Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Moody Blues, The
Izdavač: Decca Records
Izdanje: 1971
Trajanje: 40:05
Ocjena: 4.5/5
Legendarni engleski progresivno rock pioniri The Moody Blues našli su se početkom sedamdesetih, usprkos tome što ih većina tadašnjih britanskih kritičara više nije visoko cijenila, kao što je to bilo uobičajeno u njihovim ranim godinama, na vrhuncu karijere, i u stvaralačkom i u komercijalnom smislu. S »Every Good Boy Deserves Favour« sa svojim specifičnim i pionirskim oblikom simfonijskog prog rocka, koji su u to vrijeme razvili takoreći do perfekcionizma, ponovno su se popeli na sam vrh britanskih glazbenih ljestvica.
Naslov albuma, koji je stilski u mnogočemu nastavak odličnog prethodnika »A Question Of Balance« (1970), skraćeno glasi EGBDF, što je akronim za tonsku ljestvicu pri ugađanju gitare. Ta intonacija akorda na napola prikriven se način ponovi nekoliko puta kroz album, koji je u tradicionalnoj Moody tradiciji iznimno slojevit pod težinom raskošnih simfonijskih aranžmana (ponajprije na melotronu, ali i na mini Moogu, koji je tada bio pravo čudo glazbene tehnologije), a ujedno pun predivnih melodija, čega se kroz cijelu karijeru, na veselje većine sljedbenika, nikad nisu odrekli u korist zapletenih i opskurnih improvizacija.
Otvarajući, većinom instrumentalno obojen eksperiment »Procession«, koji se konceptualno odnosi na razvoj glazbe od prapovijesti do danas, jedina je skladba u njihovoj karijeri koju je napisalo svih pet članova benda. Razvoj glazbe kroz povijest uprizoren je cikličnom izmjenom različitih motiva, od ptičjeg cvrkuta, šamanskih ritmova, crkvenog zbora, sitara, baroknog aranžmana do dramatičnog dunuća orgulja, melotrona i epskog gitarskog riffa, čime naposljetku, sasvim na kraju, demonstriraju prepoznatljiv simfonijski The Moody Blues zvuk. Ritam je obilježen zvukom elektroničkih bubnjeva Graemea Edgea (potonji je izveo i ‘šamansku’ vokalizaciju), što je u ono vrijeme bila svojevrsna tehnološka inovacija. Hit singl »The Story In Your Eyes«, u kojem kraljuje baršunasto-melodramatični vokal gitarista/pjevača Justina Haywarda i njegov moćni gitarski riff, najprepoznatljivija je klasika na albumu. Suptilna bas linija u pozadini popraćena je moćnim zvukovima melotrona, koji se predivno slijevaju s melodičnim refrenom.
Na pastoralno posoljenom »Our Guessing Game«, gdje inicijativu glavnog vokalista preuzima flautist Ray Thomas uz pomoć hipnotičnih pratećih vokalnih harmonija, zavlada ona prepoznatljiva, eterična ambijentalna magija, tako karakteristična za ove simfo prog rock inovatore. Balada »Emily’s Song« ima poseban značaj za basista/pjevača Johna Lodgea jer je bila posvećena njegovoj novorođenoj kćeri. Lodge je uz pratnju raskošnih simfonijskih aranžmana i tople melodije na akustičnoj gitari otpjeva onako kako to najbolje zna – iz srca i sa svojom karakterističnom susretljivom bojom glasa. Slijede još dvije skladbe pod pjevačkom taktirkom nadobudnog basista. »After You Came« zanimljiva je melodična sklapalica s epskim glavnim motivom i dramatičnim vokalnim harmonijama, postavljena u srednji tempo. Instrumentalno obojen završetak sadrži i duhovitu gitarsku solažu.
»One More Time To Live«, drugi dio konceptualne slagalice o razvoju glazbe, sadrži pastoralni ambijent na račun Thomasove flaute i nježne akustične melodije na gitari. Glavni, dramatični motiv »Procession« ovdje se ponovno ponavlja i tako ponovno stvara osjećaj zatvorenog kruga, iako album kao cjelina uopće nije konceptualan. »Nice To Be Here« još je jedna nježna Thomasova balada s preplavljujućom akustičnom melodijom i valovitim zvukovima melotrona. Unatoč svojoj ‘svetoj jednostavnosti’ u pogledu strukture, na račun spokojnog ambijenta izuzetno je učinkovita tvorevina, pogotovo kad se tijekom kišnih dana s prijateljima igraju karte ili šah.
»You Can Never Go Home« još je jedna potpuno karakteristična Haywardova tvorevina s melodramatičnim vokalnim pristupom, pjevačkim multiharmonijama, hipnotičnom gitarskom melodijom i gustom pratnjom melotrona uz moćne bubnjarske prijelaze. Na završnom orkestralnom epu »My Song« glavnu ‘riječ’ pred mikrofonom naposljetku dobiva i klavijaturist Mike Pinder, koji sve začini prostranim valovanjima melotrona, čime dodatno produbljuje epsko-dramatično ugođaj. To je ona pobjednička završna skladba na kojoj se na račun predivnih orkestralnih aranžmana najizraženije na cijelom albumu pokazuje zašto su The Moody Blues oduvijek bili jedna od ključnih simfonijskih prog rock postava, koja je svojim ranim inovacijama značajno utjecala na takve prog rock velikane kao što su Genesis, Yes, Camel, BJH itd.
»Every Good Boy Deserves Favour«, još jedno izvanredno studijsko ostvarenje koje sadrži sve omiljene karakteristike ove legendarne skupine, učvrstilo je status The Moody Blues kao vječnih inovatora i prvaka melodičnog simfonijskog prog rocka. Album je kao cjelina izvrstan od početka do kraja, a ujedno je obilježen nešto drugačijom, ali ništa manje kvalitetnom produkcijom od prethodnih uradaka ovog legendarnog kolektiva, jer je prvi put snimljen na drugoj lokaciji, što znači da studio nije pripadao njihovoj tadašnjoj izdavačkoj kući Decca.
Postava
Justin Hayward – vokal, gitara, sitar
John Lodge – vokal, bas gitara
Ray Thomas – vokal, flauta, tamburin
Graeme Edge – električni i akustični bubnjevi
Mike Pinder – vokal, melotron, Hammond orgulje, sintesajzer, čembalo
Produkcija
Tony Clarke
Popis skladbi
1. Procession
2. The Story in Your Eyes
3. Our Guessing Game
4. Emily’s Song
5. After You Came
6. One More Time to Live
7. Nice to Be Here
8. You Can Never Go Home
9. My Song
