Izvođač: Healey, Jeff
Izdavač: Ruf Records
Izlazak: 2009
Trajanje: 52.16
Ocjena: 2.5/5
“Songs From The Road” je sve prije nego desert kojim bi se Healeyjevi fanovi slasno poslužili, iako album skriva podosta prvorazrednog gitarističkog vrenja. Riječ je naime o iznimno nekonzistentnom uratku, nekakvoj na silu sklepanoj kompilacijskoj zbirci koncertnih snimaka gitarista, koja crpi iz koncertnih zapisa Notodden Blues festivala u Norveškoj (2006), Londona (2007), a nekoliko skladbi snimljeno je na nastupu u Healeyjevu klubu Roadhouse u Torontu (2007).
Dotle sve lijepo i krasno. Gdje je glavni problem? Spomenuta baba svoju je gustu stražnjicu bezobrazno uhnijezdila u samom izboru predstavljenog materijala, u kojem nalazimo isključivo tuđe stvari. Drugim riječima, posthumno izdani slavospjev gitaristu čine samo suvišne obrade više ili manje poznatih stvarčica, što bi se u najboljem slučaju moglo ocijeniti kao neobično, pogotovo uzmemo li u obzir da je Healey mjesto u društvu glazbenih velikana osigurao kao plodan autor i izvođač vlastitog materijala. Povrh toga, skladbe albuma iz neshvatljivog su razloga aljkavo uštimane, što u biti znači da se kroz desetak stvari probijamo uz smetajuće štucav ritam, koji ne daje osjećaj organskosti prave koncertne atmosfere, nego prije podsjeća na “juke box” lutriju bez sretnog dobitka na kraju, koja sirovom odlučnošću razrjeđuje okus glazbene izvrsnosti ionako rijetkih grijeha vrijednih vrhunaca albuma.
Na albumu doduše ne manjka odlučnih zaleta između vratolomija klasičnih blues stvari, kroz koje Jeffovo sviranje gitare zareže prepoznatljivom oštrinom i vitalnošću. No kako rekosmo, “Songs From The Road” istog trenutka servira hrpu obrada koje su u najboljem slučaju poprilično dosadne, ako ne već i skautska avantura. “Come Together”, “While My Guitar Gently Weeps” i favorit Allman Brothers “Whipping Post”, na kojem nekoliko uzorno draškavih vokalnih linija polaže klavijaturist Dave Murphy, teško izbjegavaju prizvuk barskog muziciranja. Većinu pozornosti tako bez pretjeranog naprezanja skupljaju Willie Dixon klasici “I’m Ready” i “Hoochie Coochie Man”, potonja i zahvaljujući uspješno izlivenoj improvizaciji, zapravo nekakvom žičanom obračunu gitarista s Randyjem Bachmanom. Zgodno, ali od glazbenika Healeyjevih kvaliteta i renomea možemo opravdano zahtijevati više od mlitavo odvučenih obrada rock & roll standarda, od kojih još najbolje prolazi posudba Cream klasika “White Room” (dakako, ako vam nekako uspije umaći kandžama neuvjerljivog vokala). Naravno, postavlja se pitanje potrebe, a u konačnici i koristi tako očito nepromišljenog unosa obrada, pogotovo uzmemo li u obzir da si mjesto na albumu po “stručnom” mišljenju izbornika nisu zaslužile ni takve željezarije kalibra “Confidence Man”!! Negiranje vrhunaca bezobrazno skraćenog Jeffova glazbenog puta ništa je manje nego bogohulno!
Posthumna izdanja u ovakvim i onakvim formatima obuhvaćaju stvaralačke vrhunce izvođača, a da ne spominjemo da su danas takvi “suveniri” u pravilu nabijeni raznim raritetima i balastom dodatnog materijala za ublažavanje raznovrsnih apetita i najzahtjevnijeg konzumenta, pa ih se u vitrinama obožavatelja još dugo štuje kao relikvije. Nasuprot tome, “Songs From The Road” pokazuje da planerima ovakvih spomen-glazbenih dokumentacija često baš u ključnom trenutku nestane ideja i zdravog ukusa, ili naposljetku, što je još najbolnije, čak i volje.
Postava
Jeff Healey: gitara, vokal
Dan Nordermeer: gitara, vokal
Alec Fraser: bas, vokal
Dave Murphy: klavijature, vokal
Al Webster: bubnjevi
Randy Bachman: gitara na “Hoochie Coochie Man”
Produkcija
Alec Fraser
Popis skladbi
1. I Think I Love You Too Much
2. I’m Ready
3. Stop Breaking Down
4. Angel Eyes5
5. Come Together
6. Hoochie Coochie Man
7. White Room
8. While My Guitar Gently Weeps
9. Whipping Post
10. Teach Your Children Well
11. Santa Bring My Baby Back To Me
