Izdavač: Bloodfish Music
Datum izlaska: 31. 8. 2018.
Produkcija: Gabriel Moffat
Trajanje albuma: 89.04 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 9.0/10
»Infernal« bio je dugo iščekivani deveti studijski album genijalnog američkog glazbenika Phideauxa Xaviera, koji ne prestaje oduševljavati vrhunski aranžiranim, uglavnom konceptualnim progresivnorockerskim albumima. Na novi, dvostruki album naslovljen »Infernal«, završni dio Xavierove konceptualne trilogije i nastavak albuma »The Great Leap« (2006, RockLine recenzija) i »Doomsday Afternoon« (2007, RockLine recenzija), trebalo je čekati čak sedam godina. Točno toliko godina prošlo je od njegova prethodnog albuma, odličnog »Snowtorch« (2011, RockLine recenzija).
Koncept na »Infernal« predstavlja Phideauxov zaključak društvenokritične sage o autoritarnim režimima pod vodstvom ‘Velikog brata’ i neprestanim ekološkim krizama kao posljedicama neoliberalnih i fašistoidnih vladavina, što znači da je riječ o vrlo aktualnom štivu za sve one koji se misle udubiti u pojedinačne tekstove ovog albuma, a koji su bili objavljeni na Facebook stranici ovog ambicioznog multiinstrumentalista, pjevača i skladatelja, prije nego što se sve policijskija i autoritarnija Slovenija definitivno pretvori u teško probavljivu mađarsku salamu.
U sedam godina Phideaux je stvorio ogromnu količinu nove glazbe pa nije iznenađenje da je »Infernal«, kojem je izlazak odgođen više od jednom, izašao u obliku dvostrukog albuma. Ogromna količina eklektične, eksperimentalno obojene, ali uglavnom melodično aranžirane glazbe s lijepim muško-ženskim vokalnim harmonijama često može biti dvosjekli mač, no ne za glazbenog majstora poput Phideauxa, koji je već često dokazao da je jedan od najdarovitijih glazbenika suvremene progrockerske scene i jedan od rijetkih čija glazba može privući i ‘staroselce’ i nove generacije ljubitelja progresivnog rocka.
»Infernal« se otvara pompoznim »Cast Out and Cold«, u kojem kraljuju eterične ženske vokalne harmonije dok se stvari ne ‘zakompliciraju’ upadom Xavierova vokala, distorziranih gitarskih pasaža i veličanstvenih simfonijskih aranžmana na klavijaturama. Teatralni »The Error Lives On« donosi dramatično ritmičko stupnjevanje i sarkastičan vokalni pristup. »Inquisitor« se otvara solažom koja dosta podsjeća na nešto što bi skovao neki David Gilmour (Pink Floyd), dok inicijativu ne preuzmu melankolični klavirski aranžmani.
»We Only Have Eyes For You«, koji je izašao i u obliku EP-a, sadrži ravnomjerno raspoređene psihodelične utjecaje Beatlesa i Pink Floyda, dok među muškim i ženskim vokalnim doprinosima cijelo vrijeme vlada zavidna harmonija. »Sourdome« stavlja naglasak na kratku, ali slatku gitarsku solažu. Ljubitelji Genesisa i Renaissancea sigurno će znati cijeniti skladbu »The Walker«, u kojoj je ženski vokal u idealnom omjeru sa simfonijskim aranžmanima i eteričnim ugođajem. »Wake the Sleeper« je kratka tužaljka i uvod u sljedeću skladbu. »C99« je romantičan instrumental koji ima poprilično paralela s Genesisom iz razdoblja između 1976. i 1977. godine. »Tumbleweed« je odlično otpjevana, melodramatična balada s naglaskom na klaviru.
Drugi disk otvara se instrumentalom »The Order of Protetction (One)«, u kojem se može diviti prije svega eklektičnoj i energičnoj gitarskoj solaži. »Metro Deathfire«, u kojem ne nedostaje melotronskih tekstura, artrockerska je poslastica s lukavo raspoređenim utjecajima simfonijskog prog rocka, psihodeličnog rocka i pop rocka. Dramatični »In Dissonance We Play« spada među udarnije trenutke ovog albuma, dok akustično usmjereni »The Sleeper Wake«, koji sadrži i nešto folk elemenata, predstavlja savršen ambijentalni kontrast.
Mračni »The Order of Protection (Two)«, koji na trenutke podsjeća na bliski susret Genesisa iz ere Petera Gabriela i Pink Floyda iz druge polovice sedamdesetih, oduševljava prije svega društvenokritičnim tekstom i izvanrednim završnim dijelom. Epska pustolovina »From Hydrogen to Love«, koja cijelo vrijeme zadržava glavu i rep, spada među vrhunce »Infernala« i odlikuje se eklektičnim aranžmanima, kameleonskim promjenama raspoloženja te neočekivanim vremenskim prijelazima. »Eternal« je melankolična, ali pobjednička balada s prekrasnim ženskim vokalnim harmonijama, ‘keltskim’ gitarskim pasažama i suptilnim simfonijskim aranžmanima, koja bi se mogla svidjeti i mnogom ljubitelju Mikea Oldfielda. Album završava orkestralnim klimaksom »Endgame – An End«.
Xavier Phideaux stvorio je s »Infernal« novo remek-djelo suvremenog progresivnog rocka, što za sve one koji poznaju njegov dosadašnji opus uopće nije bilo neko posebno iznenađenje. Unatoč impresivnoj duljini, na »Infernal« nema nijednog dosadnog ili napornog trenutka, što je još jedno od impresivnih postignuća majstora Phideauxa i njegovih brojnih, sjajnih glazbenih suradnika, koji cijelo vrijeme održavaju idealan omjer staroškolskih i suvremenih progrockerskih elemenata.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
CD 1 (42:12)
1. Cast Out and Cold (5:33)
2. The Error Lives On (7:15)
3. Crumble (0:58)
4. Inquisitor (8:22)
5. We Only Have Eyes for You (4:00)
6. Sourdome (1:31)
7. The Walker (4:39)
8. Wake the Sleeper (1:30)
9. C99 (3:25)
10. Tumbleweed (4:59)
CD 2 (46:52)
11. The Order of Protection (One) (4:35)
12. Metro Deathfire (4:58)
13. Transit (Instrumental) (1:14)
14. In Dissonance We Play (2:49)
15. The Sleepers Wake (5:22)
16. The Order of Protection (Two) (4:34)
17. From Hydrogen to Love (14:04)
18. Eternal (5:46)
19. Endgame – An End (3:30)
Postava:
Phideaux Xavier – vokal, klavir, gitara
Valerie Gracious – vokal
Molly Ruttan – vokal
Linda Ruttan-Moldawsky – vokal
Gabriel Moffat – električna gitara, dobro
Johnny Unicorn – klavijature, saksofoni, vokal
Mark Sherkus – klavijature
Ariel Farber – violina, vokal
Matthew Kennedy – bas-gitara
Rich Hutchins – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
Andy Camou – truba
Stefanie Fife – čelo
Frank Valentini – lap steel
Doug Moldawsky – prateći vokal
Nina Moldawsky – prateći vokal
Caroline Oster – prateći vokal
Mary Kelly Weir – prateći vokal
