Izdavač: earMUSIC
Datum izlaska: 27. 8. 2021.
Produkcija: Robben Ford & Casey Wasner
Trajanje albuma: 39.37 min
Žanr: Jazz / Blues / Jazz-Rock Fusion
Ocjena: 9.0/10
Robben Ford je glazbenik kojeg ne treba posebno predstavljati. Gledano globalno, spada u šaku najvažnijih gitarista koji su svojim likom i djelom ostavili ili još uvijek ostavljaju konkretan pečat, i to ne samo onim što snime i izdaju, nego su konkretno utjecali i na sam razvoj tehnike sviranja gitare. E pa, Robben Ford je i ove godine izdao novi studijski album. Nakon 24 godine od izlaska albuma »Tiger Walk« (1997), prvog posve instrumentalnog albuma. Traje manje od 40 minuta, ali je glazbena supstanca preko ruba nabijena raznolikim informacijama koje u suzvučju s očekivanjima od novog albuma zadržavaju Forda na posebnom glazbenom pijedestalu suvremenih jazz gitarista svijeta.
Najveći magnet i privlačnost u slušanju gitarističkog izričaja Robbena Forda njegova je osjetilna profinjenost same gitarske govorice. Traženje i naglašavanje mnogih nijansi boje. Među nijansama. Filigransko, odnosno perfekcionističko ‘cijepanje dlake’ u nizanju skladnih tonova koji postižu nevjerojatan učinak bojitosti i senzitivne raznolikosti. Kad dva tona u slijedu nisu odsvirana jednakim intenzitetom i osjetljivošću. To se u karakteru ekspresije neprestano prelijeva i mijenja. Hrpa finesa i detalja koji se prelijevaju i nadopunjuju u naravi skladnog dijaloga Robbenova gitarskog sviranja ostaju i na albumu »Pure« nepopisan list papira koji gradi unikum glazbenog dosjea ovog fascinantnog glazbenika. Ford dakle na novom albumu ponovno majstorski krstari među sadržajima jazza, rocka i bluesa, pri čemu donosi i poneku glazbenu avanturu koju još nije isprobao u svojoj dugovječnoj karijeri. Ovaj put inspirirao se naime i indijanskom glazbom.
Devet točaka, uključujući naslovni preludij te (ništa manje) naslovni instrumental (pred kraj albuma), oko kojeg se vrti priča albuma. Ford je ovaj put prvi put u karijeri pristupio tako da je većinu skladbi najprije odsvirao na gitari. Pripremio je okvire. Fiksne okvire. Zatim je pozvao glazbenike da svaki doprinese svoj dio. Ford je ovaj put htio više kontrole nad ritmikom, htio je preciznost. Tako ni basistima ni bubnjarima nije dopustio nikakvo samovoljno ‘vijuganje’. Na klasičan način, dakle kao bend u studiju, na novom su albumu snimljene samo tri pjesme: Blues For Lonnie Johnson, Go i If You Want Me To. U njima je posebno primjetan i dijalog puhača. Zvučnu sliku aranžiranja tih skladbi Robben Ford poduprio je puhačima, saksofonistima Billu Evansu i Jeffu Coffinu, pa im je dao i nešto prostora da zasjaju svojim solističkim vragolijama. Puhači su inače mudro ‘priloženi’ gitarskom fraziranju, ili ga kontrastno (naizmjenično) nadopunjuju. Kad je zvuk gitarske pratnje u fraziranju masan i čokat, umetak puhača (saksofona) može biti postavljen i u harmonije, čime zvučni krajolik postaje još puniji, odnosno iskorišteniji.
Kao što je poznato, Ford kod kuće posjeduje izvanrednu zbirku gitara. Ovaj put u studiju je aktivirao nekoliko onih koje je dosad rijetko koristio pri snimanju. Među njih spada npr. Gibson ES 355 iz 1964. u skladbi Balafon. I ovaj je put čovjek u skladbama odsvirao po više gitarskih linija, dionica, sekcija, a kontrasti zvučne dubine koje pritom postiže ponovno su neizmjerno zavodljivi. Osobito kad se razgovor svede na manipuliranje efektom ‘reverba’. Ponajprije su to ti mali, jezgroviti, ali strogo promišljeni i odmjereni ‘sočno ukusni trikovi’ iskričavog minimalizma dodavanja gitarskih ukrasa u motivske strukture, od starog lisca dobrodošli u točkama kao što su bluesovske čarolije White Rock Beer … 8 Cents i prethodno spomenuta Blues For Lonnie Johnson. Ovdje iznenađuje koliko se dodatne razigranosti može postići jezikom gitarskog sviranja u skladbama koje su u osnovi formatirane u prilično predvidljivom formatu od dvanaest taktova. Osobito vrijedi to za blues valcer Blues For Lonnie Johnson, gdje Fordovo ‘krivudanje’ tonovima (čovjek koristi tehniku kombiniranog sviranja prstima i trzalicom) djeluje posebno intenzivno i strastveno.
»Pure« je silno raznolik uradak. Na njemu nalazimo i nekoliko posebno istraživačkih, do određene mjere i ezoteričnih točaka, gdje briljira gitaristova nepretencioznost te profinjen, produbljen osjećaj za stvaranje intenzivnih raspoloženjskih prelijevanja među motivima. Ovamo zasigurno spada točka Balafon, pa na albumu najmuzikalnija skladba, a to je ležerni jazz instrumental Milam Palmo, s dalekim dahom calypsa, dok je vrhunac ovogodišnjih Fordovih izražajnih podviga usredotočen u izvedbi naslovne skladbe. Nju je nadahnulo slušanje indijanske glazbe. U njoj je prisutna tabla, koja skladbi daje ‘tribalan’ predznak, a Ford svira svoju jazz igru i ne pokušava oponašati tradicionalnu glazbu američkih starosjedilaca, pri čemu sve improvizacije polaže ‘iz prve’ (‘in one take’), bez dodatnih snimanja preko i ‘štukanja’, te uljepšavanja. Rezultat je još jednom na moćan način poseban i eklektičan. Posebno nadražujući jazz-funk trenutak bilježi skladba Go, dok u posebno tajanstvenoj A Dragon’s Tail kraljuje stasita uporaba ‘reverba’. Završna If You Want Me To djeluje u stilu kao da ju je Ford napisao u suradnji s nekim Claptonom sredinom osamdesetih, jer traži dodir s radijskim valovima. Samo što su vokali zamijenjeni ekspresijom gitarskog sviranja.
Robben Ford novim albumom ne donosi glazbenu revoluciju. Ali ostaje s njim koliko god može sjajan. Kao što je oduvijek bio. Ostaje jedinstven i kao takav u krugovima razmaženih glazbenika i gurmana suvremene jazz finomehanike i dalje silno poželjan. »Pure« je još jedan manifest perfekcionizma iz budnog purizma i iskrenih refleksija glazbenikove neprestano nadahnute, prema poticajima visoko podatne i osjećajne nutrine, koja u ekspresijama transformacije idejnog bogatstva ne prestaje oduševljavati.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Pure (Prelude)
2. White Rock Beer…8 Cents
3. Balafon
4. Milam Palmo
5. Go
6. Blues For Lonnie Johnson
7. A Dragon’s Tail
8. Pure
9. If You Want Me To
Postava:
Robben Ford – gitara, sve klavijature osim na skladbi br. 3
Bill Evans – saksofon na skladbama 2, 5 i 6
Jeff Coffin – saksofon na skladbama 2, 5 i 6
Russell Ferrante – Wurlizer na skladbi br. 3
Jimmy Malis – oud na skladbi br. 9
Steve Mackey – bas gitara na skladbi br. 4
Anton Nesbitt – bas gitara na skladbama br. 5 i 9
Brian Allen – bas gitara na skladbama br. 3 i 7, solo na akustičnom basu na skladbi br. 9
Dave Row – bas gitara na skladbama br. 2 i 6
Patrick Ford – bubnjevi na skladbi br. 2
Keith Carlock – bubnjevi na skladbi br. 3
Casey Wasner – bubnjevi na skladbi br. 4
Nate Smith – bubnjevi na skladbama br. 5 i 6
Toss Panos – bubnjevi na skladbama 7 i 8
Shannon Forest – bubnjevi na skladbi br. 9, bubnjevi pod gitarskim solom na skladbi br. 7
Wes Little – udaraljke na skladbi br. 4
Satam Rangotra – tabla na skladbi br. 9
