Nastupaju: Skid Row, Dead City Ruins, The Morning
Lokacija: Videm (Udine) / Pala Cus / Italija
Datum koncerta: nedjelja, 1. 12. 2013.
Posljednji koncert aktualne Skid Row turneje legendarne je američke glam metalce doveo u talijanski Videm. S njima smo u koncertnom paketu dobili i australske nestašne rockere Dead City Ruins, a za ovu večer bili su najavljeni i domaćini iz Furlanije, The Morning, kao prvi predbend događaja. Dakle, zadnji dan turneje! Nažalost, prvu skupinu ovaj su put morali izbaciti iz programa. Drukčije nije išlo!
Malo prije devet navečer već smo nestrpljivo zurili u pozornicu videmske sportske dvorane Palacus, iščekujući nastup Australaca Dead City Ruins iz Melbournea. Žestoki kvintet odmah se razletio po pozornici. Prostranost mu je odlično legla. Trčanja i čupanja bilo je napretek u dobrih pola sata nastupa sastava koji se predstavio kao žilavi nasljednik zanimljive mješavine tradicionalno potkovanih rock ‘n’ roll rifova naslijeđenih od Rose Tattoo i AC/DC-ja, preko izrazitih blues i southern rock zavoja, sve do integracije elemenata škole NWOBHM pokreta. Dead Citiy Ruins zasigurno su grupa koja zna privući pozornost u budućnosti. Dotjeran i siguran nastup bez kočnica i zadrški, popraćen odličnom uigranošću kvinteta i punokrvnom opuštenošću, priredio je više nego zabavno uvodno zagrijavanje!
Skid Row su u travnju ove godine umjesto novog albuma izdali novi EP naslovljen »United World Rebellion: Chapeter One«. Sudeći po naslovu, takvih će EP-ova u budućnosti biti još. Već više od deset godina nije nikakva novost da na mjestu vokalista u grupi više nije Sebastian Bach. Današnji Skid Row imaju tri originalna lica koja se pojavljuju na njihovim kultnim studijskim albumima s prijelaza osamdesetih u devedesete. To su gitaristi Scotti Hill i Dave »Snake« Sabo te basist Rachel Bolan. Jerry Sollinger ostaje sigurna vokalna figura kojoj ostatak ekipe 100% vjeruje,, a od 2011. Skid Row imaju i novog bubnjara, kojemu je ime Rob Hammersmith.
Bend je na pozornicu stupio točno u deset navečer. Na prostranu pozornicu. I po dubini i po širini. Kvintet nije skrivao odlično raspoloženje. Pa zašto bi, ha? Opuštenost je bila više nego očita. Bio je to zadnji dan turneje. Opsežne europske turneje na kojoj su veći dio puta Skid Row u ulozi co-headlinera pratili Ugly Kid Joe. Uz činjenicu da je to bio posljednji nastup, grupa je znala nešto što mi ostali nismo. Da će odsvirati iznimno kratak nastup, dug svega jedan sat. Još jedan faktor koji potiče potpunu lakoću i neopterećenost!
Skid Row danas sviraju odlično. Prije svega to vrijedi za gitarski dvojac Sabo/Hill, koji se odlično snalazi na pozornici i u zrelim godinama glazbenog djelovanja. Prsti lete objema gitaristima kao podmazani pa je izvedba njihovih dionica zbog toga zaista vrhunska. I ritam sekcija ostaje snažna i neprobojna. Karizmatični Rachel Bolan ostaje jedna od središnjih scenskih karizmi nastupa Skid Row! Uza sve to, iznimno veseli činjenica da je vokalist Jerry Sollinger više nego dostojno zamijenio Sebastiana Bacha. Čak i po izgledu možemo reći da Sollinger izgleda u mnogo boljoj kondiciji od svog prethodnika. Vokalno Sollinger vrlo dobro lovi Bacha! Boja glasa je u rangu zahtjeva »Bachove zamjene«, a otrovni zimzeleni Psycho Love, Monkey Bissiness, Slave to the Grind, pa dalje Makin’ a Mess, Riot Act , Big Guns, Piece of Me, 18 And Life, In A Darkened Room te završna devastacija Youth Gone Wild u Solingerovoj su vokalnoj izvedbi ispali odlično, a smatram da Bach bez konkretnih »pomagala« (matrica i dodanih mp3 uzoraka) s miksete danas klasični Skid Row repertoar više ne može odraditi sigurno. Nakon doživljenog opet možemo reći samo jedno. Zbogom, Sebastian Bach. Zauvijek. Sollingera je malo namučila 18 and Life, a ostalo je čovjek izuzetno dobro odradio. Naravno, nije izostala obvezna izvedba hita I Remember You! Od novih skladbi s EP-a »United World Rebellion: Chapter One« redom su se izvele otvaračka Let’s Gop te u drugoj polovici repertoara Kings Of Demolition! Sastav se usput dotaknuo i albuma »Thickness« iz 2003. te izveo skladbu Thick Is the Skin.
Kojih 500 podivljalih posjetitelja ludovalo je »prikovano« uz ogradu koja je dijelila pozornicu od parтера i fanatično sudjelovalo u stihovima kroz klasike grupe. Skid Row su publiku u tren oka doveli u stanje da im je jela iz ruke, kao da je u omamljujućem stanju hipnoze. Minute su se iznimno brzo okrenule i nakon Slave to the Grind dečki su brzo smuknuli u backstage. Čista rutina. Budući da je to bio zadnji koncert, Skid Row su priredili vrstu zabave koje drugi koncerti turneje nisu bili dionici. Na pozornicu su za dodatak pozvali Dead City Ruins i zajedno izveli AC/DC klasik Highway to Hell, a nakon njega očekivani Youth Gone Wild, pri čemu su se dečki iz ekipe Dead City Ruins našemili u životinjske pajace. Dakle, komedija za veliki finale!
Možemo reći sljedeće. Kratko, ali slatko druženje sa Skid Row! Repertoar opterećen isključivo repertoarom prvih dvaju albuma. Upravo zahvaljujući kultnom statusu tih dvaju albuma, Skid Row si danas uopće mogu priuštiti ovakve turneje. To dobro znaju pa zato sviraju pretežno repertoar upravo tih dvaju albuma. Iznenadilo je uključivanje Ramones obrade Psycho Terror, a inače je koncert bio u skladu s očekivanim. I zvuk je bio vrlo solidan s obzirom na odjekujuće karakteristike prostrane sportske dvorane. Skid Row se ne moraju truditi i »pucati municijom sa svih mogućih položaja« na publiku. Kultni status njihovih prvih dvaju albuma obavlja taj dio posve autonomno za njih. Dečki dakle ostaju pojam elegantno nestašnih »majkojebaca« i u zrelim godinama. Zadržavaju pravi razbojnički scenski izgled, a njihovi koncerti ostaju prava energetska bomba u kojoj radosno prekipijevaju drskost i arogantno podrugljivi sjaj rock ‘n’ roll hedonizma! Točno ono po što dođeš na njihov koncert. I u 2013.!
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
