Izdavač: Samozaložba
Datum izlaska: 2005
Produkcija: Beardfish
Trajanje albuma: 112.06 min (2CD)
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 9.0/10
Švedski progrockerski revitalisti Beardfish, koji su nastali ne tako davne 2021., prvi su put na sebe skrenuli pozornost 2003. vrlo solidnim prvijencem »Från en plats du ej kan se…«, koji je na trenutke zvučao još prilično početnički, dok središnji glazbenik ovog sastava, klavijaturist/gitarist/pjevač Rikard Sjöblom (kasnije se ‘preselio’ u Big Big Train), još nije bio na svojoj kasnijoj pjevačkoj razini.
Stanje se naglo popravilo već s njihovim drugim albumom »The Sane Day«, koji je u cijelosti sadržavao samo engleske tekstove, dok je bend skladateljski osjetno sazrio, iako u toj fazi karijere još nisu bili na kvalitativnoj razini svojih najcjenjenijih ostvarenja. I Sjöblom, koji se na »The Sane Day« u pjevanju još nije posve riješio švedskog naglaska, ovdje se naglo počeo pretvarati iz vokalnog prosječnjaka u jednog od najboljih pjevača suvremene (ne samo skandinavske) progrockerske scene.
Istodobno je sve klavijature od ovog albuma nadalje svirao posve sam, jer Beardfish zamjenu za bivšeg klavijaturista Stefana Aronssona, koji se oprostio ubrzo nakon spomenutog prvijenca, nisu tražili. Postava Beardfisha, nastala 2003., koja je osim Rikarda uključivala gitarista Davida Zackrissona, basista Roberta Hansena i bubnjara Magnusa Östgrena, djelovala je sve do njihova raspada.
»The Sane Day« bio je dvostruki album koji je sadržavao dobra dva sata glazbe, što je za tako mladi, a već tada iznimno ambiciozan sastav bio vrlo hrabar potez. Na »The Sane Day« od ‘starošolskih’ progrockerskih sastava najuočljiviji su utjecaji Genesisa, Yesa, Gentle Gianta i Camela, iako Beardfish već tada nije bilo moguće ubrojiti među tipične simfoprogrockerske revitaliste, jer je njihova glazba na trenutke sadržavala i elemente progresivnog metala, hard rocka, art rocka, folk rocka, pop rocka, jazz fusiona i avangardnog rocka. Uz to, njihovi su tekstovi često bili društveno kritični i satirični, s obilnom dozom crnog humora.
Glazbeni smjer »The Sane Day« vrlo dobro nagovještava već uvodni dvanaestominutni ep »A Love Story«, koji se doslovno bujno razlijeva ritmičkom i aranžerskom eklektičnošću te neprestanim promjenama atmosfere. Rikardov često teatralan, kameleonski vokalni pristup već je tada bio njegov zaštitni znak i nije ga uspio pokvariti ni pretjerano očit švedski naglasak kojeg se već na sljedećem albumu Beardfisha gotovo posve riješio. Zbog takve vokalne akrobatike, koja seže od smirene i razigrane do razjarene, mnogi će se uz slušanje »The Sane Day« prisjetiti nekih ostvarenja sastava Spock’s Beard.
Nakon spomenutog epskog i bombastičnog uvoda Beardfish poslužuju prstohvat humora na kratkom artrockerskom ostvarenju naslova »Sun Is the Devil«, koje sadrži i nekoliko folkrockerskih elemenata, a po atmosferi podsjeća na glazbenu podlogu za neki arhaični istočnoeuropski crtić poput onih koje su se nekoć kod nas prikazivale u sklopu dječje emisije Živ Žav Na melankoličnom »Mudhill« Beardfish poslužuju i elemente jazz fusiona, što osobito vrijedi za kombinaciju dinamičnih bas linija i klavirskih aranžmana u uvodnom i završnom dijelu.
Na progmetalski začinjenom i ritmički koliko god je moguće navijenom »The Gooberville Ballroom Dance« Beardfish pokazuju zašto su svojedobno bili jedan od najenergičnijih mladih prog bendova, koji se nisu stidjeli povremenih humorističnih upada. Neki će doduše prigovoriti da je upotreba pogrdnice ‘filthy motherfucker’, koju si Rikard i ekipa ovaj put dopuštaju u refrenu i koju u progresivnorockerskoj glazbi od slovesa Franka Zappe nadalje ne čujemo baš često, prije dokaz infantilnosti nego genijalnosti, ali tko se udubi u tekst spomenute skladbe, brzo će shvatiti i razumjeti zašto si je bend ovdje na opušten način dopustio malo zahodskog humora.
Odlični instrumental »Igloo On Two« sadrži dobro harmonizirane elemente folk rocka i jazz fusiona te zabavne barokne aranžmane kojih se unatoč odsutnosti gudača ne bi posramili ni Gentle Giant i Gryphon. Gotovo deset minuta duga epska pustolovina »Tall Tales« u uvodnom dijelu nastavlja u barokno-jazzovsko-ekscentričnom stilu prethodne skladbe, s jakim naglaskom na zvukovima cimbala, odebljalim bas linijama i kompleksnim bubnjarskim prijelazima. Unatoč tome kasnije se razvija u melodično usmjereno djelo s sjajnim vokalnim harmonijama i suptilnim simfonijskim aranžmanima.
S tajanstvenom atmosferom protkani »The Basic Blues« ima očekivano zavaravajući naslov, jer ta kompozicija nema nikakve veze s bluesom, ali je zato utoliko bliža ‘starošolskom’ simfonijskom prog rocku. Prva polovica »The Sane Day« završava epskom poslasticom »The Summit«, koja zbog dramatične, pomalo mračne atmosfere i povremene upotrebe melotrona potiče određene usporedbe s Beardfishevim zemljacima Anekdoten. I ovdje je ponovno u prvom planu Rikardov vokalni karizma s obilnom dozom teatralnosti bez koje se Beardfishevu glazbu ne može zamisliti.
Druga polovica albuma otvara se naslovnom kompozicijom, melankolično usmjerenim instrumentalom s hipnotičnim simfonijskim i jazzovskim harmonijama. Artrockerski/poprockerski usmjeren hibrid »Blue Moon« pobrinut će se za potpuni kontrast, jer je riječ o energičnom, izrazito melodičnom djelu s veselim refrenom za koji je najzaslužniji Rikard , koji se ovaj put zabavlja i falsetom. Na ovom zabavnom i poskočnom ostvarenju čuju se i određeni utjecaji nezaboravnih Beatlesa.
»Do You Remember Fun Mom« kratak je instrumental na bazi jazz fusiona, svojevrsno zagrijavanje pred znatno složenijim i zanimljivijim instrumentalom »Return To Mudhill«, koji se zahvaljujući izvanrednoj ritmičkoj i aranžerskoj eklektičnosti te ambijentalnoj šaljivosti ubraja među vrhunce ovog albuma. »Waiting Room« je sa svojom raznovrsnošću, energičnošću i povremenim humorističnim bljeskovima takoreći prototip specifičnog Beardfishevog standarda. »Mystique of the Beauty Queen« doslovno se prelijeva od vokalne ekscentričnosti i teatralnosti te šaljivih aranžmana, zbog čega posve neočekivan, epski završetak ispada još bolji.
Instrumental »Love Revisited« sadrži učinkovitu demonstraciju Rikardovih solističkih vještina na klaviru. Instrumentalno remek-djelo »Ask Someone Who Knows« još je jedna visokoenergična i eklektična progrockerska pustolovina, puna solističkih akrobacija, u kojoj će uživati svi progrockerski gurmani. Njih neće smetati ni neočekivan, zloslutan smijeh na kraju te sjajne kompozicije.
»Now« je prožet neobično pozitivističkom atmosferom i Rikardovim orguljaškim majstorijama, koje su ovaj put gurnute u prvi plan. Na završnoj instrumentalnoj pustolovini »The Reason of Construction And Or Building a Pyramid«, koja već svojim naslovom poručuje da je riječ o izrazito eksperimentalnom ostvarenju, ne manjka avangardno i jazzovski usmjerenih ritmičkih elemenata, dok pojedini aranžmani ispadaju prilično komično i pobrinu se za obilnu razigranost ove kompleksne majstorije.
»The Sane Day« predstavljao je veliki zrelostni korak naprijed u razvoju prepoznatljive zvučne slike Beardfisha. Unatoč iznimnoj duljini ne sadrži nijedan dosadan ili nenadahnut trenutak, nego je glazbeno ‘zbivanje’ na albumu cijelo vrijeme zanimljivo i ambijentalno intenzivno. Ponajprije zahvaljujući već tada iznimno karizmatičnom i svestranom Sjöblomu te činjenici da sebe nisu shvaćali pretjerano ozbiljno i da su bili vješti u upotrebi šaljivdžijskog humora, Beardfish su imali veliku prednost pred većinom progrockerskih vršnjaka koji su se pojavili početkom 21. stoljeća. Danas je ovaj album, slično kao i prije spomenuti prvijenac Beardfisha, prilična rijetkost jer je izašao prije nego što su prešli u slavnu progrockersku izdavačku kuću InsideOut Music, uz čiju su pomoć u sljedećim godinama, ponajprije s oba dijela saga »Sleeping in The Traffic«, sve do svog preranog raspada 2016. postali jedan od najpopularnijih i najcjenjenijih progrockerskih sastava mlađe generacije.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
CD 1
1. A Love Story (12:50)
2. Sun Is the Devil (2:11)
3. Mudhill (5:39)
4. The Gooberville Ballroom Dancer (6:58)
5. Igloo On Two (6:35)
6. Tall Tales (9:29)
7. The Basic Blues (5:21)
8. The Summit (7:12)
CD 2
1. The Sane Day (6:06)
2. Blue Moon (4:40)
3. Do You Remember Fun Mom (1:49)
4. Return To Mudhill (4:24)
5. Waiting Room (4:38)
6. Miss Gooberville (0:33)
7. Mystique of the Beauty Queen (7:04)
8. Love Revisited (2:55)
9. Ask Someone Who Knows (7:55)
10. Now (6:39)
11. The Reason of Construction and Or Building a Pyramid (9:08)
Postava:
Rikard Sjöblom – vokal, gitara (lijevi kanal), orgulje, klavijature, sintesajzeri, udaraljke
David Zackrisson – (desni kanal), sintesajzeri, Fx, prateći vokal
Robert Hansen – bas gitara, gitara, prateći vokal
Magnus Östgren – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
Rasmus Diamant – flauta na skladbi br. 2
Christer Jägerlund – prateći vokal na skladbama br. 2 i 11
Lisa Marklund – prateći vokal na skladbama br. 2 i 11
