Autor: Urban Bolta
Fotografije: Urban Bolta
Mjesto: Victoria Park / London / Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum koncerta: 23.07.2010
Broj posjetitelja: 25
Cijena karte: 160€ (vikend karta)
Šesnaestog svibnja rockerski svijet se zaustavio. Otišao je Ronnie James Dio. Ikona, karizmatična osobnost i glazbenik, svim srcem predan glazbi i svojim obožavateljima. Glas ga je podigao među zvijezde, a jednostavnost ga je tamo samo još učvrstila. Dioov odlazak s ovog svijeta razumljivo je značio i kraj djelovanja njegovog benda Dio, a prestali su s radom i Heaven & Hell, postava bivših kolega iz Black Sabbatha. Oni su za ovo ljeto imali najavljen niz koncerata koji su razumljivo pali u vodu čim je postalo jasno da Dio ima ozbiljne zdravstvene probleme, iako su službeno otkazani tek početkom svibnja.
Jedan od zaokruženih datuma u Heaven & Hell rokovniku bio je i 24. srpnja, odnosno nastup na festivalu High Voltage u Londonu. Riječ je o posve novom festivalu koji se ove godine održavao uopće prvi put i svojim posjetiteljima ponudio više nego zanimljiv izbor izvođača – uz bendove koje redovito srećemo na pozornicama, i nekoliko ekskluzivnih nastupa iz one druge skupine, vrijednih zlata za pogledati. Nakon desetak godina izbivanja s pozornice ponovno se okupio razvikani trio Emerson, Lake & Palmer, prvi put ikad na pozornici se pojavio novi projekt Down ‘n’ Outz (vokalist Def Leppard Joe Elliott udružio je snage s Quireboysima i zajedno sviraju obrade Mott The Hoople), a meni osobno najzanimljiviju ekskluzivu festivala predstavljao je posljednji nastup gore spomenutih Heaven & Hell. Kocka je pala, preostala trojka odlučila je ipak odsvirati (domaći) londonski nastup i posvetiti ga sjećanju na dugogodišnjeg prijatelja, a na Njegovo mjesto pozvati dva gostujuća vokalista – ta je čast pripala Glennu Hughesu i Jornu Landeu.
Heaven & Hell nastupili su kao predzadnji čin uvodnog dana, iza AOR veličina Foreigner i ispred nositelja večeri ZZ Top. Dobrih 20 minuta stanke trebalo je da ekipa pripremi pozornicu za dugo očekivani nastup heavy metal trubadura. U međuvremenu je meni nepoznato lice otpratilo ožalošćenu Wendy Dio na krajnju desnu stranu pozornice, gdje se smjestila u udobnu stolicu i sa strane pratila zbivanja. Potom se pozornica zavila u maglu, a iz zvučnika se oglasio “taped intro” E5150. Među masom je prvi put zašumjelo kad je razmaknuta magla otkrila obrise dobro poznatih tijela: desnu stranu je kao i obično zauzeo gitarist Tony Iommi, lijevu basist Geezer Butler, za bubnjevima je sjedio Vinny Appice, a skroz lijevo se poput sjene u tami neprimjetno iza klavijatura smjestio stalni koncertni član postave, Scott Warren (poznatiji kao Dioov suradnik od albuma “Strange Highways” (1994) nadalje). Izlaz iz introa odmah je donio prvi susret Iommijevih prstiju s njegovom gitarom, a juriš je počeo s The Mob Rules, koja je na pozornicu ispalila prvog od gostujućih vokalista, Jorna. Jorn Lande norveški je glazbenik mlađe generacije koji konstantno dobrim radom posljednjih godina stječe ugled u glazbenim krugovima, pa je kao gorljivom Dioovom sljedbeniku upravo njemu pripala čast koračati pozornicom između Butlera i Iommija. Jornov nastup bio je krajnje profesionalan, a njegov prodoran i snažan glas tijekom večeri dostojno je krotio klasike I, Voodoo i Die Young.
Skladba Country Girl na veliku je scenu izbacila premijeru drugog gosta na vokalu večeras, Glenna Hughesa, dugogodišnjeg Dioovog prijatelja s višedesetljetnim glazbenim iskustvom u raznim projektima, među ostalim sredinom osamdesetih i glavnog vokalista Black Sabbatha. Hughes je svoje dugogodišnje iskustvo znao itekako dobro unovčiti, za razliku od Jorna odsviranim je skladbama dodao notu vlastite interpretacije, pa se nije po svaku cijenu držao izvornika, nego ih je lukavo prilagodio unutarnjim osjećajima, varirao je od profinjene sofisticiranosti do nešto agresivnije poze svog vokala, što je dovelo do hrpe dinamičnih preokreta. Hughes je još jednom više opravdao ime velikog glazbenika, uvjerljivom izvedbom i on je bez problema parirao skladbama Children of the Sea, Bible Black i Falling Off the Edge of the World.
Jorn i Hughes izmjenjivali su se sve do epske Heaven and Hell, kad su na pozornici ostali obojica i svaki sa svoje strane dirigirao val vokalne podrške fanatične publike u prvim redovima. Slijedio je još i bis s očekivanom Neon Knights, čiju je izvedbu začinio nitko drugi nego bivši frontman Pantere Phil Anselmo, koji se nenajavljeno na svoju ruku sa strane ispalio na pozornicu, napola istrgnuo Hughesu mikrofon iz ruku i sam otpjevao nekoliko stihova, a svoju avanturu završio na koljenima pred Iommijem, prije nego što je ekspresno pobjegao natrag u backstage. Ekscentričan ispad ili poklon heavy metal bogu? Vjerojatno pomalo oboje… iznenađeni Hughes nije se dao smesti i nastup je suvereno priveo kraju. Iommijevo nepogrešivo riffanje i uigranost ritam sekcije Butler – Appice još su jednom više dokazali koliko znače kilometarska iskustva, kad i pod pritiskom teške situacije ruke i glava ostanu na mjestu.
Sat i četvrt dugo putovanje kroz Dio eru Black Sabbatha bilo je snažno nabijeno emocijama. Ako su Iommi, Butler, Appice i Warren svoj dio posla obavili bez golim okom vidljivih emocionalnih ispada, svoju emotivnu stranu na drugoj je strani vrlo teško krotio Hughes, jer je između obraćanja i pogleda usmjerenih u nebo neprestano jecao, što je skrivao velikim sunčanim naočalama. Najdirljiviji trenutak nastupio je otprilike na sredini Heaven & Hell programa, kad je do riječi došla vidno izmučena Wendy Dio i uz Iommijevo bodrenje publici uputila nekoliko riječi očekivanog sadržaja, kako nas je pokojni suprug sve volio. Čovjek se u takvim trenucima doista zaviđa svoje prolaznosti, a Wendyine suze na pozornici izazvale su još u istom trenutku iz publike ohrabrujuće sinkrono klicanje “Dio, Dio”! To je klicanje u mojim ušima odjekivalo još dugo u noć, sve do trenutka kad sam zatvorio oči i shvatio da sam i sam bio dio posljednjeg Heaven & Hell poklona velikom čovjeku. Ronnie James, hvala ti za sve!
Setlista
1. E5150 2. The Mob Rules 3. I 4. Country Girl 5. Children of the Sea 6. Turn Up The Night 7. Voodoo 8. Bible Black 9. Falling Off the Edge of the World 10. Die Young 11. Heaven and Hell —————- 12. Neon Knights
Galerija slika
