Lokacija: Postojna / Glavni trg / Slovenija
Datum koncerta: 24. 8. 2013
Ovogodišnji kolovoški festival u Postojni, Zmaj ‘ma mlade, donio je i prekrasnu večer u kojoj se rokalo od srca. Može se reći da je od nastupa do nastupa sve više tutnjalo, ali i sve milozvučnije i profinjenije. Hard rockeri Pelhan, neispravljivi pivški rock ‘n’ roll šaljivdžije Ana Pupedan i legende slovenskog rocka, vječnozeleni Avtomobili. Odlična kombinacija. Tri super benda, tri samostalne i slikovite zaokružene glazbene priče. Tri glazbene esencije.
Raspored je bio pretrpan pa je događaj krenuo točno u zadano vrijeme. Pelhan, nova postava iskusnih rockerskih mačaka, koja je u ožujku ove godine objavila samostalni studijski prvijenac »V neznano«. Bend je vruć! A ekipa na pozornici — prava klapa! Aleš Pelhan je napokon uspio ostvariti ono što mu je oduvijek bila tiha želja. Punokrvnu realizaciju svojih autorskih glazbenih zamisli! Svakako to ne bi bilo moguće ostvariti bez pravih drugova u ekipi. Miha Nedoh (ex-Requiem, Forgotten Eden), njegov dugogodišnji drug još iz prijašnjih zajedničkih suradnji (davno prije Pelhan Down Patrol i Forgotten Eden), pa odlični klavijaturist Peter Smrdel (Divine Illusion, Shadowicon), pa prekaljeni basist Kalamarov Matjaž Švagelj i novopridošli Gregor Volk na gitari. Većinu pozornice naravno drži vokalist Aleš, koji povremeno primi i gitaru, dok je njegove nekadašnje gitarske zadaće velikim dijelom preuzeo Gregor. Tako se već na live materijalu osjeti da je postava nadogradila neke studijske izvornike, na kojima je gitaru u cijelosti odsvirao samo Aleš. Postava je Gregoru tako prepustila slobodu da doda »ukrase«, unese svoja idejna rješenja u solaže i tako dodatno oboji skladbe svojim zamislima. Ponajprije je odlično to što on i Peter mogu povremeno još intenzivnije voditi unakrsne dijaloge između gitare i klavijatura (npr. Blizu je zadnji izdih), dok se »rasterećeni« Aleš može potpuno posvetiti svojoj vokalnoj interpretaciji. Ona ostaje puna, dominantna, melodična, čista, a kad treba — eksplozivna, ili pak mekana i suptilna. Ekipa je na veliko predstavila albumski prvijenac, a u repertoar ubacila i dvije klasike koje su pomogle zagrijati publiku: Live And Let Die McCartneyjevih The Wings te Superstitious sastava Europe. Zvuk odličan, a ekipa, kako rekoh, također odlično uigrana. Od Pelhana se ubuduće može puno očekivati. U trenutnoj situaciji, kad su skupine Chateau, Šank Rock i Mary Rose nekako u »stand by« poziciji, a čekamo da se Requiem ponovno koncertno i skladateljski zamahne, Pelhan su odlično popunjavanje trenutno pomalo ispražnjenog prostora za slovenski hard rock. Bravo, dečki!
Ana Pupedan. Čovjek ne zna gdje bi počeo. Vrhunski kvartet četiriju unikatnih pozornicom ovladanih provokatora, koji čine Simon Avsec (vokal), Boštjan Požar (gitara), Peter (Pero) Žnidaršič (bas gitara) i Marko Doles (bubnjevi). Osim Simona u kratkim hlačama, ostala su trojica djelovala kao poslanici protjerani iz svog raja — slovenskog parlamenta. Ispeglana odijela, zategnute kravate, uredne frizure (Marko si je omislio fazon »a la Vid Kavtičnik«). Ana Pupedan su do zuba naoružani istinoljubivošću koju znaju otmjeno plasirati masi. Ona je pak upakirana tako lukavo, izazovno zabavno i iskričavo genijalno da te bend drži u strogoj koncentraciji na svoj nastup kroz cijelu minutažu koliko god je dobiju! Ne daje ti disati. Od metaforičnog točenja »čistog vina« na račun zabrljane države, do svih »post-osamostaljenskih« krvnika slovenskog naroda — po principu »Slovenček rad Slovenčka zajebe«, do alegorija na Ljubljančane i njihovu zatucanost! Pošteno!!! A iako sam i sam Ljubljančanin, doista je žalosno da Ljubljančani ne mogu skupiti ni dvije moždane stanice koje bi im govorile da bi se ponekad trebalo sjesti za volan i odvesti se samo desetak kilometara od Ljubljane po dobru glazbu (u ovom slučaju u Postojnu)! Ana Pupedan znaju svirati sve. Ništa im nije skriveno, ništa prešućeno, ništa nepoznato. »Ta je amerikanska«, najavljuje Simon i već odrežu izvanredan countryjevski potkovan juriš, a u sljedećem trenutku sviraju po principima SKA glazbe, pa reggae ludorija, rogatog bluegrassa, a za kraj s komadom Ana Pupedan isporuče gotovo Motörheadovski potres. Ana Pupedan su doista glazbeno-propovjednički izbrušen kvartet, koji djeluje izražajno višeslojno i krajnje slikovito u svom autentičnom samoniklom nasljeđu. U tom pogledu spadaju sam vrh. Ponajprije je tu jezgra koja je pokretačka snaga kreativnosti i udaljava fokus od generičkih šablona u glazbenim rješenjima. Iskričavo šaljiv humor, preliven sarkazmom, u poeziji kojoj ne ponestaje ispovjednog dinamita. Udare s Cigodromom (vjerojatno je riječ o duhovitoj oznaci nekadašnjih lunaparkova), pa dalje u Rdečo kočijo, slijedi »zagonetna« Isdislou,… Iz komada u komad puna zdjela smijeha i zabave. Ana Pupedan su svirali u rasporedu u najbolji sat. Narod je bio dovoljno znatiželjan, prave večernje ure su počele, bezbrižno su svi iz džepova naručivali pivo i ulijevali ga u sebe, svi spremni za žur i odmak od svakodnevice. Prostor ispred pozornice konkretno se zgusnuo i mnoštvo mlađih zauzimalo je prve redove. Pred kraj su Simon i Marko zamijenili uloge, Marko je stao na čelo pozornice i otpjevao nekoliko nezaobilaznih klasika Ana Pupedan, predvođenih pjesmama Vsaka rwža jma trn, Četrtek, Harmonikaš. Genijalni podrugljivci koji su klasicima isporučili baš pred kraj vrhunski rasplet događaja i izmamili iz publike i konkretno sudjelovanje! Nevjerojatno je i to da se skupina drži gotovo 100% organskog zvučnog tena, u kojem se promašaji ne mogu previdjeti, a ipak svira briljantno. Ana Pupedan je skupina koju bi nužno morala uzeti pod svoje okrilje diskografska kuća Celinka!
Avtomobili su nastup počeli malo poslije ponoći. S vječnozelenom Gospodar. Zgodna skladba za sve. Privuče pozornost publike jer je svijet poznaje, a istodobno se u to vrijeme još može dotjerati postavke zvuka. I ovaj put su Avtomobili imali nekoliko početnih problema s kalibriranjem zvuka. S obzirom na to da je bilo kasno, na trgu je još uvijek bio lijep broj posjetitelja, a prostor je bio uzorno popunjen. Samo je u prvim redovima bilo nešto više zrelijih »građana« — slušatelja. Među njima ih se nekoliko veselo ljuljalo od viška unesenih alkoholnih derivata. Te večeri Avtomobili doduše nisu isporučili najbolje što mogu, no katalog koji stoji iza njihova opusa toliko je jak da ih već na samom startu izvlače njihove vječnozelene klasike, po kojima slove kao jedan od najjačih songwriterskih kolektiva koje je slobodno slovensko sunce dalo u povijesti rocka i rolla! Osjetilo se da bend nije toliko zagrijan kao obično, ali ipak. Dečki su djelovali malo načeto. Možda zbog čekanja na kasni sat nastupa, možda zbog spleta okolnosti čiju pozadinu ne poznajem, ali treba biti svjestan da je kraj ljeta, kad svi imamo blago pregorjele baterije.
Markov je vokal opet u tren oka preuzeo središnju figuru pozornicom ovladane legendarne postave. Njegov izrazito upečatljiv i na kilometar prepoznatljiv vokal, kojem je u kolijevku položena jedna od najljepših boja, funkcionirao je kako smo navikli. Možda je pjevač pokazao tek trunku rastresenosti u Bar pozabe, gdje se u dva trenutka lovio u stihovima (osobito u drugoj kitici), a o ostalome uopće ne treba »filozofirati«. Kapa dolje! Te su večeri kola vukla naprijed HeaveniX dvojica, iako je cijeli kvintet odisao nešto većom rezerviranošću nego što smo navikli. Jednostavno dođe dan. No kad repertoar prolazi kroz tako jake točke kao što su Gorica, Skozi leta, Argentina, Ljubezen ne stanuje tu, pa nakon duljeg vremena u repertoar ponovno uključena Mraz, udarnija Proti Luni, pa milozvučne Sama, April, Enkrat v življenju i Enakonočje, te primjedbe postanu prave sitnice. Kreacija jedinstvenog lika, zvuka, energije! Iznimne artističke sofisticiranosti, poduprte bogatstvom iskustva! Tu je onaj element jedinstvene glazbene iskaznice skupine koji se zove težnja za perfekcijom, kako aranžerskom, tako i zvučnom. To su Avtomobili. Uživaš u pogledu na svakog člana te ekipe dok promatraš njegovu zauzetost (osobito je ovaj put djelovao pobjednički Bushy). Uživaš u razvoju zvučnih figura, njihovih nijansi, boja, kontrasta. U simbiozi tih svih. Toplina zvuka koju generira zvuk Mirkovih klavijatura, podloženih šaljivom nafunkanom podlogom ritam linije u paru Morgan/Šuligoj nove skladbe »Kaj si hotel« ili Morganov bubnjarski krešendo u izlazu fantastične nove skladbe »Netopir«, pa nekoliko vražje zasoljenih solo akrobacija Bushyjeve Fender Telecaster, gdje svaki ton ima točno odmjereno mjesto i izražajan zvuk, po uzoru na najveće majstore te vještine u šesterožičanoj teoriji. Neprocjenjivo. Unatoč nekoliko ovovečernjih promašaja, iskustvo s Avtomobilima bilo je neprocjenjivo, jedinstveno i svakako predstavlja novu lekciju o tome kako doći do izražajne umjetničke perfekcije kakvu može generirati samo stav tvoje autorske samoniklosti. Album »Pozna pomlad«, koji je izašao prošlog listopada, prvi je dokaz da se Avtomobili artistički razvijaju i dalje te rastu. Ljubitelji njihove glazbe stoga su u Postojni ponovno došli na svoje!
Paket triju žanrovski strogo definiranih skupina, s jasnim karakternim razgraničenjima, isporučio je jednu od najuživljivijih glazbenih večeri na slovenskom tlu ove godine kad je riječ o kombiniranju sastava iz Slovenije. Ovaj izabrani glazbeni »trojac« ispao je doista izuzetno posrećeno! Zasigurno jedan od vrhunaca ovogodišnjeg postojnskog festivala »Zmaj ma mlade«.
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
