Nastupaju: Rumproof, Visions Of Atlantis, Alestorm
Lokacija: Barba Negra / Budimpešta / Mađarska
Datum: nedjelja, 3. 7. 2022.
Dan piratskog metala u Budimpešti. Što bi na to rekli Running Wild? Sunce je još bilo visoko na nebu! Odozgo je bez milosti pržilo i izazivalo opekline, dok je zabava s ‘degustiranjem ruma’ već počela. S lokalnim bendom piratski ‘lokajuće’ obojenim, Rumproof. Folk metalci iz mađarskog Pécsa na pozornicu su stupili točno u 18 sati i deset minuta. Dakle, samo deset minuta nakon što su se otvorila vrata prostora Barba Negre. Za više od 1000 posjetitelja koji su jurili u prvi red, takva je situacija bila prilično težak zalogaj, da stignu do pozornice na vrijeme. Unatoč manjoj međunarodnoj prepoznatljivosti sastava (iako postoji još od 2014.), Rumproof su poslužili odlično zagrijavanje. Bend u džepu ima EP “Black Flag in The Sky” (2014.) te studijski prvijenac “Rogues of the Seven Seas”, koji je izašao 2016. Naslovnom skladbom tog albuma otvorili su i svoj usijani, rumom natopljeni nastup. Bend je na domaćem terenu prilično dobro poznat. Istodobno je ponudio predanu interpretaciju i podgrijavanje običaja i navika piratstva, pod što već pakira ižvakani glazbeni izričaj. Pod žurku, pa i neke komade ispjevane na mađarskom. I to su momci postigli. Vatreno, strastveno, kratko i efektivno.
Rumproof su na pozornici objasnili da više od dvije godine nisu svirali uživo. Ni za ovaj show nisu se posebno pripremali. Očito im je poziv organizatora doletio doslovno u leđa. U zadnji čas. Za pripremu su si dakle uzeli tek nekoliko sati. No to se nije primijetilo. Nastup im je potpuno uspio.
Slijedio je nastup međunarodnog, odnosno francusko-talijansko-austrijskog sastava Visions of Atlantis, koji su nedavno otkrili veliko veselje u koketiranju s piratskom tematikom. Bend djeluje dvadesetak godina i prošao je te preživio niz verzija i inkarnacija. Negdje 2013. počeo je uspostavljati stabilnost, osobito nakon što se grupi pridružila zgodna, privlačna i energična Francuskinja Clémentine Delauney, koja je preuzela glavni ženski vokal. Bend je dakle nedavno pronašao inspiraciju u bajkama o piratima i u skladu s time preuzeo scensku opremu, prilagodio kulise, a temelj svega je naravno aktualni novi i posljednji studijski album naslovljen “Pirates”. Ovogodišnje izdanje. Ukupno osmi. Clémentine je sa sovokalistom Michele Guaitolijem pobrinula se za iznimno kinematografski ulazak na pozornicu. Profesionalno! U svemu. S Visions Of Atlantis više nema šale. Nikako. Uz poplavu simfonijskih power metal sastava, zapravo su morali isprobavati i testirati niše kako bi nekako izbjegli osudu na život u vječnoj sjeni grupa poput Epice i Nightwisha. Kapa dolje bendu za svu tvrdoglavu upornost. Prkosom su ipak uspjeli steći čvrstu bazu fanova i to ih je podiglo. Jednostavno. Posljednjih nekoliko godina Visions Of Atlantis postali su vrući. Od prosječne, koncertno gotovo zaboravljive grupe izrasli su u konkretan glazbeni entitet. Bend si danas bez problema usudi nastupati na pozornicama, među ostalim, i s višeglavim simfonijskim orkestrom. No, nastup u Budimpešti bio je ‘klasičan’. Kvintet! Ono što najviše volimo. Geler u glavu. Bez suvišnog balasta. Dosta izravniji. Žestok i udaran. Melodičan i nabijen pomoću. Himničan. Clémentine i njezin ‘vokalni supatnik’ Guaitoli opet su se odlično uklopili. Naravno, sve su oči bile uprte u pjevačicu, koja je perjanom lakoćom ovladavala usijanim glavama, odnosno publikom koja je do tog dana, među ostalim, vrlo dobro usvojila i svježe skladbe albuma “Pirates”. Da. Jezgra koncerta vrtjela se oko sadržaja novog albuma. Vrlo dinamično i proživljeno. Superiorno i samouvjereno. Visions Of Atlantis su nastupom dokazali da se prkos i ustrajnost naposljetku isplatila. Naravno, Falcova razina je nedostižna, ali čovjek nije imao previše veze s metalom. S obzirom na trend, kako je za grupu posljednjih godina sve išlo uzlaznom putanjom, Visions Of Atlantis mogli bi izrasti u jednu od komercijalno najuspješnijih grupa iz Austrije. Na žanrovskom polju metala, dakako. U tom pogledu mi Slovenci pjevamo Austrijancima za šalu, iako nam promocija ne ide najbolje. Što nije u redu. Ali tako je. No, rečeno je dovoljno. Odlična predstava, bez prividnog i/ili čujnog kiksa. Visions Of Atlantis jašu čvrsto prema gore! Mađarska publika za koju znamo da ne govori engleski (čitaj: ‘ahhhh ti privlačna egzotiko’) potvrdila je da su Visions of Atlantis ipak doma i u Mađarskoj jer je intenzivno sudjelovala tijekom koncerta pjevanjem.
Pri kraju nastupa sastav se požalio da je tri godine bez svojih mađarskih fanova teško preživio! Sama covid-19 scenografija grupi je čak triput onemogućila ‘headlinersku’ turneju i time posjet mađarskoj prijestolnici. Visions of Atlantis su prije odlaska s pozornice publici objasnili da je upravo ovaj koncert povratak grupe te joj obećali da se na Mađarsku vraćaju još prije kraja ove godine.
Napokon! Vrijeme je za Alestorm! Bez kašnjenja i gubljenja vremena publici su oduzeli dah čim su stigli na pozornicu. Huronsko urlanje, koje je inače prisutno na baš svakom mađarskom koncertu, nije i nije jenjavalo, sve dok pjevač Chris nije izgovorio prvih nekoliko riječi. Tada je više od 1000 posjetitelja utihnulo i kao da im govori njihov kapetan, slušalo njegove riječi. To što su te riječi bile obraćanje poput, među ostalim, “Are you ready to party”, posjetitelje je samo još više raspalilo u gotovo frenetični delirij, koji je poprimao razmjere brojnih moshpitova, i to već kod prve skladbe Keelhauled.
Kod Alestorma se vidi da nije riječ o tipičnom folk metal bendu, odnosno o bendu koji bi se uopće javno reklamirao kao metalski. Što je bilo vidljivo i po strukturi publike. Ona je većinom, pogotovo ako sudimo po samoj opremi, djelovala kao da je opremljena za koncert Vilija Resnika. Nadajmo se da Vili čita RockLine. Bit će oduševljen. Rum već grabi! Drugi dio pak naravno kao pirati. Valja istaknuti da je ovo bio najveći ‘headliner koncert’ sastava Alestorm. Otkako postoje. Pritom mi je cijelo vrijeme po glavi rojilo laičko pitanje: “Zašto Mađarska? Zašto su uz izdavanje novog albuma naslovljenog Seventh Rum of a Seventh Rum napisali skladbu na mađarskom? Osim Blatnog jezera država ne posjeduje ništa, a kamoli pirate?”
Odgovori su se razblinuli nakon što je kod druge skladbe na repertoaru kratki MC vodio gitarist Máté Bodor na tečnom mađarskom. Napokon je naime postalo jasno da se glavni gitarist vratio doma. Doslovno, jer je odrastao tek nepuni kilometar od mjesta koncerta. Alkohol je naravno tekao, ne samo u potocima, nego naprosto bujično. Usporedivo sa Savom na razini stogodišnjih voda i pri ekstremnoj tjedan dana dugoj kiši. Bend se opet izgubio u pjevanju i urlanju publike kod skladbe Mexico, gdje su gitarist i pjevač pobrinuli se za ne mali “fanservice” nježnijem spolu kad su se na pozornici počeli ljubiti jezicima s razmakom od dvadesetak centimetara (i to cca. 30 cm od autora ovog članka, koji je u tom trenutku u neposrednoj blizini ‘isprepletenih jezika’ pretrpio i funkciju službenog fotografa – ‘plačem’). Cijeli koncert poslužio je komične komentare pjevača Chrisa, koji je brinuo za epsko raspoloženje svih sudionika. Iako je cijeli koncert doista bio jedna velika zabava, ta zabava nije jenjavala ni u obaveznom bisu, kad su Alestorm udarili s Drink. Na sekundu se pojavila misao da će posjetitelji srušiti pozornicu. Bila je to najiščekivanija skladba. Predzadnja skladba pak ponovno nudi jedinstvenu povezanost između benda i mađarske publike. Riječ je o skladbi Nyár van (koja je prvi put izašla 1985.), a smatra se najkultnijim komadom 80-ih za mađarski govorni narod. To je pjevač Chris najavio na početku pjesme: “I Don’t speak Hungarian, but I’ll try”, a onda mu je na pozornicu nakon prve kitice skladbe u pomoć priskočio pjevač Leander Köteles, koji je prepoznatljivost (izvan metalske sfere u kojoj većinom djeluje) postigao 2019., kad je sudjelovao na natjecanju DAL (mađarska verzija EMA-e – riječ je o predizboru za Eurosong).
Za kraj naravno Fucked With an Anchor! Srijedinci su bili u zraku cijelu skladbu. U nekoliko slučajeva pjevač je pjevanje prepustio kar publici, koja ga je dakako nadglasala.
Kao što je spomenuto, riječ je o najvećem i ujedno najduljem koncertu sastava Alestorm, otkako postoje od 2004., koji je pobrinuo se za jedinstvenu večer. Bendove poput Alestorma i drugih (tzv. “neozbiljni bendovi” – Electric Callboy, We Butter Our Bread With Butter, TurboBier i mnogi drugi), koji kroz humor približavaju metal i njegove podžanrove široj publici, obožavatelji tzv. ‘daddy metal’ žanra često mrze (ako nema paukova, onda to nije ništa :)), no Alestorm bi zasigurno i s velikom prednošću uvjerili i stare ukorijenjene metalce, kad bi samo oni posjetili njihov koncert. Koncept piratstva i njegova slavljenja, osobito kad je riječ o pijenju ruma i u ovom slučaju piva, odavno je poznat običaj i navika metalskih voda, no vrijedi da je trend proboja za takve bendove oduvijek bio težak. Taj se trend u vrijeme COVID-a jako promijenio i ove godine, kad se koncertne dvorane napokon otvaraju, dokazuje da rekorde posjećenosti koncerata ruše upravo ti bendovi. S Alestormom ćemo se zasigurno još sresti, a do tada vrijedi parola:
“We live each day like there’s nothing to lose
But a man has needs and the need is booze
They say all the best things in life are free
So give all your beer and your rum to me!“
Autor: Denis Paradiž
Fotografije: Denis Paradiž
Rumproof setlista:
1. Intro
2. Rogues of the seven seas
3. Blood of the kraken
4. Kótyagos Álmok
5. Haunted Tavern
6. Szittyós John
7. Kalózszív
8. Black Out
Visions of Atlantis setlista:
1. Pirates Will Return
2. A Life of Our Own
3. Heroes of the Dawn
4. Clocks
5. The Silent Mutiny
6. Master the Hurricane
7. Melancholy Angel
8. Legion of the Seas
Alestorm setlista:
1. Keelhauled
2. Treasure Chest Party Quest
3. Mexico
4. The Sunk’n Norwegian
5. Magellan’s Expedition
6. Shipwrecked
7. Seventh Rum of a Seventh Rum
8. Alestorm
9. Tortuga
10. Hangover (orig. Taio Cruz)
11. Zombies Ate My Pirate Ship
12. Nancy the Tavern Wench
13. Rumpelkombo
14. P.A.R.T.Y.
15. Magyarország (prvi put uživo)
16. Captain Morgan’s Revenge
17. Shit Boat (No Fans)
—bis—
18. Drink
19. Pirate Metal Drinking Crew
20. Nyár van (orig. Neoton Família, prvi put uživo, plus Leander Köteles)
21. Fucked With an Anchor
