Nastupaju: Arthur Falcone’ Stargazer / The Dead Daisies
Lokacija: Grad svetog Justa (Castello Di San Giusto) / Trst (Trieste) / Italija
Datum: nedjelja, 3. 7. 2022
The Dead Daisies, gromoglasna hard rock formacija s relativno kratkim stažem, ali mnoštvom djela i podviga koji potvrđuju njezinu golemu aktivnost, bend su neprestanih transformacija. U obnovljenoj postavi kvarteta u siječnju prošle godine objavili su novi studijski album »Holy Ground« (RockLine recenzija). Stvar ne bi bila ni tako senzacionalna da im se nije priključio sam prečasni Glenn Hughes, s pravom nazvan »The Voice Of Rock«. U kvartet, koji još čine gitarist i šef sastava David Lowy, inače poslovni mogul i zrakoplovac, te kolosalni glazbenici, gitarist Douglas Aldrich i bubnjar Brian Tichy, slavni je vokalist i basist unio konkretno zvučno, ali i stilsko osvježenje. Na neki način transformaciju. Hughes je jednostavno rečeno toliko snažan glazbeni karakter, toliko snažan entitet, da drukčije ne ide. Da je ikonski glazbenik u svemu što je radio i što radi u svojoj izvanrednoj karijeri i danas unikum s kojim i izraz izvođača uvijek postaje unikatan, nije potrebno naglašavati.
Kvartet slovi po eksplozivnim nastupima još od svojih početaka. Međutim, ni nakon što je iz kvinteta prešao u kvartet, ili točnije, nakon dolaska kremenitog 71-godišnjeg rock velikana, u svojoj eksplozivnosti nikako ne jenjava. Naprotiv. Sad ponajprije izdašno nadograđuje svoj energetski učinak. Bend je tako nakon dugo vremena napokon dobio priliku da i na europskim koncertima predstavi novi album “Holy Ground”, iako je nagovijestio da u džepu ima već i novi. Taj je zapravo dovršen. S njega je nedavno predstavio i prvi singl, za skladbu Radiance.
Toliko za uvod. Prije nastupa The Dead Daisies publiku je zagrijavao lokalni gitarski matador, odnosno gitarski as Arthur Falcone sa svojim Stargazerima. Tip je na sceni četvrt stoljeća, a tek je prošle godine izdao svoj treći studijski album naziva »Straight To The Stars«. Njegov ‘Yngwie-like’ pristup sviranju itekako se osjeti, jer su ne samo solaže, nego i kompozicije često izrazito neoklasično zamišljene. Stargazer su dakle kvintet koji je svojevrstan tršćanski odgovor na dostignuća rocka sedamdesetih, samo što je sve odsvirano s višim zamahom mišića. Ljubitelji Japanaca Loudness mogli bi tu načuliti uši. Smion i zabavan nastup razigranog kvinteta s dopadljivim glavnim vokalom.
Lijep posjet prelijepom prizoru. U početku je u pauzi i čekanju na The Dead Daisies sve djelovalo mirno. Svi su lijepo sjedili na svojim stolicama. Nikakva euforija nije se osjećala. No kad se pozornica zamračila i začulo se treskanje i grmljavina koji su najavili dolazak The Dead Daisies, svi su se survali sa stolica i navalili prema pročelju pozornice. Prvi Tichy, za njim Aldrich, inače stari znanci iz Steamrollera i Whitesnakea, a onda naravno jedan jedini Glenn Hughes. Bend otvara špil silovito pjesmom Long Way To Go. Čekamo dolazak Lowyja, ali njega nigdje. Što dovraga? Gdje je šef benda? Nema ga. I nije ga ni bilo. The Dead Daisies su tako cijeli nastup u Trstu odsvirali u formatu trija, što se bendu nimalo nije osjetilo. Aldrich i Hughes također se odavno znaju. Aldrich je gitarom pratio Glenna Hughesa, među ostalim, po Europi na njegovim samostalnim koncertima već 2015. Kemija među njima bila je već tada na pozornici izvanredna. A kad tome dodaš još i Briana Tichyja, zapravo si kažeš da The Dead Daisies ne trebaju baš ništa više. Pa ipak. Može postati opasno, jer se u takvim trenucima vrlo brzo pretvore u ‘Glenn Hughes Band’. Takvih je osjećaja bilo prilično tijekom tršćanskog nastupa benda. Kao što rekoh. Hughes je nevjerojatna figura koja jednostavno nepovratno promijeni glazbenu okolinu u koju stupi. Svaku. Što se onda dogodilo s Lowyjem? Hitno se morao prvim avionom vratiti ravno kući u Australiju zbog neodgodivih obveza prema obitelji. Više službenih informacija nema. Dakle. Dogodilo se posve neočekivano. Koncert u Trstu bio je tako drugi nastup u karijeri The Dead Daisies u formatu trija.
Power trio! Dovoljna su ti ta tri pozornička kolosa. Nevjerojatan kinetizam, kemija, sviranje kao u transu. Riječi su suvišne. Kilometraža je jednostavno nevjerojatna. Energetske silnice koje pokreću kotačiće (u ovom slučaju trija) izvanredne su. Silovit nastup. Ništa drugo nije se moglo očekivati. Glenn Hughes – dušobrižnik rock’n’roll iskonskosti, ostaje izvanredan. Njegov vokal zadržava nevjerojatnu formu za njegove ‘sedamdeset i nešto godina’, vokalne akrobacije, uz njegove nevjerojatno atraktivne točke improvizacije, i dalje oduzimaju dah. Karizma, potencija, prisutnost. Kao što rekoh. Jedan jedini. Ubijao je. Vokalno i naravno svojim prodornim, hrapavim bas linijama kojima je ‘kopao’ po bas gitari, a koje su uz masan i naježen Gibsonov zvuk Aldrichevog fraziranja i topovsku kanonadu izvanrednog Tichyja tijekom koncerta razvijale zapanjujuću rušilačku snagu. Prostor je bio zvučno maksimalno ispunjen. Lowyjevu gitaru nitko nije propustio. Dodaj tome soulovsku frizuru i teatralan vokalni raspon legendarnog vokalista, koji i u 71. ostaje u izvanrednoj formi, i mjera je puna. Crnački vokal zarobljen u tijelu bijelca. Briljantno. Neopisivo. Uvijek iznova.
Tichyjev bubnjarski solo vrijedio je slušati svaku sekundu. Malo je takvih bubnjarskih solaža. Prije dosađuju publiku nego išta drugo. Ne i u slučaju Briana. Tichy je naprosto teatralan. Tijekom točke dodao je malo zabave i u stilu poznatih solaža Mikkeyja Deeja, kad s neba kišu bubnjarske palice (svom snagom udariš palicom u opnu bubnja i pustiš je da odleti do reflektora), čime je Brian dokazao da bi bio vrlo dobar hvatač loptica u bejzbolu.
Aldrich je te večeri bio izuzetno razigran. Prostrana pozornica omogućila je Hughesu i Aldrichu da se maksimalno razmahnu. Pogotovo Aldrich, koji je bio ‘vokalno slobodan’, neprestano se kretao s desna na lijevo i vrtio gitaru u rukama, više je puta podigao iza leđa i svirao solo iza leđa, a isto tako je u za njega već prilično karakterističnim čučećim pozama isporučio svoje fascinantno soliranje.
Izvedba besprijekorna. The Dead Daisies uživali su na pozornici. Bend je marljivo zaokružio diskografiju od pet albuma. Težište je bilo na najnovijem, to jest »Holy Ground«, no The Dead Daisies su uz novi singl Radiance odsvirali i još jednu posve novu skladbu Shine On, koju službeno prije nisu predstavili. Svojevrsni vrhunci bile su naravno izvedbe Deep Purple klasika Mistreated te u bisu Burn. Kad govorimo o Mistreated, verzija s Glennom Hughesom na vokalu, bez obzira na to koji ga glazbenici danas prate na pozornici, ostaje najveća moguća približnost onom drevnom izvorniku, koji su nekoć davno skladali jedni jedini. Mk. IV verzija Deep Purple (u postavi s Hughesom naravno). Neprocjenjivo.
Koncert benda je tako odjeknuo trenutačno, jer su energija, dinamika i slijed događaja na pozornici između pjesama jednostavno senzacionalni. Buka i tutnjava u skladu s fenomenalnom uigranošću i međusobnim osjećanjem još je jednom dokazala da format udarnog trija u rocku zapravo ostaje bit biti. Nastup benda s punim koncertnim repertoarom potvrdio je da je izlet u Trst, još prije nego što The Dead Daisies 12. 7. 2022. stignu u ljubljansku dvoranu Stožice, gdje nastupaju kao predgrupa Judas Priest, bio ne samo nužnost, nego i jedna od životnih obveza. Riječ je dakle o ekipi koja ti pozorničkim performansom napuni zalihe energije ‘ispražnjenih’ baterija. Bendu koji energiju odašilje i njome zrači nevjerojatnu i jedinstvenu vibraciju. Oduvijek je tako bilo s The Dead Daisies, ali takvi osjećaji nakon dolaska Glenna Hughesa i na neki način same simplifikacije sustava na kvartet – u Trstu čak na trio – prenose zračenje pozitivnih vibracija svekolike te iskonske rock’n’roll magije po koju oduvijek dolazimo na koncerte, još autentičnije i prodornije. Vidimo se dakle uskoro u Stožicama!
Tekst: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik & Edita Klemen
The Dead Daisies setlista:
1. Long Way to Go
2. Unspoken
3. Rise Up
4. Dead and Gone
5. Radiance
6. Mexico
7. Bustle and Flow
8. Fortunate Son (orig. Creedence Clearwater Revival)
9. Solo bubnjeva
10. Mistreated (orig. Deep Purple)
11. Shine On
12. My Fate
13. Like No Other (Bassline)
13. Holy Ground (Shake the Memory)
—bis—
14. Midnight Moses (orig. The Sensational Alex Harvey Band)
15. Burn (orig. Deep Purple)
