Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Udine / Palacus / Italija
Datum koncerta: 01.12.2013
Broj posjetitelja: 500
Cijena karte: 27, 00€
Posljednji koncert aktualne Skid Row turneje legendarne je američke glam metalce doveo u talijanski Udine. Uz njih smo u koncertnom paketu dobili i australske razuzdane rockere Dead City Ruins, a posebno za tu večer kao prvi predbend događaja najavljeni su bili domaći dečki iz Furlanije, The Morning. Dakle, posljednji dan turneje! Nažalost, prvi bend smo ovaj put morali izostaviti iz programa razgledavanja. Nije išlo drukčije!
Malo prije devet navečer već smo nestrpljivo piljili u pozornicu udinske sportske dvorane Palacus, u iščekivanju nastupa Australaca Dead City Ruins iz Melbourna. Bijesni kvintet se u tren oka razletio po pozornici. Odlično mu je pasala njezina širina. Trčanja i čupanja bilo je napretek u dobrih pola sata koncertnog nastupa sastava koji se predstavio kao žilava nasljednica zanimljive mješavine tradicionalno potkovanih rock ‘n’ roll rifova naslijeđenih od Rose Tattoo i AC/DC, preko izrazitih blues i southern rock zavoja, pa sve do integracije elemenata škole NWOBHM pokreta. Dead Citiy Ruins su zasigurno grupa koja zna privući pažnju u budućnosti. Dotjeran i siguran nastup na pozornici bez kočnica i zadrški, popraćen odličnom uigranošću kvinteta i punokrvnom opuštenošću, priredio je više nego zabavno uvodno zagrijavanje!
Skid Row su u travnju ove godine umjesto novog albuma radije izdali novi EP naslovljen »United World Rebellion: Chapeter One«. Sudeći po naslovu, takvih će EP-ova u budućnosti biti još. Već više od deset godina pak nije nikakva novost da na mjestu vokalista u grupi više nije Sebastian Bach. Današnji Skid Row imaju tri originalna lica koja se pojavljuju na njihovim kultnim studijskim albumima s prijelaza osamdesetih u devedesete. To su gitaristi Scotti Hill i Dave »Snake« Sabo te basist Rachel Bolan. Johnny Solinger ostaje sigurna vokalna figura u koju ostatak ekipe ima 100% povjerenja, a od 2010. nadalje Skid Row imaju i novog bubnjara, kojem je ime Rob Hammersmith.
Bend je na pozornicu stupio točno u deset navečer. Na prostranu pozornicu. I po dubini i po širini. Kvintet nije skrivao odlično raspoloženje. Pa zašto bi, ha? Opuštenost je bila više nego očita. Bio je to zadnji dan turneje. Opsežne europske turneje na kojoj su veći dio turneje Skid Row pratili u ulozi co-headlinera Ugly Kid Joe. Osim činjenice zadnjeg nastupa, grupa je znala nešto što ostali nismo. Da će odsvirati ekstremno kratak nastup, dug samo jedan sat. Još jedan faktor koji potiče potpunu lakoću i neopterećenost!
Skid Row u današnje vrijeme sviraju odlično. Pogotovo je to važno za gitarski dvojac Sabo/Hill, koji se odlično osjeća na pozornici i u zrelim godinama glazbenog djelovanja. Prsti lete objema gitaristima kao podmazani i izvedba njihovih dionica je zbog toga zaista vrhunska. I ritam sekcija ostaje snažna i neprobojna. Karizmatični Rachel Bolan ostaje jedna od središnjih pozorničkih karizmi nastupa Skid Row! Uz sve to najviše veseli činjenica da je vokalist Johnny Solinger vrlo dostojno zamijenio Sebastiana Bacha. Čak i po izgledu možemo reći da Sollinger izgleda u mnogo boljoj kondiciji od svog prethodnika. Vokalno Sollinger vrlo dobro lovi Bacha! Boja glasa je u rangu zahtjeva »Bachova zamjenika«, a otrovni zimzeleni Psycho Love, Monkey Bussiness, Slave to the Grind, pa dalje Makin’ a Mess, Riot Act , Big Guns, Piece of Me, 18 And Life, In A Darkened Room te završna devastacija Youth Gone Wild u Solingerovoj su vokalnoj izvedbi ispali odlično i smatram da Bach bez konkretnih »pomagala« (matrica i dodanih mp3 uzoraka) s miks pulta danas klasični Skid Row repertoar više ne može sigurno odraditi. Nakon doživljenog možemo ponovno reći samo jedno. Zbogom Sebastian Bach. Zauvijek. Malo je Sollingera namučio 18 and Life, a ostalo je čovjek izuzetno dobro odradio. Naravno, nije izostala obavezna izvedba hita I Remember You! Od novih skladbi s EP-a »United World Rebellion: Chapter One« izredale su se uvodna Let’s Go te u drugoj polovici repertoara Kings Of Demolition! Sastav se usput dotaknuo i albuma »Thickskin« iz 2005. godine te izveo skladbu Thick Is the Skin.
Kojih 500 podivljalih posjetitelja ludovalo je »prikovano« za ogradu koja je dijelila pozornicu od parтera i fanatično sudjelovalo u stihovima kroz klasike grupe. Skid Row su u tren oka priredili publiku da im je jela iz ruke, kao da je u omamljenom stanju hipnoze. Minute su se ekstremno brzo okrenule i nakon Slave to the Grind dečki su brzo smuknuli u backstage. Rutina čista. Budući da je to bio zadnji koncert, Skid Row su priredili vrstu zabave kakvu drugi koncerti turneje nisu doživjeli. Na pozornicu su u dodatku pozvali Dead City Ruins i zajedno izveli AC/DC klasik Highway to Hell, a za njim očekivano Youth Gone Wild, pri čemu su se dečki iz ekipe Dead City Ruins našminkali u životinjske pajace. Komedija za veliki finale, dakle!
Možemo reći sljedeće. Kratko, ali slatko druženje sa Skid Row! Koncertni nastup opterećen isključivo repertoarom prvih dvaju albuma. Upravo zahvaljujući kultnom statusu tih dvaju albuma, Skid Row si danas uopće mogu dopustiti ovakve turneje. To dobro znaju i zato sviraju pretežno repertoar prvih dvaju albuma. Nije izostala ni izvedba Ramones obrade Psycho Therapy. I zvuk je bio vrlo solidan s obzirom na odzvanjajuće karakteristike prostrane sportske dvorane. Skid Row se ne moraju truditi na način da bi morali »pucati municijom sa svih mogućih položaja« na publiku. Kultni status njihovih prvih dvaju albuma obavlja taj dio posve autonomno za njih.
Dečki dakle ostaju pojam kicošeno razuzdanih »mamojebaca« i u zrelim godinama. Zadržali su pravi razuzdani pozerski izgled na pozornici, a njihovi koncerti i dalje su prava energetska bomba u kojoj bujaju drskost i arogantno podrugljivi sjaj rock ‘n’ roll hedonizma! Točno ono po što dolaziš na njihov koncert. I u 2013.!
Galerija slika
