Lokacija: Balingen / Messegelände / Njemačka
Datum: petak, 16. 7. 2010
Izvođači:
10:00 – 10:40 TOXIN
10:50 – 11:30 SAVAGE GRACE
11:40 – 12:30 BULLET
12.40 – 13.30 SACRED STEEL
13.40 – 14:30 HADES
14:45 – 15:35 TREAT
15:50 – 16:40 FATES WARNING
16:55 – 17:50 THE QUIREBOYS
18:05 – 19:15 NEVERMORE
19:15 – 20:10 DEW-SCENTED (dvorana)
19:35 – 20:45 QUEENSRYCHE
20:45 – 21:55 THE HAUNTED (dvorana)
21:10 – 22:40 TWISTED SISTER
23:00 – 00:30 DESTRUCTION (dvorana)
Drugi dan festivala Bang Your Head!!! 2010 dočekao nas je poprilično navlažen! Čim smo se dopuhali s Dark Tranquillity prethodne noći i dokopali šatora za zasluženi počinak, počelo je kapati s neba. “Ne, opet!” pomislio sam i zamolio nebeskog stvoritelja (ako ga uopće ima) da “zaustavi konje”. Svake godine je isto. Jedan dan sunce, drugi dan mokrina i “brozgoviljenje”. Ipak, jutro je prošlo malo drugačije. Ritual “kobasica-žurke” pod zajedničkim muškim tuševima naravno nije izostao, a krepka kavica u društvu prvog grla žalskih graveyard metalaca Interceptor više je nego samo izmamila osmijeh na lica.. Nebo se razderalo, po njemu su skakutale ovčice, mazilo nas je sunčevo zračenje. Ali samo do….
SAVAGE GRACE: 10.50 – 11.40
…Savage Grace, dok se nad nama zgušnjava sivilo koje polako, ali uporno upija vodu poput proždrljive spužve, vodu i vodu. Samo, dokle će nas ovo vrijeme držati na suhom? No, idemo ipak pod pozornicu. Savage Grace su američki (“old school”) heavy metal sastav koji je na sebe skrenuo pažnju u osamdesetima, ali je tamo i ostao. Christian Louge jedino je ime – reliktno ime koje se pojavljuje u danas reformiranom sastavu. Oni su u travnju 2010. odradili europsku turneju. Budući da Christian nije uspio okupiti nekadašnje Savage Grace drugare, obratio se za pomoć odličnom “cover” sastavu iz Njemačke, Roxxcalibur. Neki članovi među njima nastupaju i u odličnim njemačkim old school metal revitalistima Viron. Roxxcalibur smo gledali na zagrijavanju, prije dva dana u dvorani Volksbank Messe. Tamo smo se po izboru obrada uvjerili da su to doista glazbenici koje drži zajedno pravi iskonski zdrav glazbeni ukus i osjećaj za metal. Louge, koji je na početku kod Savage Grace svirao gitaru, s vremenom je tako prešao na vokal u sastavu. Na pozornici u Balingenu nastupio je dakle posve u ulozi pjevača. Njegov vokal odražavao je melodičnu razigranost, čistoću i plazmu odlučnog voltaža, no najviše mu je dionice nekoliko puta poprilično izdalo. Ako ne i prije, do tada malobrojna publika pod pozornicom mogla se uvjeriti u to kad se sastav prihvatio Judas Priest skladbe Exciter, a Louge je nekoliko puta posve izgorio na vokalu. Možda malo previše samopouzdanja ovaj put u izboru obrade.
Kako god, poznavatelji sastava došli su na svoje, jer je Louge repertoar složio u cijelosti od oba Savage Grace albuma iz osamdesetih, “Master Of Disguise” (1985) i “After The Fall From Grace” (1986)”, a uz to je uključio i skladbu The Dominatress s istoimenog EP-ja iz 1983. Članovi Roxxcalibur Andreas “Neudi” Neuderth (bubnjevi), Roger Dequis (gitara), Eric “Kalli” Kaldschmidt (gitara) i Mario Long (bas gitara) pak su kao pravi majstori kameleonstva u potpunosti opravdali svoju misiju. Nastup Savage Grace bio je tako jedan od onih znamenitih slatkiša koje festival Bang Your Head!!! svake godine ponudi na repertoaru. Pitanje je koliko ćemo još puta dobiti priliku uživo čuti staru američku metal školu u izvedbi Savage Grace.
BULLET 11:45 – 12:30
Nakon Enforcera prvog dana, Bullet su bili već drugo pozitivno iznenađenje iz zemlje Volva i lijepih djevojaka koje je napalo pozornicu BYH!!! festivala. Švedska i šire Skandinavija jest i ostat će meka odličnih glazbenika, gdje mladež odrasta uz kvalitetnu rock glazbu ruku pod ruku, pa ne čudi da iz tog komadića svijeta dolazi toliko sastava koji kipte od potencijala. Motoristički izgled mladaca već pri dolasku na pozornicu jasno je nagovijestio “kamo pas taco moli”. Šveđani, koji su dosad izdali dva studijska albuma, prikovali su me pod pozornicu već uvodnom Pay The Price, gdje sam ostao sve do kraja nastupa. Formula je jednostavna – oštri i prljavi riffovi u stilu AC/DC ili Krokus svirke i bombastična energija, usporediva s Airbourne koncertima. Ritam sekcija kroz odsvirane skladbe nije prikovana za jedan jedini beat, nego se brzina i unutar same skladbe po nekoliko puta mijenja, što povećava dinamičnost, a puno je i prijelaza, za koje se pobrinuo bubnjar Gustav Hjortsö. Središnja priča nastupa Bullet bio je vokalist Hell Hofer, koji zbog nešto zdepastije građe ne može izvesti tako energičan nastup, pa se oslanja na visok, rezak glas ravno iz grla, čija se prodornost može usporediti s energijom ispaljenog metka! Bullet su znali iskoristiti pozornicu, jer su trčanjem dobro popunili prazan prostor, a na refrenima su bezbroj puta u Judas Priest stilu stali zajedno i rame uz rame višeglasno otpjevali refren. Uz karizmatičnog vokalista i scensku igru, adut benda je i nevjerojatna uigranost, no da bi skočili na sljedeći stepenik u karijeri, Bullet će morati razviti više vlastitog glazbenog identiteta, da ih ne bismo i dalje miješali s spomenutim velikanima rock’n’roll buke.
SACRED STEEL: 12.40 – 13.30
Zabavni simpatični Nijemci! No, no… Ako ostaneš kod studijskih uradaka, takav dojam sigurno nećeš dobiti. Ali kad se sretneš sa Sacred Steel na pozornici, usta ti se sama od sebe razvuku u iskričav osmijeh. S Gerritom P. Mutzom u ulozi frontmena možeš biti bezbrižan. Gerrit odradi sve. Zabavan je u svojim komentarima, a posjeduje nevjerojatnu simpatičnost i karizmu. Kad se obuče u ratnika, kakav bi pristajao najviše njemačkim alko luđacima Tankard, navuče pojaseve s mecima i majicu s koje “viče” naš stari dobri Ronnie James Dio, nema nikoga tko bi ostao ravnodušan na Gerritovo nastupaštvo. Sacred Steel su apsolutni posebnjaci na njemačkoj metal sceni. Njihova druga ploča “Wargods Of Metal” s kraja devedesetih, koja se stilski u mnogočemu temeljila na snažnom crpljenju inspiracije iz dostignuća “american old school speed metala”, ostaje i danas vjerojatno njihovo najprepoznatljivije djelo.
Nijemci su na pozornici izrazito samouvjereni i superiorni. Cijelo vrijeme potpuno aktivni u čupanju i trčanju, razrađena međusobna suradnja prve linije gitara i bas gitare. Dopadljivo u svemu! Zvučne karakteristike bile su i drugog dana festivala optimalne, što je dečkima omogućilo optimalan nastup. Gerrit, koji doduše ne spada u najvišu ligu po kvaliteti vokalnih karakteristika, nego, kako je već rečeno, većinu stvari rješava svojom karizmom, zafrkavanjem na vlastiti račun i urođenim glumačkim talentom, nije imao većih problema s izvedbom vokala.
Čvrsti i neprobojni kvintet Gerrit Mutz (vokal), Jonas Khalil (gitara), Jens Sonnenberg (gitara), Kai Schindelar (bas gitara) i Matthias Straub (bubnjevi) tako i dalje ostaje pojam uspješne kombinacije zabave i iskrene metal poruke! Što je pozornica veća, to ta kombinacija više dolazi do izražaja. Tko bi pomislio da će Sacred Steel opstati i razviti se u neuništivu cjelinu, nakon što sam ih prvi put gledao davne veljače 2001. u društvu Primal Fear i Children Of Bodom. Koncert Sacred Steel bio je jedinstvena zabava i pripremio je krajnje povoljan teren za nastup još jednih ovogodišnjih povratnika.
HADES: 13.40 – 14.30
Da. Povratnika. U originalnoj postavi ujedinjeni Hades stigli su na ovogodišnji Bang Your Head!!! kao zamjena za otkazani nastup njihovih američkih sunarodnjaka Jag Panzer. I Hadesu je bilo jasno kako pristupiti temeljitom osvajanju metalskih glava Bang Your Head festivala! Set listu su sastavili od glavnine skladbi studijskog prvijenca “Resisting Success” (1987) i njegovog nasljednika “If At First You Don’t Succeed…” (1989) te otvorili nastup s Exist To Resist (album “Exist to Resist”, 1995).
Alan Tecchio, u karijeri između ostalog već i prvo grlo Watchtower i Seven Witches, otpjevao je sve fenomenalno. Zadržao je eksplozivnost i snagu u svom varijabilnom i melodično čistom pristupu, a Hades su nizali klasiku za klasikom. Iz publike su dobili izuzetnu podršku i odobravanje, jer ih nije bilo na vidiku još od 2002. Sastav kojem je figa stalo do vanjskog izgleda i zato izgleda kao razbijena četa američkih demonstranata protiv zaljevskog rata, bez većih poteškoća saniraju opisanu nemarnost provjerenom kompaktnošću scenske izvedbe klasičnog materijala. Glazbeni sadržaj, razvijen iz želje za još bržim sviranjem od onog koje je istodobno razvijao pokret N.W.O.B.H.M. na europskom tlu, oživio je na pozornici nekoliko nezaobilaznih i znamenitih skladbi, kao što su, među ostalim, On To Iliade i Nightstalker pri kraju (obje s prvijenca), a i Widow’s Mite i The Leaders? u početnom dijelu nastupa čvrsto su privezali publiku uza se. Srednji dio nastupa, koji su krasile većinom skladbe s drugog studijskog albuma, popestrila je i Voodoo, koja se izvedbom svrstala u najviši kvalitativni rang izvedbi obrada sastava Black Sabbath na ovogodišnjem festivalu. Hades su dokazali da su im žile puno želje za primordijalnom metal opsesijom, da je zvijer u njima žedna krvi, zubalo neokrnjeno i da je otrova u krvnoj slici ostalo napretek. Nadajmo se samo novom studijskom albumu i eventualnoj europskoj turneji. Dobrodošli kući, dečki!
TREAT 14:45 – 15:35
U priči o Treat mogao bi se pronaći mnogi hard rock bend. Sastav je u drugoj polovici osamdesetih izdao nekoliko odličnih albuma, kad ih je početkom devedesetih poput tenka pregazio uspon grunge pokreta. Godine 1992. izdali su još svoj posljednji studijski album “Treat”, kad ih je zalazak popularnosti hard rocka izbrisao s glazbene karte. Povratak među žive najavili su novim albumom 2006., a još bolji uradak uspjelo im je izdati ove godine, “Coup De Grace” naišao je naime na pozitivne kritike kako u medijima tako i kod fanova.
Uz kronični nedostatak hard (glam) rocka na ovogodišnjem izdanju Bang Your Heada!!! (prošle godine su, primjerice, ovdje gostovali W.A.S.P., Pink Cream 69 i Lita Ford) Treat su na pozornici bili dobrodošli kao voda u grlu žednoga. Očekivano, nastup je protekao u znaku aktualnog studijskog uratka, a privrženicima starijeg materijala dobacili su nekoliko svojih standarda (Get You On The Run, Conspiracy, Ready For The Taking). Napokon je pod pozornicom uživala i skupinica kičasto odjevenih tinejdžera, među kojima su kraljevale pripijene tigraste tajice, poderane Mötley Crüe majice živih boja i odlučno prevelike sunčane naočale (usprkos oblačnom vremenu, naravno!). Treat magija najljepše zaživi u refrenima, vrhuncima skladbi, gdje svih petero pjeva i tako tvori nevjerojatne harmonične melodije, nabijene energijom. Treat se kunu u hard rock s jajima! Usprkos tome što je u njihovoj cjelokupnoj slici snažno prisutna glam komponenta, koja ih prati još od osamdesetih, kod Treat možemo zaboraviti na pošećerene balade tipa Poison. Doduše, točno je da su tekstovi o curama i kod Šveđana uobičajena tema, ali beskompromisan hard rockerski zvuk ispod prstiju gitarista Andersa Wikströma gazi sve želje za stvaranjem ikakvih akustičnih balada pretjerano cmizdravih razmjera. Uz šou, pravovjerni rockerski stav i grimase, u kojima je prednjačio basist Nalle Påhlsson, uz jaku kišu pozdravili smo se s Treat klasikom World Of Promises. Neka mi bude dopušteno šaljivo dodati da je vokalist Robert Ernlund tijekom nastupa populistički slagao kad je rekao da su posebno za ovaj festival uvježbali “medley” sastavljen od nekoliko hitova osamdesetih – prije nekoliko tjedana sam taj isti medley čuo već u Švedskoj (reportaža ovdje). Za ljubitelje melodičnog rocka, gdje su klavijature važan gradivni element atmosfere, nastup Šveđana sigurno je bio vrijedan čak i do kože pokislih odjevnih predmeta.
FATES WARNING: 16.00 – 16.40
Dogodilo se da pljusak, koji je krenuo usred nastupa Treat, nije i nije jenjavao. Naprotiv. S neba je počelo pljuštati kao za opkladu, a najkraće su, nažalost, izvukli upravo Fates Warning na jednom od iznimno rijetkih koncertnih nastupa u Europi. Postava, koja je danas ujedinjena u sastavu iz razdoblja izdavanja studijskog albuma “Parallels”, odlučila je najviše pažnje posvetiti izvedbi klasika s tog albuma. Sastav doista nema sreće. Već ih je na Sweden Rock festivalu početkom ovogodišnjeg lipnja kiša temeljito isprala na pozornici, a ovaj put na Bang Your Head!!! festivalu nije bilo ništa bolje! Budući da je sastav bio ograničen na samo 50 minuta, ovaj put se nije odlučio za izvedbu cijele ploče Parallels, kao što je to učinio na koncertu u švedskom Sölvesborgu!
Nastup su dečki otvorili “Disconnected” skladbom One. Ray Alder, koji je isprva još oprezno šetkao po pozornici lijevo i desno, ubrzo se zasitio tog posla. Tako je stisnuo zube, zakoračio na “cat walk” i maksimalno se približio publici. Bez obzira na pljusak, na cat walku je proveo većinu Fates Warning koncerta. Publika i Alder uspostavili su izniman komunikacijski most. Vjerni obožavatelji sastava ustrajali su pod pozornicom i bilo je očito da ih nikakva kiša ne može otjerati odatle.
Fates Warning su nastupom potvrdili vrhunsku glazbenu potkovanost. Tehnički izuzetno zahtjevna zamisao njihovih klasika iskrila se usred Balingena! Nekoliko puta je zahvaljujući puhanju vjetra zvuk malo “odnijelo”, nekoliko puta je čak sumnjivo “škljocnulo” iz monitora, ali sve to nije pokvarilo izuzetno raspoloženje i pozitivnu kemiju koju je razvila publika puna prkosa i podrške sastavu! Ta energija je Fates Warning sigurno pomogla da sastav u teškim vremenskim uvjetima iz cijele situacije izvuče još jedan pobjednički nastup, koji je ujedno bio i jedan od najboljih koncerata cjelokupne festivalske ponude ovogodišnjeg BYH!!!. Kad smo već prije bili kod Hades, kombinacija Fates Warning i Hades bila bi jedinstvena za eventualnu novu headlinersku Fates Warning turneju po Europi. Naravno, ako sastav ne kupe neki Dream Theater giganti za svoju turneju i ne zakuju ga u džepnu izvedbu repertoara prateće grupe. Fates Warning ostaju pojam visoko izbrušenog dijamanta nepokolebljive glazbene kvalitete i i dalje jedan od najprepoznatljivijih sastava, koji je u svom razvoju urezao posve unikatan stil definicije prog metal i art metal sadržaja! Fali još samo novi studijski album. Akcija, dečki!
THE QUIREBOYS 16:55 – 17:50
Londonski Quireboysi nastupili su na festivalu kao zamjena za američke glam rockere Ratt. Nakon što su Ratt već potvrdili nastup na festivalu, otvorila im se financijski daleko primamljivija opcija nastupati na američkoj turneji sastava Scorpions kao predgrupa, pa su otkazali sve svoje europske termine. Koliko to podsjeća na prošlogodišnje Rockline iskustvo, kad su se u koži Ratt našli još jedni američki hard rockeri – Tesla – i njihov je menadžment za isti datum rezervirao dva nastupa, a kraće je na kraju izvukao BYH!!! festival. Ali ostavimo to po strani, pred nama je bio nastup sastava koji turnejom po domaćem kontinentu slavi 20. obljetnicu izdavanja svog klasičnog albuma “A Bit of What You Fancy”. Quireboys su sastav s – s obzirom na bogatu ostavštinu – relativno kratkim stažem na sceni. Artističke vrhunce doživljavali su u prvoj polovici devedesetih, ali su ubrzo nakon toga prestali s djelovanjem. Povratkom među žive 2001. temeljito su promijenili postavu, a do danas su od izvornih članova ostali samo frontman Spike i gitarist Guy Griffin.
Glazba Quireboysa vedrog je karaktera, a uz dobro raspoložene glazbenike i plesni ritam blues-rock koračnica nema šanse da se dobro raspoloženje ne preseli i među slušatelje! Spike je još jednom oduševio svojom scenskom pojavom – s ljubičastim rupcem preko čela simpatični Englez se u stilu Davida Coverdalea cijelo vrijeme igrao stalkom mikrofona i točno otpjevanim linijama u skladbama There She Goes Again ili Man on the Loose potpirivao vatru među parovima u publici. Kad govorimo o Quireboysima, ne možemo mimo činjenice da svaka pjesma ima u sebi urezanu škakljivo-erotičnu komponentu. Rockerska duša sastava uz prisutnost zvuka klavira i povremeni upad usne harmonike opasno koketira s predajom bluesa, zarazni riffovi ispod prstiju gitarskog para Griffin/Guerin pobrinuli su se za pravu koncertnu poslasticu. Uz stare hitove odsvirali su još nešto materijala ovog stoljeća, a iznenadili su izvedbom Rainbow klasike Starstruck – na Sweden Rocku se naime unatoč bitno duljem setu nisu odlučili za (u ovo vrijeme vrlo popularan potez) sjećanje na Dia. Možda bi s u Europi egzotičnim Ratt doista dobili ekskluzivniji nastup, ali uigranošću i pozitivnom energijom Quireboysi su odsvirali koncert kojem nema prigovora – pobrinuli su se za sljedeći od vrhunaca festivala.
NEVERMORE: 18.05 – 19.15
Svježe izdani studijski album “The Obsidian Conspiracy” doveo je u Europu i seattleske thrash metalce unikatne glazbene vizije! Govorimo naravno o Nevermore. Oni su početkom ovogodišnjeg srpnja posjetili i slovenski MetalCamp. Nevermore su došli svima udijeliti krepku šamarčinu buke i sirove energije koju posjeduje njihova razorna riffovska pojava.
Pripremili su jedinstvenu set listu, koju je načela “Dreaming Neon Black” klasika Beyond Within, a nakon nje The River Dragon Has Come samo je potvrdila da su dečki doista osigurali veliko veselje svojih obožavatelja. U nastavku se naime pokazalo da su Nevermore u set listu vratili lijepu šaku skladbi s “Dead Heart In A Dead World” (2000), koji je po mišljenju mnogih poznavatelja još uvijek kultna Nevermore klasika br. 1.
Usprkos zanimljivoj set listi, nastup nije bio među najboljima na festivalu. Prva činjenica koja ovaj put ne podnosi pretjeranu pohvalu doživljenog gledajući Nevermore bilo je pjevanje Warrela Danea! Pjevač se ispričao publici da mu vokal ovaj put jednostavno ne funkcionira. Tako ga je konkretno nestajalo na pojedinim točkama, gdje se nije čulo ništa drugo osim niže intoniranog hripanja. Je li napuknut pjevačev glas bio odraz manje prehlade ili samo post regeneracijske faze nove neispavane noći? Vrag će ga znati. No drugi, možda manje uočljiv čimbenik, koji nekako nije opravdao ugled sastava, jest činjenica da se postava, koja odnedavno opet djeluje kao kvartet, odlučila za angažiranje dodatnog koncertnog pomoćnika, petog glazbenika. To je gitarist Attila Voros. Tko je gledao Nevermore sa Steveom Smythom i Jeffom Loomisom na pozornici, ovaj put je doista više nego pošteno mogao žaliti za boljim vremenima Nevermore. Ne kažem da je koncert bio loš. Daleko od toga. Ali nije bio onaj najvišeg kvalitativnog nivoa. Steve Smyth (čovjeka smo mogli gledati na istom festivalu dan prije s Forbidden) jednostavno je majstor gitarske vještine i o scenskoj kompaktnosti, kakvu su Nevermore nekoć razvijali u kombinaciji s tim gitaristom na pozornici, ovaj put smo mogli samo sanjati.
Jeff Loomis je standardno briljirao u svojoj perfekciji. Solaže ispod njegovih prstiju su čista poezija, a njegov gitarski “gear” opet je jednom puno “kipio i disao”, dok je festival preplavila karakteristična masivna zavjesa zvučnog zida unikatnog thrasherski užarenog riffanja. U tome Loomis ostaje i danas jedan od najzanimljivijih glazbenika koji se mogu pohvaliti otkrivanjem i razvijanjem novih dimenzija riffovskog empirizma.
Postava je bogato predstavila i novi studijski uradak “The Obsidian Conspiracy”, koji je kroz skladbe Your Poison Throne, The Termination Proclamation, Emptiness Unobstructed i naslovnu pjesmu potvrdio da pred nama stoji novo odlično studijsko dostignuće Nevermore. Dečki su u sat i deset minuta otjerali crne oblake i tako je ostatak festivala od tu nadalje protekao bez kišne kapi. Suma sumarum, ne najbolji Nevermore koncert, ali i takvi povremeno moraju biti. Postava je svoj nastup zaključila pogubnom Enemies Of Reality.
QUEENSRYCHE: 19:35 – 20:45
Ako je netko iznenadio na festivalu, onda su to bili Queensryche. Jednostavno. Zbog set liste. Na pozornicu ih je donijela skladba Hit The Black s albuma “Here in the New Frontier”. Molim? Da. Nimalo omiljen album među poznavateljima sastava otvaračkom je skladbom odmah utjerao pravi strah u kosti što sve može slijediti u nastavku. I? Sacred Ground s “Q2K” potvrdio je strah, a između Man Down! (“American Soldier”, 2009) i The Hands (Operation: Mindcrime II”), stanje na festivalu postalo je već posve alarmantno. Ne da su skladbe loše, ali činjenica je da su nas Queensryche dosad na koncertima uvijek razmazili kultnim klasicima, kojima dosad navedene “pjesmice” ne sežu ni do koljena. Okus ispravljaju srećom Damaged (“Promised Land”, 1994) i za njom jedno od najpozitivnijih iznenađenja ovogodišnje Queensryche set liste The Thin Line (“Empire”, 1990).
Iznad svih je svojom scenskom pojavom ponovno pokupio svu pozornost jedinstveni pjevač Geoff Tate. On je obrijao lubanju do savršenstva i uredio mušketirsku bradicu i brkove. Pokriven šeširom i sunčanim naočalama, pretvorio se u pravog mačo tipa, a o njegovoj krajnje samouvjerenoj i do savršenstva dotjeranoj scenskoj igri ne vrijedi gubiti riječi. Čovjek se spretno uživljava u mnogostruke uloge Queensryche poezije s nevjerojatnom lakoćom, što je posljedica urođenih glumačkih talenata gospodina Tatea. I u tome mu teško tko parira. Pozornica je dakle postala Geoff Tate. Ostali (uz Tateovu igru, gotovo statisti) u postavi su naravno nezaobilazni: Eddie Jackson (bas gitara), Michael Wilton (gitara) i Scott Rockenfield (bubnjevi). Potonji se pojavio na pozornici sa sigurno upola manjim setom bubnjeva nego prije dvije godine, kad su prave divovske lance držale zajedno njegovu scensku utvrdu (tada su Queensryche nastupili na BYH!! 2008 festivalu u ulozi glavnog nositelja prvog dana festivala i odsvirali u cijelosti oba dijela ploče “Operation: Mindcrime”). Neka spomenem da sastavu na pozornici pomaže i peti član. On je samo pomoćnik, a ne stalni član. To je Parker Lundgren, koji već samom emo frizurom pomno ispeglane kose ne spada u Queensryche, nego prije u Bullet For My Valentine. Momak je, između ostalog, i posinak pjevača Geoffa Tatea.
Atmosferu je na posve drugu razinu katapultirala “Operation: Mindcrime” klasika Breaking The Silence. Odjednom se u pjevanje uključila 10.000 glava velika masa pod pozornicom. Taj kontrast bio je izniman. Čovjeku u trenu naježi kožu. Magično! Tate, kojem su godine ipak otkinule nešto snage na vokalu, što se prvo pokazalo pri izvedbi Breaking The Silence, ohladio je glasnice kroz jednu od najljepših balada koje je ikad skomponirao svijet rocka i metala, “Empire” klasiku Silent Lucidity.
Brzo su u zaborav potonule i The Right Side Of My Mind (“Here In The New Frontier”, 1997) te inače odlično izvedena Black Sabbath obrada Neon Knights. Svi smo naime umirali za starijim Queensryche materijalom. Sastav nas je uslišio i u svemu se iskupio za svoje zastrašivanje u prvom dijelu nastupa, kroz savršenu egzekuciju kultnih standarda I Don’t Believe In Love, Empire te završnu Jet City Woman! Bez obzira na pritužbe zbog kvalitativno vrlo neuravnotežene set liste, nastup Queensryche pokazao se jednim od vrhunaca drugog dana festivala. Tome je u golemoj mjeri pridonijela i suradnja na trenutke više nego fanatično užarene njemačke publike.
THE HAUNTED: 20:45 – 21:55
Tko nije mogao preživjeti dulju vremensku stanku, dok su pripremali glavnu pozornicu za nastup Twisted Sister, mogao je žurno odkolovratiti na “kratkočasje” u dvoranu Volksbank Messe. Tamo su naime na pozornicu stupili odlični predstavnici metalcorea. Šveđani The Haunted. Svoju savršenu mješavinu, koja izvire iz empirizma riffovskih sadržaja Gothenburške škole melodičnog death metala, dečki su pod autoritativnim vodstvom vrištača Petera Dolvinga bez kompromisa i kočnica oživjeli i na ovogodišnjem Bang Your Head!!! festivalu.
Repertoar, koji je obuhvatio baš sve studijske albume, osim prvijenca, i zapravo utjelovio nedavno izdani koncertni album i DVD “Road Kill” (2010), pokazao se pravim rođenjem pakla! Istina, u dvorani nije bilo ni 1000 glava, ali su The Haunted dokazali da su jedan od najuspjelijih naslova za svakoga tko traži samo jednu stvar. Direktan šus u venu! Jednostavno, a istodobno naoštreno i otrovno navijeno preko svih bučnih razmjera. Tko je htio neprobojni riffovski zid jedinstvenog ritmičkog “groovea”, ovaj put je na festivalu doista našao dovoljno pravih razloga da se zavrti u divljem “mosh pitu”, ili su ga drugovi natovarili na ramena u “crowd-surf”. Dolving, koji na prvi bježni pogled podsjeća na, u ovom slučaju posve nedužnog veseljaka, odnosno Elvis Jackson pjevača Budu, publici nije dao disati! Koncert The Haunted nažalost nisam mogao pratiti do kraja, jer su me noge u međuvremenu već odnijele u foto pit pod glavnom pozornicom, na kojoj je sve bilo spremno za nastup Twisted Sister, ali jedno je sigurno. The Haunted su na vrhuncu svojih snaga!
TWISTED SISTER 21:10 – 22:50
Došlo je vrijeme za finale jubilarnog 15. Bang Your Head!!! festivala. Došlo je vrijeme za Twisted Sister. Sastav na našu stranu Atlantika nakon ponovnog oživljavanja 2003. u pravilu zalazi samo na pojedinačne nastupe, za kakvu dulju turneju po Starom kontinentu očito nemaju volje. Za sve obožavatelje Sestara mogućnost hvatanja sastava na pozornici prava je rijetkost, ali ne i za redovite posjetitelje BYH!!! festivala, jer su Sestre ovaj put već treći put bile njegovi gosti. Upravo je broj gostovanja bilo i pitanje koje je sretniku s točnim odgovorom tik prije početka koncerta donijelo i gitaru J.J. Frencha sa svim potpisima Sestara. Nadajmo se da će je marljivo trljati!
Deset minuta nakon devet već je sve bilo pripremljeno. Pozornica odjevena u tamu, pod njom gužva. Čekamo. Tek dobrih 20 minuta nakon prvotnih planova iz zvučnika se počeo razlijegati “taped intro” Come Out And Play. Uz do tog trenutka pouzdanu izvedbu festivala, što se tiče vremenskih smjernica, krivnju za pomak početka vjerojatno snosi hirovita zvjezdana narav Sestara. Nakon puštenog introa počelo je ozbiljno, skladba The Kids Are Back ispalila je na pozornicu petoricu s Deeom Sniderom na čelu. Usprkos najavama u jednom od intervjua prošle godine, gdje je Snider rekao da će 2010. za Twisted Sister biti prekretnica, jer će prestati koristiti frizure i dodatke za šminkanje na živim nastupima, najava se nije ostvarila. Oprema u Balingenu bila je u usporedbi s onom iz osamdesetih u granicama normale, ne možemo je više definirati riječju “groteskna”, a i dalje se ističe prepoznatljiva frizura Deea Snidera, zaštitni znak Twisted Sister.
Set odsviranih skladbi bio je očekivan. Prednjačile su skladbe s prva tri izdanja, iz vremena kad je put Sestara po glazbenim ljestvicama i popularnosti među rockerskom raјom išao strmo uzgore, s četvrtog albuma “Come Out And Play” odsvirali su dvije skladbe, dok su posljednji ozbiljni studijski album “Love Is For Suckers” potpuno ignorirali. Tko poznaje pozadinu njegovog nastanka, već će znati zašto. Zanimljivo je da bend sa samo tri općepoznata albuma može “headlineati” festival kakav je BYH!!!. Sestre su se na vrhuncu slave tako snažno usjekle u srca ljudi da im je ondje ostalo ostati sve do danas, lavlji dio zasluga za to nedvojbeno nosi mega hit We’re Not Gonna Take It. Iznenađujuće uvršten već u sredinu nastupa, požnjeo je glasne ovacije i čak dvaput prisilio glazbenike da se nakon odsviranog komada moraju vratiti na refren, prije nego što su prešli na power baladu The Price. Redovni dio nastupa zaključili su drugim velikim hitom, I Wanna Rock, čije je razvlačenje išlo preko svih granica dobrog ukusa, a vrhunac je doseglo “inteligentnom” igrom riječi i pjevanjem “I wanna fu*k”.
Poanta djelovanja Twisted Sister oduvijek je bila dobra zabava. Sastav nikad nije slovio po artističkoj izvrsnosti ili tehničkom ovladavanju instrumentima, pa je glazbenim sladokuscima uspjeh Sestara često neobjašnjiv pojam. Bubnjarski solo A. J. Pera ispao je kao loš sažetak prve lekcije bubnjarske klinike Mikea Terrane, a i uz udaranje basista Marka Mendoze po svojoj ljubimici mnogi bi radije zatvorili oči i uši da si uštede patnju. Većina šoua tako visi na plećima Deea Snidera, kojem uz prepoznatljivost i karizmu nije teško voditi nastup i (pre)dugim obraćanjima publiku pridobivati na svoju stranu. Gledano po sposobnosti držanja publike u neprestanom transu, Snider spada među najbolje frontmene na svijetu. Uz vatromet za kraj festivala i glazbenu pratnju komada S.M.F. Sestre su završile svoj nastup – nestaško su pripremili sat i pol dugo rajanje, makar plitkih glazbenih sadržaja, koje je mnogog glazbenog gurmana ostavilo ravnodušnim.
DESTRUCTION 23:00 – 00:30 (dvorana)
S vatrometom i nastupom Sestara festival je za mnoge posjetitelje već završio, a oni najhrabriji među nama krenuli smo još u dvoranu na posljednji izdisaj BYH!!! festivala. Nakon nastupa Forbidden i Artillery prvog dana, Destruction su bili jedini predstavnici thrash metala stare škole drugog dana festivala. Zajedno s Kreatorom i Sodomom čine zlatnu trojku njemačkog thrash pokreta, koji u domaćim krajevima ima već kultni status, pa je gledanje Destruction nastupa na domaćem tlu bilo obveza.
Destruction su se u ožujku zbog glazbenih nesuglasica razišli s bubnjarom Marcom Reignom, pa su legendarni osnivači Schmier (vokal, bas gitara) i Mike Sifringer (gitara) bili primorani zagristi u potragu za zamjenom na ispražnjenom stolčiću. Problem trenutno rješava široj javnosti nepoznati njemački bubnjar, no Schmier upozorava da će se sastav o prihvaćanju novog bubnjara u postavu kao punopravnog člana odlučiti tek na jesen, nakon završene turneje. Glavni i vjerojatno najzahtjevniji ispit za budućeg bubnjara bit će punopravno sudjelovanje na mjestu back vokalista, kako je kod Destruction već uobičajeno.
Na kraju pozornice, tik ispred početka publike, kraljevale su na željezne motke nataknute lubanje, scenska je izvedba dakle bila dorasla mračnom ugledu sastava. Agresivan nastup već je uvodno ponudio klasiku Mad Butcher, koja je pokrenula jedan od rijetkih “mosh pitova” na festivalu, Schmier je inače tijekom koncerta često gestikulacijama poticao na “moshanje” najzagrijanije glave u prednjim redovima. Plavokosi Sifringer strugao je po gitari na desnoj strani pozornice, a uz njegovu zauzetost pri obavljanju posla čini se kao da za vrijeme nastupa pada u trans, koji popusti tek nakon silaska s pozornice. U beskompromisnom stavu Destruction svirke manje je prostora za solaže nego kod nekih srodnih sastava, pa su cijelo vrijeme u prvom planu rušilački riffovi, koji pod pozornicom stvaraju pravu ratnu vihru. Privremeni (novi?) bubnjar bez većih je poteškoća pratio Schmierove bas linije, ali smo jako pogrešali back vokale, koje je pokušao nadomjestiti sam Schmier, no pokušaji su bili prilično jalovi. Kroz skladbe kao što su Tormentor, Devolution i Total Desaster probili smo se s posljednjim atomima energije do kraja nastupa, koji je dijelom zagorčao samo nejasan zvuk iza miksete.
I tako je završio 15. jubilarni Bang Your Head!!! festival. Kao i uvijek, ni ovaj put čovjek ne može naći primjedbe. Sve je teklo kao po loju. Sastavi su imali optimalne zvučne uvjete. Velika pozornica i povoljni zvučni uvjeti bili su jamac odličnih nastupa kojima smo svjedočili. Nešto neugodnosti donijelo je loše vrijeme drugog dana festivala, ali što se tiče organizacijske strane festivala, on zaslužuje samo najviše ocjene. Koncerti su se često počinjali čak i prije nego što je bilo najavljeno. Uz sve ove pozitivne osjećaje ne možeš si zaklinjati ništa drugo osim da postaneš redoviti posjetitelj Bang Your Head!!!. Takav festival te svojom kvalitetom jednostavno zauvijek očara. Do viđenja dakle 14.07., 15.07. i 16.07.2011., kad se tamo opet vidimo!
Autor: Urban Bolta (Bullet, Treat, The Quireboys, Twisted Sister, Destruction)
Autor: Aleš Podbrežnik (Savage Grace, Sacred Steel, Hades, Fates Warning, Nevermore, Queensryche, The Haunted)
Fotografije: Aleš Podbrežnik
SAVAGE GRACE setlista:
1.Bound To Be Free
2.Into The Fire
3.After The Fall From Grace
4.We Came, We Saw, We Conquered
5.Master Of Disguise
6.The Dominatress
7.Sins Of The Damned
8.Exciter (Judas Priest cover)
BULLET setlista:
1.Pay The Price
2.Stand Up And Shout (Dio cover)
3.Dusk Til Dawn
4.Turn It Up Loud
5.Heading For The Top
6.One Deal With The Devil
7.Rambling Man
8.Bite The Bullet
9.Roadking
10.Bang Your Head
SACRED STEEL setlista:
1.Metal is War
2.Battle Angel
3.Open Wide the Gate
4.Heavy metal To the End
5.Denial of Judas (Heaven Betrayed)
6.Maniacs of Speed
7.Kill the King (Rainbow cover)
8.Carnage Victory
9.Slaughter Prophecy
10.Wargods of Metal
HADES setlista:
1.Exist to Resist
2.Widow’s Mite (Chapter Eleven)
3.The Leaders?
4.King In Exile
5.I Too Eye
6.Rebel Without a Brain
7.Voodoo (Black Sabbath cover)
8.Opinionate!
9.On to Iliad
10.Nightstalker
TREAT setlista:
1.The War Is Over
2.Ready For The Taking
3.Paper Tiger
4.Rev It Up / Party All Over / Too Wild
5.We Own The Night
6.Sole Survivor
7.Get You On The Run
8.Conspiracy
9.Skies Of Mongolia
10.World Of Promises
FATES WARNING setlista:
1.One
2.Life in Still Water
3.A Pleasant Shade of Gray Part III
4.We Only Say Goodbye
5.The Eleventh Hour
6.Point of View
7.Eye To Eye
8.Through Different Eyes
9.Monument
THE QUIREBOYS setlista:
1.Intro
2.Bite The Hand That Feeds
3.Have a Little
4.The Finer Stuff
5.Tramps And Thieves
6.There She Goes Again
7.I Love This Dirty Town
8.This Is Rock ‘N’ Roll
9.Man on the Loose
10.Starstruck (Rainbow cover)
11.7 O’Clock
NEVERMORE setlista:
1. Beyond Within
2. The River Dragon Has Come
3. Your Poison Throne
4. Born
5. Inside Four Walls
6. Narcosynthesis
7. The Termination Proclamation
8. This Godless Endeavor
9. The Heart Collector
10. The Obsidian Conspiracy
11. Emptiness Unobstructed
12. Enemies Of Reality
QUEENSRYCHE setlista:
1.Hit the Black
2.Sacred Ground
3.Man Down!
4.The Hands
5.Damaged
6.The Thin Line
7.Breaking The Silence
8.Silent Lucidity
9.The Right Side Of My Mind
10.Neon Knights (Black Sabbath cover)
11.I Don’t Believe In Love
12.Jet City Woman
13.Empire
THE HAUNTED setlista:
1. Dark Intentions
2. Bury Your Dead
3. 99
4. Trespass
5. The Flood
6. The Medication
7. Iron Mask
8. Bloodletting
9. Little Cage
10. D.O.A
11. No Compromise
12. Moronic Colossus
13. The Guilt Trip
TWISTED SISTER setlista:
1.Come Out and Play (taped intro)
2.The Kids are Back
3.Stay Hungry
4.Captain Howdy
5.Shoot ’em Down
6.You Can’t Stop Rock ‘n’ Roll
7.The Fire Still Burns
8.I Am (I’m Me)
9.We’re Not Gonna Take It
10.The Price
11.I Believe in Rock ‘n’ Roll
12.Burn In Hell (plus drum solo)
13.I Wanna Rock
—dodatak—
14.Under the Blade
15.Long Live Rock’n’Roll (Rainbow cover)
16.S.M.F.
