Izdavač: Pivec
Datum izlaska: 18. 6. 2021.
Produkcija: Jernej Kržič
Trajanje albuma: 51.42 min
Žanr: Art Rock
Ocjena: 9.5/10
Kupi album!
Ako se dobro računa, album »Kužne pesmi« deveti je album već pomalo legendarnih eklektičnih slovenskih alter i folk rockera Katalena. Dvadeset godina djelovanja. Navršava se ove godine. I u okolnostima koje si zdrav razum teško može zamisliti čak ni u najluđim i najbezumnijim snovima, njihova kreativnost ne presušuje. Evo, dakle, novog albuma, značajno naslovljenog kužnošću novih vremena. I starih, samo što nas nezaustavljivi zakoni prirode u vezi s tim odjednom bezgranično muče i smetaju. A to neki spretno iskorištavaju. No, ostavimo tu priču za neki drugi kontekst.
Sofa. Frank Zappa? Kad bi bar još negdje bila neka rupa u njoj. Da, od jednog od njegovih opušaka koje je bilo nemoguće izbrojiti. Stvar ide preko težih krajnosti. Sjećate li se onih kreposnih uputa vladinog premijera kako spasiti svijet u doba kužnosti, kad nas je u zimsko-jesenskom razdoblju 2020. žarom bezgranične ljubavi pozivao na kauč, grickanje čipsa i gledanje televizije? Genijalno. I kostimi članova skupine na naslovnici albuma genijalni su. Fužinski kraj Ljubljane oživi u tren. Pa Šišenska, Brilejeva i Kunaverjeva. Pogotovo kad pogled zastane na brkatom Gombaču, kapuljastom Rebolju, koji je u izolaciji ‘umirovio’ lopticu i reket, a posebno na šumeće šarenom Syedu. Šaljiv intelekt i pronicljivost oduvijek su vjerni pratitelji skupine. Zapravo su već davno stekli državljanstvo kod sekstetа. Okej, jedanaest skladbi povezanih s tematikom života u izolaciji i pod posebnim uvjetima, koji stvara novu iluziju o prosperitetu pojedinca za dobrobit zajednice. To je stvarnost. A i inspiracija.
A Katalena su takvi kakvi jesu, voljeli ih ili mrzili, i ostaju primjer glazbeno-teatralnog artizma majstorske lucidnosti, koji u ovaj iskaz nevjerojatno vješto i spretno pakira svu svemirsku gorčinu, tugu i ostale mračne strane psihološkog karaktera Slovenaca. A njih nije malo. Album je opet sjajno budilo. Otrežnjenje kakvo ne nudi nijedan program rehabilitacije. I ‘katalenski’ da gore ne može biti. Od prve do zadnje sekunde. Idejno raznovrstan i raskošno aranžiran. Opet šaljiv, a u njega je utkana i nevjerojatna melankolija, pa i čežnja. Potresan. Iako je skupina arsenal pothvata koji generiraju artističku evoluciju u svoja dva desetljeća djelovanja uglavnom već iscrpila, uvijek iznova fascinira svojom eklektičnom naravi kojoj nema premca. I to je dovoljno. Takav je i album »Kužne pesmi«.
Album otvara skladba »Od kuge na drugi strani«. Riječ je o uglazbljenju pjesme dolenjskog narodnog pjesnika i glazbenika Ivana Rupnika Možeta, koji je živio u devetnaestom stoljeću, a donosi uvodni katalizator kojim album »Kužne pesmi« hvata vjetar u jedra. Svi bitni zaštitni znakovi odmah su tu. Glazbena zaraznost, križana s osebujnim načinom aranžiranja, pa sama gradacija odnosno razvoj skladbe, tu je prepoznatljiv i pečatni Vesnin vokal. Dakle, svi bitni elementi. S razigranim sentimentom koji donosi dobro podmazana kemija skupine. I više. Dodan je i sedmi član. Violina i viola Jelene Ždrale, koju na ovom albumu možemo tretirati kao novu članicu skupine. Šaljivo izlaganje jedko gorke kužne poruke zaokružuje, dakle, nova aura.
Album je opet iznimno raznovrstan. Ispovjedan. Teško ga je opisati riječima. Pogotovo ‘ukratko’ (što ste primijetili i sami, ako ste izdržali do ovog retka eseja). Usputni ‘manevar s Kekcem’ bio je nužan (2018., RockLine recenzija) da se skupina artistički ‘odlijepi’ od snažno melankoličnog, a bezgranično sjajnog albuma »Človek ni zver« (2018., RockLine recenzija) Kad već spominjemo album »Človek ni zver«, valja istaknuti da album »Kužne pesmi« po učinku melankolije nosi vezu s albumom »Človek ni zver«, osobito preko najduže kompozicije novog albuma. Usudio bih se reći da je upravo ta skladba artistički vrhunac novog albuma. Ne zbog duljine, nego zbog svoje naravi i razvoja hrabrosti usklađenih manevara artizma. Zove se »Kuge nas reši, gospod«. Riječ je o epskoj simfoniji, sa zametcima progresivnog rocka, gdje ne manjkaju ni poticaji napjeva, ni oni daleko od gospela (napjevi koji harmoniziraju Vesnin vodeći vokal), ni sentiment bluesa, prije nego što skladba uđe u teatralni završetak. To su zadnje dvije minute koje začini sav instrumentalni dio ekipe, koji ovu usklađenu i stupnjevitu točku dovodi do njezina završnog krešenda. Kompozicija koju nije teško zamisliti ni na albumu »Človek ni zver«.
Na »Kužne pesmi« Gombačeva se puhačka sekcija opet izdašnije vraća u aranžmane, a unosa njegovih inače nadobveznih zvukova sočno eksperimentalne naravi ovaj je put malo manje. Skladba »Ah, kaj ti povem«, koja je izašla i kao singl, zapravo je primjer točke koja pripada ravno na radio. Plesni ‘beat’, čije utrobu kremenito razgibava fascinantan unos glazbenosti basista Tibora Miheliča Syeda (za linije se nađe ogromno ekspresivnog prostora), dok u središte skladbe ulaze voljno i ugodno Vesna i Gombač u šaljivom duetu, koji je svojevrsna alegorija na aktualni trend međusobne izolacije. Lukavo stupnjevanje dramskog teatra opet raspiruje završni produženi instrumentalni dio jedne od najslušljivijih i najzapamtljivijih skladbi albuma »Kužne pesmi«. Što se tiče monolitne ritmike, skladbu je moguće povezati s devetom skladbom albuma »Kamenkost«, gdje su Syedove akrobacije opet silno važne pri ‘razbijanju’ i razgibavanju zadanog ritma. I upravo kad se čovjek polako zasiti repetitivnosti (vokalnih diktata), Katalena ‘prelome’ strukturu pjesme doista majstorski. Modulacijom. Novim glazbenim motivom, čime preskoče raspoloženje, dinamika, atmosfera. To posljedično nosi skladbu na novu razinu ekspresije, što je dobrodošao trik koji u tren opet izdašno zainteresira slušatelja. Lukavo. U maniri komponiranja koja pokazuje zrelost, iskustvo i prekaljenost skupine.
Tu je posebno intimna (narodna, ali nepredvidljivo adaptirana) »Pleš, pleši čärni kus«, koja je odjevena u milujuću razigranu obuću vokalne metrike nadmetanja igrom riječi sa strane Vesne. Vokalistica sama odradi glavninu skladbe, iako kulisu skladbe u pozadini profinjeno boje instrumentalisti. Zvukove dodaju promišljeno, predano i domišljato. Izlazni instrumentalni komad ove ‘komedije’ pak pripada novoj odličnoj igri Gombača, Ždraletove i Janežičeve. Glazbeno, mistično i čežnjivo ‘Katalenski’.
»Antifona« je primjer višeg učinka eksperimentalnih manevara na novom albumu, koji zapravo u glazbeni imenik skupine donosi nešto novo, nešto drukčije, artistički svježe. Kao što joj i ime kaže. Traženje ‘neobičnih’ tonaliteta koji ne žele tražiti glazbenu ‘otvorenost’ na prvu loptu, s fascinantnim završnim zaokretom prema jazzovskom opuštanju struktura i kombinaciji zborskih napjeva. No s fragmentacijom ne idu do kraja, nego se u ulozi spretnih konopohodača ‘zaustave na rubu’ i komad spretno vrate u kompaktno-glazbeni završetak. Katalena su za ovu skladbu uglazbili zapis franjevačke molitve za epidemije kuge iz 1715. godine.
Prijekorna i kužno-društveno ljuta »Poslednji ljudje« inače je vrlo kratka skladba. Boštjan Narat jest i ostaje svakako tihi dirigent skupine iz pozadine, iako je ovaj put s gitarom malo ‘skromniji’, jer je uz Polonu Janežič većinski autor materijala na albumu. Ova bi skladba mogla pripadati i na neki od njegova dva objavljena samostalna albuma. Poruka ove skladbe refleksija je sadašnjosti. Pogotovo posljednje godine i pol. Posve je mračna i distopijska. Ponor dviju generacija koje su prekinule sve veze i djeluju kao da se više ne poznaju. Ponor u kojem mlađa generacija želi obračunati sa starijom, ne shvaćajući da je kroz ‘scensku matričnu kulisu’ vodi i usmjerava upravo šačica gerontokratskih snaga. Oni koji upravljaju svjetskim kapitalom i koji ‘misle’ umjesto njih. Ništa manje genijalno pronicljiva u tekstu nije Naratova »Zagovor« (mogla bi se zvati i ‘Izgon’), pri čemu Vesna zadržava sličan vokalni stav kao u »Poslednji ljudje«. Njezino gromoglasno i jezično izlaganje stihova u teatru izaziva gotovo jezu. Zatim je tu još jedna silno lucidna Naratova pjesma, odnosno tekst. Skladba Pretaknjeno srce. Zapravo je riječ o opisu jelovnika koji je toliko originalan da bi se i starim Rimljanima nakostriješila kosa. Genijalno i definitivno posebna vrsta poslastice ovog albuma. Najnarodnije i najtradicionalnije na novom albumu odzvanja skladba »Jabuka se potočila«, koja nagovara dobro poznatim pristupom skupine.
Kako završiti ovaj ‘stasiti’ i ‘kosmati’ esej? Jednostavno teško. Opet je ogromno informacija na ovom krasnom i prekrasnom novom albumu skupine. Jedanaest silno raznovrsnih točaka. Detaljno izbrušenih. Sadrže sve po čemu su Katalena s vremenom postali tako cijenjeni na slovenskoj glazbenoj i rockerskoj sceni. Posvojeni od naroda. Očekivanja od svakog novog albuma skupine stoga su uvijek visoka, a Katalena ni ovaj put nisu razočarali. Njihova adventivna izravnost, slobodoljubna samoniklost, mogli bismo reći vječno pronicljivi eskapizam, gdje u točki taljenja održavaju jedinstveno međusobno pomirenje alternativni rock, narodni melos, kabaret, pop, neoklasicizam, blues, čak i elektronika, svakako pak i jazz, čuva i na devetom studijskom dostignuću svu artističku bezgraničnost.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Od kuge na drugi strani
2. Ah, le kaj ti povem
3. Pleši, pleši čärni kos
4. Antifona
5. Poslednji ljudje
6. Kuge nas reši, gospod
7. Jabuka se potočila
8. Zagovor
9. Kamenkost
10. Pretaknjeno srce
11. Vse tičice lepo pojo
Postava:
Vesna Zornik – vokal
Polona Janežič – klavir, orgulje, sintesajzer, prateći vokal
Boštjan Gombač – klarinet, bas klarinet, sopran saksofon, krilnica, melodika, vokal, prateći vokal
Tibor Mihelič Syed – bas gitara, električna gitara, ukulele, Roland HPD-20, prateći vokal
Boštjan Narat – gitara, bendžo, prateći vokal
Robert Rebolj – bubnjevi, udaraljke
Jelena Ždrale K. G. – violina, viola, prateći vokal
