Izdavač: BMG
Datum izlaska: 29. 4. 2022.
Produkcija: Thunder
Trajanje albuma: 70.37 min.
Žanr: Hard Rock
Ocjena: 9.0/10
Thunder se nakon dvije godine vraćaju s novim albumom. “Dopamine”. Naslov je nadahnut aktualnim stanjem društva i njegova je satirična refleksija: »Masovno opsjedanje društvenih mreža tijekom pandemijskog lockdowna, u bezgraničnoj jurnjavi za novom trenutnom dozom hormona sreće.« Album »Dopamine« nastao je u vrijeme ‘koncertne besposlice’ skupine. Dakle, u vrijeme covid-19 scenografije.
Ono što su legendarni britanski hardrockeri poslužili novim albumom, rekao bih, ‘nečuveno’ je. Dopamine je prvi u njihovoj dugovječnoj karijeri koji je dvostruki. Dvostruki sa šesnaest komada i preko sedamdeset minuta trajanja. I? Thunder ne popuštaju. Nešto više od godinu dana nakon što je izašao izvrsni prethodnik »All The Right Noises« (2021, RockLine recenzija), tu je već novi, i to cijeli dvostruki studijski album.
Thunder, koji usput rečeno u karijeri nisu napravili niti jedan loš album, a 2008. su razočarano objavili da odlaze u mirovinu, što su na radost svih sljedbenika skupine opozvali 2014., kuju dalje užareni čelik. I to silno, silno nadmoćno i uvjerljivo. Za Thunder bi se moglo reći da su svojevrsna uspješna priča o nasljedstvu lika i djela Led Zeppelin i Bad Company, koji tu ‘bluesersku i hardrockersku prazninu’ vrlo učinkovito opravdavaju svakim studijskim uratkom.
Dopamine se otvara intenzivno, koketno, nadmoćno. Iz prve. Skrojen je po mjeri svih dosadašnjih sljedbenika skupine. Već uvodne skladbe uvjeravaju da su i na novom albumu neiscrpni u nadahnuću. Uvodnu rock’n’roll skokovitost smiruje treća skladba Even If It Takes A Lifetime, koja ima tu zanimljivost da svojom muzikalnošću izravno gura na radijske frekvencije. Peta skladba Unraveling još je izdašnije podržana akustikom, uz koju posebno iskri ona jedinstvena osjećajnost Dannyja Bowesa, dok se osobito u završnom dijelu s fascinantnim solažama u komad ponovno vrlo pronicljivo uključuje i drugi pogonski motor Thunder mehanizma, fascinantni gitarist Luke Morley. Uz akustičnu podlogu kontrasti koje niže solaža električne gitare postaju tek intenzivniji.
Thunder na trenutke ostaju iznimno zajedljivi, šaljivi, sarkastični, čak i lucidni, a na trenutke i vrlo ozbiljni i melankolični. Tipično britanski. Crni humor i ovaj je put na novom albumu Thunder dobio svoju legitimnu potvrdu. Last Orders posebno je fascinantna točka, puna zanimljivih prijelaznih kontrasta, s blago ‘na-swing-anim’ ritmom koji pokazuje izvanrednu uigranost, rutiniranost i iskustvo Thunder mašinerije. Tu je Just A Grifter s dodanom violinom koja vuče blago ‘ciganski’, a bend tradicionalno traži vodeći oslonac u aranžiranju i u upotrebi klasičnog klavira, kao što je naznačeno u briljantnim kontrastima skladbe I Don’t Believe The World, gdje se pridružuju i ženski prateći vokali. Lukavo.
Novi album, koji ne skriva nove odličnosti, ipak nikada neće zasjeniti prvijenac »Backstreet Symphony« (1990) i njegova nasljednika »Laughing On Judgement Day« (1992). Po procjeni za tri do četiri komada definitivno predug, ali je skupina očito osjećala da novostvoreni materijal naprosto ide zajedno i da u tom smislu ne misli ‘improvizirati’. Tu je primjerice Dancing In The Sunshine, koja se s lakoćom vrti u bilo koje doba na bilo kojoj radijskoj frekvenciji i kojom Thunder i 2022. više nego lukavo izazivaju uspjehe svojih vječnozelenih hitova, kojima su postali komercijalno uspješni u devedesetima. ALI tu je definitivno element koji dodaje točku na ‘i’, kojom se Thunder izdvajaju od suvremenika sličnih glazbenih usmjerenja. To je naprosto ona golema vokalna karizma Dannyja Bowesa, koja i na novom albumu »Dopamine« ostaje intenzivno blistava i uz koju sve odsvirano u gotovo 71 minuti trajanja zvuči tako djelotvorno. Vrijedno svakog grijeha. U glazbenom smislu receptura kojom barataju Thunder ne donosi revoluciju. Ali sve je opet izvedeno tako da se materijalu ljubitelj strastveno grabežljive erotičnosti bluesom prožetog hard rocka uvijek iznova ne može othrvati. Nije naodmet dodati da takva glazbena poza može upiti štošta u svoje aranžmane. Među ostalim i fascinantnu alt saksofonsku solažu u izlaznom dijelu skladbe Big Pink Supermoon. Opet zareže na trenutke slikovita slide gitara iz ruku Morleyja, kao što je naznačeno u ježeći otvorenom singlu Across the Nation. Tu je mračna i rockerski navijena završna No Smoke Without Fire. Slikovitosti i dinamike albumu doista ne manjka.
Ne. Ni ovaj put Thunder nisu napravili nijednu pogrešku. Album »Dopamine« nova je fascinantna ploča britanskih lisaca (blues) hard rocka, puna potentnih viškova testosterona i lukavih trikova, koje iskusna skupina slikovito vuče iz rukava i kojima si uvijek iznova priigrava pobjednički poker asova. Staviš je u player i jednostavno uživaš u njoj. Album koji iz prvog slušanja nipošto ne upiješ. Ali raste do srca. Priraste. Sve više i više. Iz rotacije u rotaciju. I pritom slušatelja konkretno nagrađuje.
Album »Dopamine« od glave do pete novi je odličan Thunder album, koji je opravdao baš sva visoka očekivanja kritičke javnosti. Pogotovo s obzirom na to da stiže 13 mjeseci nakon prethodnika »All The Right Noises«, što znači da su Thunder u kratkom razdoblju učinkovito unovčili visoko nadahnuti kreativni zalet, koji ih, hvala bogu, ne ostavlja na cjedilu ni nakon više od 30 godina djelovanja. »Dopamine« će zasigurno postati kandidat za jedan od najprofiliranije dovršenih i pronicljivo užarenih rock albuma ove godine. Album je i konkretno društveno kritički angažiran, s nekim tekstovima koji su posebno pronicljivi, što naznačuju izravno već i naslovi skladbi, kao što je npr. odlična One Day We’ll Be Free Again. Ukratko. S ambicioznošću kakvu Thunder pokazuju na albumu »Dopamine«, od zrele se skupine u budućnosti može nadati još mnogo sličnih ‘slastoljublja’.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. The Western Sky
2. One Day We’ll Be Free Again
3. Even If It Takes A Lifetime
4. Black
5. Unraveling
6. The Dead City
7. Last Orders
8. All The Way
CD2 / LP2
1. Dancing In The Sunshine
2. Big Pink Supermoon
3. Across The Nation
4. Just A Grifter
5. I Don’t Believe The World
6. Disconnected
7. Is Anybody Out There?
8. No Smoke Without Fire
Postava:
Danny Bowes – vokal
Luke Morley – gitara
Ben Matthews – gitara
Chris Childs – bas gitara
Harry James – bubnjevi
Samo dva “stara” banda sta na planetu, katerih nove albume brez razmisleka kupujem tudi v 21. stoletju: Deep Purple in Thunder. Thunder preprosto ne znajo razočarati.
Upam, da bodo prišli kam v relativno bližino, res rad bi jih videl na headlinerskem koncertu, doslej sem jih, sicer velikokrat, videl samo na festivalih.
Thunder sem imel jaz čast gledat samo na dveh festivalih v Nemčiji, zelo rab bi ujel kak klubski špil. spominjam se leta 2008, napovedani so bili v sazlburškem Rockhouse-u, potem pa so nenadoma objavl da se bodo upenzioniral…
Dobro da so to svojo penzijo kasneje preklicali.
Drugač pa jaz isto reagiram na njihove izide, še dobro da so na BMG založbi – to pomen da bo Mueller na Čopovi v Lj ziher dobil kak vinilni izvod albuma, brez da bi ga bilo treba ekstra naročat. 😀