Izdavač: Polydor Records
Datum izlaska: 1968
Produkcija: Joe Boyd i Tod Lloyd
Trajanje albuma: 37.46 min
Žanr: Folk Rock
Ocjena: 7.5/10
Rasprava o tome koja je bila, odnosno još uvijek jest najbolja britanska folk rock skupina svih vremena nikad neće dobiti epilog, a ipak se praktički svi slušatelji slažu oko toga koja je u tom žanru najvažnija – Fairport Convention. Legendarni pioniri britanskog akustičnog i kasnije električnog folk rocka, koji su se za sva vremena upisali u glazbenu povijest evergreenima poput »Crazy Man Michael«, »Matty Groves«, »Sir Patrick Spens«, »Meet On the Ledge«, »Fotheringay«, »Farewell Farewell«, »Walk Awhile, »Rosie« itd., prve su korake napravili kad su se 1966. usred sjevernog Londona upoznali basist Ashley Hutchings i gitarist Simon Nicol (danas jedini originalni član banda), gdje su zajedno svirali za sastav Ethnic Shuffle Orchestra. Zajedničke probe imali su u kući koju su lokalni ljudi zvali ‘Fairport’, odakle im se rodila ideja za ime njihove nove skupine.
U originalnu postavu Fairport Convention domamili su još gitarista Richarda Thompsona i Shauna Fraterja na bubnjevima. Već nakon njihova uvodnog koncertnog nastupa u nekoj crkvi dogodila se prva od brojnih promjena u postavi, koje će ih pratiti praktički kroz cijelu karijeru. Originalnog bubnjara Fraterja nakon nastupa zamijenio je Martin Lamble (1949-1969), koji je nakon nastupa prišao članovima skupine kar iz publike s ponudom da ga uzmu za novog bubnjara, jer da on svakako zna ponuditi bolje bubnjarske usluge od Fraterja. Potonju je tvrdnju zaista opravdao i tako postao njihov bubnjar sve do svoje tragične smrti 1969. Zatim im se pridružila još i pjevačica Judy Dyble, što im je već od prvih koraka omogućilo razviti prepoznatljiv eteričan zvuk. Originalnu postavu Fairport Convention na poticaj njihova tadašnjeg menadžera i producenta Joea Boyda, koji im je omogućio ugovor sa slavnom izdavačkom kućom Polydor, upotpunio je još i pjevač Ian McDonald (kasnije poznatiji kao Iain Matthews, da ga se ne bi miješalo s bivšim King Crimson i Foreigner puhačem/klavijaturistom istog imena).
Njihov istoimeni prvijenac bio je u mnogočemu odraz ere u kojoj je nastao i malo nalik njihovim kasnijim anglosaksonski i keltski obojenim folk rock remek-djelima, jer je inspiraciju većinom crpio iz djela američkih folk i folk rock glazbenika šezdesetih na čelu s Bobom Dylanom, Joni Mitchell i The Byrds. Zbog njihova imena te upotrebe ženskih i muških vokala mnogi su mislili da je riječ o američkoj skupini, nekakvim nasljednicima Jefferson Airplane, što je bilo prilično smiješno. To je bio jedini album Fairport Convention s Judy Dyble na glavnom vokalu, jer je već nakon njegova izlaska otišla na solo put te prije toga nakratko okušala sreću u burlesknom proto prog rock sastavu Giles, Giles & Fripp iz kojeg su se kasnije razvili veliki King Crimson. Njezino je mjesto preuzela legendarna Sandy Denny (1947-1978), koja je u sljedećim godinama svojim specifičnim glasom i karizmom potpuno zasjenila sjećanje na Dyblovu, iako je potonja bila izuzetno nadarena pjevačica koja je tijekom koncertnih nastupa imala pomalo ekscentričnu naviku plesti čarape u trenucima kad nije stajala pred mikrofonom.
Album se otvara obradom američkog glazbenika Emitta Wiserja »Time Will Show the Wiser«, jednostavnim rock’n’roll standardom s lakom pastoralnom melodijom na Nicolovoj akustičnoj gitari i dobrim dualnim vokalnim harmonijama, u kojima glavnu ulogu na vokalu igra Matthews. Richard Thompson odlučnim električno-gitarskim rifovima pokazuje da će se na njega u budućnosti trebati još kako ozbiljno računati u ponudi velikih gitarskih talenata. »I Don’t Know Where I Stand«, koja u originalu pripada Joni Mitchell, lijepa je folk balada s eteričnim vokalom Dyblove, u kojoj se jasno čuju i Hutchingsove elegantne bas linije i Lambleovi duhoviti prijelazi po činelama. Unatoč tome što je u izvorniku riječ o djelu američke autorice, Fairport Convention već u toj ranoj fazi karijere uspijeva dodati nešto pastoralnog engleskog šarma, dakle nešto što će u sljedećim godinama samo još pojačavati.
»If (Stomp)« autorsko je djelo u kojem se osjeća i utjecaj američkog folka i Beatlesa. Ključne uloge imaju Thompsonova profinjena upotreba akustičnih akorda i Matthewsov gotovo karakteristično tradicionalni engleski vokal. »Decameron« je još jedna ugodna folklorna balada, položena na melos akustične gitare, koja je zahvaljujući Matthewsovu hipnotičkom pjevanju i nježnoj pratnji njegove suputnice na granici dječje uspavanke. »Jack O’Diamonds« u izvorniku, barem što se teksta tiče, pripada Bobu Dylanu. U osnovi je riječ o tradicionalnoj folk skladbi s područja Teksasa, koja pripovijeda o natjecanjima kartaša. Uz ukusnu interpretaciju klasične folk melodije, članovi skupine ovdje se uvelike igraju visokim vokalima, a i neobičnim puhanjem u bokal kao zamjenom za pištaljku.
Kratki instrumental »Portfolio« autorska je skladba s jazzovskom ponudom akorda na klaviru, za koji se pobrinula Dyblova, i s oštrim zvukovima mandoline. »Chelsea Morning« posrećena je interpretacija folk klasika, koji je originalno napisala Joni Mitchell, a popularizirala Judy Collins. Ovdje se ženski i muški vokal uz razigranu akustičnu melodiju skladno nadopunjuju stvarajući pomalo psihodeličan ambijent. »Sun Shade« još je jedna ugodna folk skladba s nježnim slijedom gitarskih akorda i izrazito romantičnim i nostalgičnim ugođajem, koji istodobno ima prevladavajući keltski patos. Kompleksni eksperiment »The Lobster«, s gotovo pet minuta najduže djelo na albumu, u uvodu sadrži psihodelične improvizacije na gitarama, basu i udaraljkama, nakon čega ipak ustupa prostor dramatičnom motivu s kratkom Matthewsovom vokalizacijom. Ovdje bi se lako moglo govoriti i o proto prog rocku.
»It’s Alright Ma It’s Only a Witchcraft« šaljiva je skladbica s burlesknim tekstom u kojoj su zahvaljujući Thompsonovim šaljivim gitarskim rifovima zamjetni čak i blues rockovski utjecaji, nešto što se baš i ne događa često kad je riječ o ovoj skupini. Melodični refren ponovno je posrećeno izveden usred interakcije muškog i ženskog vokala. »One Sure Thing« pod ravnanjem melankoličnog vokala Dybleove i potresne melodije na akustičnoj gitari još je jedna uspješno poengleščena interpretacija američkog folk rock standarda, koji su originalno izvodili Harvey Brooks i Jim Glover. »M1 Breakdown« kratki je, završni folk instrumental sa zabavljačkim zvukovima mandoline i razigranim ritmom.
Fairport Convention prvijenac bio je šarena zbirka više ili manje posrećenih folk i folk rock standarda među kojima je bilo malo autorskih skladbi, no sve su interpretacije američkih originala bile u najmanju ruku solidne, a prvi signali da se rodila ključna skupina britanskog folk rocka već su bili prisutni. Želja za otkrivanjem novih obzora već je tada tinjala u instrumentalnim talentima poput Hutchingsa, Thompsona, Nicola i Lamblea, a do velikog proboja u panteon velikana rocka trebalo je još samo nekoliko koraka. Prvi među njima bio je dolazak Sandy Denny, koja je svojim eterično-opojnim vokalnim pristupom sa sobom donijela veliku dozu pogonskog goriva.
Autor: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Time Will Show the Wiser
2. I Don’t Know Where I Stand
3. If (Stomp)
4. Decameron
5. Jack O’Diamonds
6. Portfolio
7. Chelsea Morning
8. Sun Shade
9. The Lobster
10. It’s Alright Ma, It’s Only Witchcraft
11. One Sure Thing
12. M1 Breakdown
Postava:
Judy Dyble – vokal, električna i akustična autoharfa, klavir
Ian MacDonald (Iain Matthews) – vokal, židovska harfa
Richard Thompson – električna i akustična gitara, mandolina, prateći vokal
Simon Nicol – električna gitara, akustična gitara, prateći vokal
Ashley Hutchings – bas gitara, kontrabas
Martin Lamble – udaraljke, violina
GOSTUJUĆA GLAZBENICA:
Claire Lowther – čelo
