Gavin Harrison & Antoine Fafard: Chemical Reactions
Izdavač: Amplified Distribution
Datum izlaska: 11. 12. 2020.
Produkcija: Antoine Fafard
Trajanje albuma: 50.15 min
Žanr: Jazz Fusion
Ocjena: 9.5/10
Ovo je jazz! A onaj pravi jazz bez ukalupljenih šablona uvijek je »čudan«. Što je, na kraju krajeva, ono najvažnije. Album »Chemical Reactions«, koji je izašao malo prije Nove godine, zapravo je većinom djelo francuskog basista, aranžera i skladatelja Antoinea Fafarda, koji je za suradnju pozvao bubnjara King Crimsona i The Pineapple Thiefa Gavina Harrisona. Dakle, jedno od najvrućih imena galaksije i aktualne bubnjarske scene u ovom trenutku – recimo slobodno, bubnjarskog supermena. Fafard ima mnogo iskustva u suradnji s vrhunskim bubnjarima. Navedimo samo nekoliko imena: Simon Phillips, Dave Weckl, Terry Bozzio. Dovoljno rečeno.
»Chemical Reactions« je sveinstrumentalni album. Jazz fusion za njega je najprikladnija žanrovska oznaka. Ljubitelji eksperimentalnih makinacija, odnosno neprestano izazovnih kolizija i interakcija mnogobrojnih ritmičkih struktura, koje na svakom koraku zabavljaju, iznenađuju i, uza svu kompleksnost, supostoje uz stalno jamstvo visoke pitkosti, na ovom će simpatično šokantnom albumu doživjeti apsolutnu artističku katarzu.
Ovo je album koji stoji sam za sebe. Tko poznaje Fafarda i njegova prijašnja djela, neće se previše iznenaditi temeljnom glazbenom usmjerenošću albuma »Chemical Reactions«. Ipak, to nije bit ovog izdanja, nego, kako i sam naslov kaže – kemijsko iskrenje među glazbenicima koji sudjeluju. Reakcije među glazbenicima, prije svega između Fafarda i Harrisona. Potonji je nedvojbeno vrhunsko jamstvo koje zapravo na svako djelo donosi dozu eklektičnosti i jedinstvenosti, jer Harrison je trenutačno jedan jedini. Nitko mu nije ni blizu (stilski), a njegov pristup upravo je ono što jamči veliku privlačnost ovog izdanja. Daje mu notu avanturizma, neobičnosti i progresivnosti, iako je u polazištu ovo jazz fusion album.
Gavin na ovom albumu uživa apsolutnu artističku slobodu. To u takvim glazbenim sferama ne iznenađuje, nego je čak i zahtijevano. Slično kao što je to nekoć davno doživio John McLaughlin, kad je iz Velike Britanije stigao u New York snimiti album »In A Silent Way« s Milesom Davisom, a Miles mu je povjerio samo jednu osnovnu uputu: »Sviraj gitaru kao da je ne znaš svirati.« Time je rekao bit. Očekuj neočekivano. McLaughlin pritom, naravno, uopće nije znao što Miles namjerava snimiti. Ni on sam nije znao. U takvom se ozračju, u pravilu, rađaju najljepša glazbena čuda.
Ukratko. »Chemical Reactions« povremeno djeluje kao predivna glazba za filmsku podlogu, koja je konkretno poliritmički strukturirana i koja izazovno jaše na žanrovskim oprugama jazzovske avangarde, neoklasičnih elemenata i elemenata progresivnog rocka. Okosnicu postave čine Antoine Fafard, Gavin Harrison, čelist Jonathan Gerstner i violinistica Maria Grig. U kvartetnom su formatu izvedene prve četiri skladbe ovog albuma. Već uvodna »Transmutation Circle« nagovara iskustvom koje priziva asocijacije na The Mahavishnu Orchestra, Franka Zappu, King Crimson … Već u ovoj skladbi Fafard i Harrison nagovještavaju nekoliko trenutaka izvrsnog međusobnog razumijevanja, dok si dobacuju kraće improvizacijske upade (takvih je vragolija na albumu još poprilično). Sljedeća, »Atonic Water«, skladba je u kojoj se Harrison prvi put konkretnije razmaše i razigra svojim prepoznatljivim potezima, koji su unikat bubnjarskog univerzuma. Skladba je zasuta atonalnim linijama violine, a posebno je zanimljivo kontrastiranje s čelom, koje (uz bas gitaru) gradi glavninu nižih tonova kad stupa u funkciju fraziranja te skladbi dodaje mračni podton. Harrison uvodi hrpu dodatnih zvučnih šminki na udaraljkama, uključujući marimbu. Tim se trikovima služi i u nastavku albuma, pa tako i u odličnoj »Vision of Lost Orbit«, u kojoj je Harrisonov oduševljavajući genij posebno slikovit i višeslojno razigran. Ni četvrta skladba – to je »Pair of Perfect Four« – ne prestaje zabavljati; atonalne figure vodećih melodija i sam teatar poliritmije približavaju se glazbenoj filozofiji Roberta Frippa i King Crimsona. Na skladbi »Singular Quartz« kao posebni gost uskače legendarni violinist Jerry Goodman, a njegova briljantna solaža učvršćuje spoznaju da će »Chemical Reactions« punokrvno uzbuđivati osobito ljubitelje lika i djela The Mahavishnu Orchestra.
Posebna je priča posljednje dvije skladbe, u kojima sudjeluje 65-člani češki filharmonijski orkestar Janacek Philharmonic Orchestra. Razmetljivost samog izdanja – to znači grabežljivost stvorenih ozračja – u tren oka preskače na teatralno viši nivo. Zapravo je riječ o suitama. Prva je »Holding Black The Clock«, u kojoj je kontrast između mirnih dijelova i nabrijanih potresnih udara posebno izražen, stvaratelj izuzetnog prelijevanja nježnih i krhkih motivskih pastela, koje supostoje u vrhunskom klimaksu. Druga suita, koja album zaključuje, naslovna je skladba izdanja, u kojoj se u središnji položaj postavlja i Fafard s bas gitarom. Upravo je ta skladba posebno briljantna kompozicija i kao stvorena za integraciju u glazbenu podlogu nekog pustolovnog filma. Fafard, koji je, kako rekosmo, glavni skladatelj svih kompozicija i takoreći svojevrsni dirigent producent, u ovoj skladbi pokazuje i nekoliko zapanjujućih vragolija na bas gitari. Njima ne donosi revoluciju, jer sličnih je majstora na planetu čitav niz, no naslovna je skladba prvorazredan primjer savršene kolizije svih gradivnih elemenata na kojima počiva glazbena vizija ovog albuma. Harrison u ovoj skladbi ne zaboravlja ni na ubacivanje dvostruke bas pedale, što jača dramski teatar razvoja događaja.
Album neprestanog plimovanja i izuzetne dinamike. Album koji je na svakom koraku zamišljen i izveden sažeto, a opet album koji svojom fragmentiranošću i opuštenošću neprestano oduševljava. Na svakom koraku ovog albuma iskri obilna kolizija vrhunske tehnički kompleksne egzekucije, u slobodarskom plutanju kroz prostranstva improvizacijskih upada. Konstrukcija točaka u osnovi je jezgrovita i kompaktna, a jazzovski fuzirani album nosi i jasan motivski karakter klasične glazbe, kao i šaljive progresivnosti te avangarde. Kao takav, u uho ulazi polako i zahtijeva više rotacija. Kemija između Fafarda i Harrisona punokrvno djeluje i mazi slušatelja. Veza dvojice vrhunskih glazbenika daje kompozicijama i albumu jasnu notu eklektičnosti. Riječ je o glazbenom unikatu koji će ga glazbeni gurmani u tren oka uzeti za svoj. Fafardovo skladanje ne iznenađuje, no Harrisonov je doprinos taj koji ovom albumu daje toliko veći pečat neprestano privlačnog glazbenog avanturizma.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Transmutation Circle
2. Atonic Water
3. Vision. Of A Lost Orbit
4. Pair Of A Perfect Four
5. Proto Mundi
6. Singular Quartz
7. Holding Back The Clock
8. Chemical Reactions
Postava:
Antoine Fafard – bas gitara
Gavin Harrison – bubnjevi, udaraljke
Suradnici i gostujući glazbenici:
Maria Grig – violina
Jonathan Gerstner – čelo
Jerry Goodman – violina na skladbi br. 5
Janacek Philharmonic Orchestra – skladbe 7. i 8.
