Izdavač: The Players Club / Mascot Label Group
Datum izlaska: 26. 2. 2021.
Produkcija: Steve Lukather
Trajanje albuma: 50.18 min
Žanr: Art Rock
Autor prve recenzije: Jernej Vene
Američki gitarist i pjevač Steve Lukather se u dobra četiri desetljeća djelovanja dokazao kao studijski glazbenik na više od tisuću albuma, što ga uvrštava u sam vrh tog posla.
Lukatherov osmi samostalni album I Found The Sun Again vrlo je eklektičan. Posegnuo je za riznicom rocka i bluesa, a vlastite skladbe oblikovao je vrlo hrabro. U tekstovima je razočaran, ali vidi izlaz iz tame, a instrumentalno je nadahnut i autorskim skladbama i obradama. Kao studijski glazbenik dokazao se na moru snimaka, što ga uvrštava u sam vrh tog posla. Moderna vremena s razvojem tehnologije naravno trebaju sve manje takvih usluga, pa je Lukather u osam godina od albuma Transition, uz rad u matičnom sastavu Toto koji nije mirovao, skupljao ideje za novi album. Album čine jedna udarna skladba, jedna balada, jedan blues, jedan instrumental, jedan pop i tri obrade. I Found The Sun Again za njega je izražavanje nezadovoljstva zbog događaja koji su ga pogodili još prije korone. Čaša se prelila kad je udovica preminulog bubnjara sastava Toto Jeffa Porcara tužila članove sastava zbog neisplaćenih autorskih honorara. Stvar su riješili izvansudski, ali Lukather je očito bijesan stvorio rockersku skladbu Along For The Ride, u kojoj ne štedi ni neke bivše suradnike koji su nekoć lijepo živjeli na njegov račun.
Ploča I Found The Sun Again izašla je na isti dan kao i album njegova glazbenog brata, pjevača sastava Toto Josepha Williamsa. Sastav ponovno uzima zalet u drugačijem sastavu, jer su od dugogodišnjih članova ostali samo Lukather i Williams. Dobrodošao uvid u njegov rad, život i narav pruža i njegova biografija The Gospel According To Luke. Ona naime skida poneku koprenu s njegova bića i čitatelja vodi prema lakšem shvaćanju njegova razumijevanja svijeta s gledišta glazbenika i običnog stanovnika našeg planeta. Da ne može iz svoje kože, Steve Lukather pokazivao je na svakom solističkom albumu posebno. Na njima je obradio hard rock, jazz, blues i sve između. Solističke albume shvaća kao platno na kojem se može izlajati do mile volje. No ipak ne radi se o gitarističkim albumima koji su sami sebi svrha. Ovaj put iznenadi u naslovnoj skladbi, koja je nešto najnježnije što je stvorio u karijeri.
Steve Lukather na I Found The Sun Again svoje vještine pokazuje gdje je potrebno i mjestimice se razmahne u slobodnoj kreaciji solističkih dijelova, ponajviše u tri obrade. Posegnuo je za ostavštinom britanskih velikana Traffic te cijenjenih gitarista Robina Trowera i Joea Walsha. Naglasio je da su snimke nastale bez probe iz prvog pokušaja, kao i većina albuma, koji zato zvuči nadasve organski. Veteran rockerske gitare naravno od svojih ranih dvadesetih ne priznaje riječ nemoguće. Po ocu pun šaljivog humora i tvrdog karaktera, ne trpi nepravdu ni na svoj ni na tuđi račun. Riječ je o zrelom djelu iskusnog borca koji je doživio svašta. Lukather je gitarist izuzetnog osjećaja, heroj najsvjetlijeg doba studijskog snimanja, koji ima još štošta za reći. Dio toga možete čuti na ploči I Found The Sun Again. Možda je mogao dodati još koju autorsku skladbu, ovako je pak na suradnju pozvao pravu živuću legendu. Lukather je član grupe zvijezda koju inače svakih nekoliko godina mijenja slavni bubnjar sastava The Beatles Ringo Starr. Unatoč osamdesetima još uvijek djeluje, a Lukather mu se toliko svidio da je kod njega već osam godina. Kao antikoronski bijeg stvorili su skladbu Run To Me, naravno vrlo beatlovski zvučnu stvar, u kojoj pomaže i Joseph Williams. Steve Lukather njome optimistično gleda prema boljim vremenima.
Autor druge recenzije: Aleš Podbrežnik
Steve Lukather – vođa legendarnih art rock ikona Toto, novim samostalnim studijskim albumom dokazuje da ga iskra i čarolija visoko izražajne kreativnosti nisu napustile. Od zadnjeg Lukeova solo albuma »Transition« prošlo je osam godina. U međuvremenu se dogodila nova priča s Toto, koja je do kraja turneje 2019. djelovala gotovo bajkovito, dok sve skupa nije pokvarila nova tužba, ovaj put od strane udovice pokojnog bubnjara sastava Jeffa Porcara. »Zar tome stvarno nikad nema kraja?«, vjerojatno su među ostalim prolazile glavom misli Lukatheru, kojeg su izjedali nova gorčina i ljuta bol. Toto su na neki način zapravo bili ugašeni. No opet se pokazalo da ovaj sastav ima devet života. Luke je nedavno kupio ime Toto. Sada će biti mira. I više od toga. Sastav je obnovio. Na palubi novorođenog sastava od starih drugara Lukatheru se pridružio samo Joseph Williams. David Paich krhka je zdravlja i zato se odrekao suradnje, a zanimljivo je da se Steve Porcaro nije htio više vratiti. S obzirom na situaciju koju proživljavamo već dobru godinu, obojica glazbenika – Luke i Williams – odlučila su izdati svaki svoj solo album. Također su gostovali jedan drugome na tim albumima. Od njih dvojice, Williamsov više zvuči kao »Toto«. To nije nužno moralo biti tako, iako je očekivano. Na neki je način i logično. RockLine recenzija Williamsova novog albuma “Denizen Tenant” dostupna je OVDJE.
Budući da je Lukather mnogo više od samo Toto gitarista, na novom se albumu opet želio u svemu punokrvno opustiti i u punom zamahu artistički odahnuti. Solo album je više nego dobrodošao ventil za smirivanje »loptice« nakon »Toto oluje« koja je iza glazbenika. Lukeovu glazbenom karakteru pak nitko ne dolazi ni do koljena. No, malo je onih koji mu mogu parirati. To je naime glazbenik kojeg ste svi puno puta čuli na radiju, a da niste ni znali da ga slušate. S tolikom množinom priznatih glazbenih izvođača snimao je kroz karijeru u studiju i upisao se na nepregledan niz studijskih ploča. Jedan je od najcjenjenijih studijskih glazbenika, uz multiplatinastu karijeru s Toto, s kojima je prodao preko 40 milijuna studijskih albuma diljem svijeta. Ukratko, Luke je veliki glazbenik i više od toga. Glazbenik velikog srca. Bez njega Toto ne bi bili kao ptica feniks koja se nedavno ponovno rodila.
Obradimo dakle Lukeov solo album. Luke, koji je dugi niz godina priključen pratećem sastavu The Beatles bubnjara Ringa Starra, privoljeo je znamenitog Beatlea na suradnju da doprinese bubnjeve za vedru, pozitivnu i laganu Run To Me. Ringo kao Ringo. »Doboš udara na dva«, rekao bi Bajaga. Tu je šarolika postrojba glazbenika koji su uz Ringa na ovaj ili onaj način obilježili Lukeovu karijeru. Od Toto drugara tu su Joseph Williams i David Paich, pa Gregg Bissonette na bubnjevima, Jeff Babko na klavijaturama te basisti John Pierce i Jorgen Carlsson. Nema potrebe nagađati. Paich je sveprisutan sa svojim uslugama klavijaturista – njegove trikove i zvučne pastele nemoguće je preslušati, a na albumu je intenzivan i živahan i briljantni Babko, koji prvi put skrene pozornost na sebe u uvodnoj Along for The Ride, kada upadne u mid eight dionici s uloškom koji nevjerojatno podsjeća na uvodni Hammond The Who klasika Won’t Get Fooled Again. Joseph Williams je ovaj put kroz album isporučio prateće vokale kojima boji i kontrastira napjeve unutar skladbi. Ujedno je upravo skladba Run To Me zajedničko autorsko djelo Lukathera, Williamsa i Paicha, pri čemu je Williams za tu skladbu sastavio aranžmane za puhače, gudače te snimio i klavijature.
Album otvaraju dvije autorske skladbe. Ljetna i udarna Along For The Ride s vodećom frazom snažnog »a la Luke« karaktera, koju dopunjuje podkožno zarazan i visoko pjevan refren. Komad koji u tren oka preusmjeri pozornost. Serpent Soul je skladba koja je čarobna upravo zbog unutarnje Toto/Steely Dan kulture, što znači da u nju ulaze i razigrani elementi jazz fuzije, koji su naravno kalibrirani da ne bi potisnuli primat kompaktnog formatiranja skladbe. Ta skladba posjeduje poprilično pikantnosti vezane uz Lukeovo iskustvo sa zadnje Toto turneje. Journey Through je još jedan Lukeov autorski instrumental, koji djeluje kao mistična, čarobna uspavanka, ali u melodijama neprestano istražujuća točka, s labavom i opuštenom naravi ekspresije. Točka kakvu može dočarati samo jedinstven dodir i genij Lukeova gitarističkog čarobnjaštva – gdje se karakter gitarista razotkriva kao na dlanu. Od autorskih skladbi na albumu je naslovna skladba, koja je oda Lukeovoj novoj djevojci s kojom je »ponovno pronašao sunce«. Prelijepa lagana točka u kojoj supostoje unutarnji mir, radost i sreća, koju osjećaš na svakom koraku, kako ga odmjerava gitarska svirka. Nota po nota, nosi karakter, a to vrijedi i za strastveni vokal. Da. Luke je još uvijek odličan vokalist. U svemu nadasve zanosan.
Na albumu su tri obrade. Zašto baš tri, treba pitati Lukathera. Takva je bila želja. Svakako su sve tri skladbe preobraćene do te mjere da ekipa glazbenika može izživjeti svoja majstorstva, jer su stvari na trenutke i znatno opuštene. Blues i avanturistička usmjerenost nizanja razvoja događaja, koja budi spektakularnost, a dodiruje granice progresivnog rocka, pa i jazz rock fuzije, iako je pritom riječ o dvije opuštene blues rock točke. Prva je prerada Traffic izvornika The Low Spark of High Heeled Boys, a druga na repu albuma Robin Trowerova Bridge of Sighs, gdje se Luke za finalni krešendo posebno slikovito razleti po svojoj gitari. Tu je i treća obrada. Na sredini albuma šaljiva i na trenutke podrugljiva Welcome To the Club (orig. Joe Walsh), kojoj Luke s ekipom udahne posve novi karakter.
Ovaj je album doista napisan i odsviran u suzvučju velike radosti i užitka. Popis sudionika na albumu nije toliko sveobuhvatan i dug kao npr. na prethodnom »Transition«, jer je u ova vremena trebalo malo stegnuti remen, ali je rezultat u svakom slučaju veličanstven i u svemu visoko zadovoljavajuć. I sve tri obrade u odnosu na izvornike fenomenalno su preobražene. Moć takve ekipe glazbenika upravo je u tome što svojom duhovitošću, talentima i prekaljenošću neprestano otvaraju sebi i jedni drugima dovoljno prostora da kroz ekspresiju razvijaju odnosno uspostave simbiozu grandioznog suzvučja gradivnih elemenata kompozicije. Unatoč tome, bilo bi još ljepše da album »I Found the Sun Again« krase samo autorske skladbe.
Još nešto. Album je većinom odsviran iz prvog pokušaja. Snimana je po jedna skladba na dan. Dakle, cijeli je album snimljen u tjedan dana. Ne čudi. Kad preletiš imena glazbenika i njihovu kilometražu, to se postiže s perolakom lakoćom. Mjestimice album djeluje retrozvučno, osobito zbog integracije odabranih obrada, pa se u trenucima približava vibraciji Lukeova albuma »Candyman«, a ujedno album na neki način djeluje kao posveta, odnosno Lukatherov poklon glazbenicima klasične ere rocka sedamdesetih. Organičnosti i analogne zvučne topline mu ne manjka. Majstor je majstor. I sa svojim ukupno osmim samostalnim studijskim albumom Luke ostaje u ligi najvećih rock gitarista.
Ocjena: 9.0/10
Popis skladbi:
1. Along For The Ride
2. Serpent Soul
3. The Low Spark of High Heeled Boys
4. Journey Through
5. Welcome To The Club
6. I Found The Sun Again
7. Run To Me
8. Bridge Of Sighs
Postava:
Steve Lukather – vokal, gitara
Joseph Williams – prateći vokal
David Paich – klavijature
Jeff Babko – klavijature
John Pierce – bas gitara
Jorgen Carlsson – bas gitara
Gregg Bissonette – bubnjevi
Ringo Starr – bubnjevi na skladbi br. 7
