko noći da je tako oslabio. Ljudi su se nakon koncerta šaljivo ismijavali da je najbolje otpjevao skladbu Breaking The Law (u njoj ionako okrene mikrofon prema masi da ona otpjeva glavninu skladbe).
Ni fantastični bisteri setliste Devil’s Child, Rock Hard, Ride Free, Dissident Aggressor ili Hell Patrol, ni odličan rad nesalomljivog gitarskog dvojca Tipton/Downing i topovske ritam linije Travis/Hill, ni horda raznih kožnih preobuka, pa čak ni vožnja motorom tijekom Hell Bent For Leather, nisu uspjeli otjerati mrlju i gorku spoznaju da je praktički riječ o nastupu kojem nešto silno nedostaje.
Ni sam kontakt s publikom nije dovoljan. Halford izbjegava kontakt očima, u tu svrhu velik dio koncerta nosi naočale, ili to nadoknađuje samom scenskom igrom, kad se osloni na mikrofon i tijekom pjevanja grčevito okrene glavu i zuri licem prema podu pozornice. Vidjelo se i osjetilo da se Halford unatoč svemu maksimalno trudi, ali činjenica da su mu visoki registri otkazali ostaje i stvarnost je. U skladbama poput Angel, Hellion/Electric Eye, Hell Bent For Leather ili Eat Me Alive čovjek se još nekako uspješno othrvao preprekama, jer one ne zahtijevaju korištenje visokih do najviše položenih linija vokala, a isto tako u skladbama gdje su “screamovi” dodani za ljepotni ukras, kao što su You’ve Got Another Thing Comin’, Between The Hammer And The Anvil, Devil’s Child, stvar nije smetala, dok su Painkiller, Rock Hard, Ride Free, Sinner ili Hell Patrol zvučale poražavajuće. Nekoć se ta Halfordova nespretnost pri uspostavljanju kontakta s publikom uopće nije osjećala, odnosno bila je potpuno nesmetajuća, jer je čovjek probijao sve zidove svojim jedinstvenim i neponovljivim pjevanjem najviših lega, koje zajedno s njim čini i Judas Priest jedinstvenima.
Judas Priest su u odnosu na koncert na Nova Rock festivalu u Austriji ovaj put odsvirali cijeli set. U drugom bisu prije You’ve Got Another Thing Comin’ Halford je uzeo i 5 minuta da potpiri publiku tako što je (standardna manira koncerata Judas Priest) uključio publiku u pjevanje karakterističnih Halfordovih “Oh! Yeah-ova!”
Inače, sama scena, izvedba i zvuk, čista perfekcija i standard, što bendu naravno osigurava izniman oslonac iskusne ekipe koja im priprema pozornicu, kao i velika snaga i znanje benda.
Koncert bi bio pravi mega spektakl da je Halford mogao pjevati visoke, više i najviše registre, ali do toga nije došlo. Kako dalje za Judas Priest? Je li moguće da Halford popravi glas? Nadajmo se, ali neka se to dogodi što prije. Ako to nije moguće, Judas Priest moraju što prije zamijeniti pjevača. Kandidata među mladim nadobudnima ima napretek, a idealno bi bilo da dečki natrag u svoje redove pozovu legionara Tima “Rippera” Owensa. Gdje si, Ripper?!?! Nedostaješ nam!
Samo dva dana nakon koncerta u Balingenu dogodilo se da je Glenn Tipton morao hitno potražiti liječničku pomoć zbog upale slijepog crijeva. Bol je osjećao već tjedan dana prije i hvala bogu da je stisnuo zube pa smo bili svjedoci koncerta legendi. Zbog toga su Judas Priest morali izbaciti iz termina već najavljene koncerte u Zagrebu i Beogradu. Prvi put se dogodilo da su Judas Priest u karijeri bili prisiljeni učiniti nešto takvo.
Judas Priest setlista:
1. Intro: Dawn Of Creation
2. Prophecy
3. Metal Gods
4. Eat Me Alive
5. Between The Hammer And The Anvil
6. Devil’s Child
7. Breaking The Law
8. Hell Patrol
9. Messenger of Death
10. Dissident Aggressor
11. Angel
12. The Hellion/Electric Eye
13. Rock Hard, Ride Free
14. Sinner
15. Painkiller
—– dodatak —–
16. Hell Bent For Leather
17. Green Manalishi (with the Two Pronged Crown)
18. You’ve Got Another Thing Comin’
Što dodati na kraju 10. uzastopnog Bang Your Head!!! festivala u njemačkom Balingenu? Misija uspjela. Festival je prošao bez zastoja, kašnjenja nije bilo. Osim otkazivanja Hardcore Superstar i izdahnulog vokala Roba Halforda, razočaranja nije bilo. Metalski raj na Zemlji zaista je posjetiteljima ponudio svoj maksimum. Od prodaje raznovrsne plastične krame, koja može biti korisna ili zaista samo krama u užem smislu, do tonaže najrazličitijih majica i fetiša, pa sve do Metal burze s CD-ima, koji su koštali praktički koliko i veliko pivo. Nepregledne hrpe CD-a koje ne vidiš svaki dan u dućanima, ili ih uopće nikad ne vidiš. Nakon završetka koncerta Judas Priest glavni se organizator s pratiteljicom Dorom, njemačkom metal divom, prošetao po pozornici da se obrati svijetu. Iskreno se zahvalio svim posjetiteljima, zasluženo zapalio cigaru, sjeo s Dorom na rub pozornice, a onda smo zajedno promatrali završni vatromet nad prostorom festivala. Za nadodatak je Doro, potaknuta ljudima, u “a capella” izvedbi počela pjevati Warlock skladbu All We Are i pod pozornicom je ponovno oživjelo kad joj se pridružila i publika. Magičan kraj magičnog festivala. Nakon svega doživljenog na kraju nije teško shvatiti da je Bang Your Head!!! festival mjesto kamo se uvijek rado vraćaš. Uvijek!
fotografije: Aleš Podbrežnik
tekst: Aleš Podbrežnik
tekst Lizzy Borden: Aleš PodbrežnikiJani Mihevc
setliste Yngwie J. Malmsteen i Lizzy Borden: Jani Mihevc
