Lokacija: Postojna / Kulturni dom Postojna / Slovenija
Datum: petak, 30. 9. 2022.
Stigao je i taj dan. Otkako je svijet rocka i metala u Sloveniji dobio reizdanje kultnog prvijenca legendarne postojnske glam metal/hard rock postave Mary Rose »Rocks Off« (RockLine recenzija), za što se krajem prošlog studenoga pobrinula izdavačka kuća ZKP RTV, ovaj se dan potiho iščekivao.
A vrijeme? Što je vrijeme? Leti kao munja. Pogotovo zadnje dvije godine. Kao da ne postoji. Posljednjih mjeseci koncertna se scena nekako ipak digla na noge pa je Eki sa svojom ekipom naposljetku mogao odabrati datume dvaju jubilarnih nastupa grupe! Bili su to 30. 9. 2022. i 1. 10. 2022.! Za veliko slavlje 30. obljetnice izlaska albuma »Rocks Off«, koji je inače izašao 1990. godine.
Bend je sa svojom tehničkom ekipom stvarno mislio na sve. Na sve sitnice. Do posljednjeg detalja. Posjet smo tempirali na petak 30. 9. 2022.! Sat je oko pola devet navečer. Pred ulazom u kulturni dom usred Postojne rockeri, koliko ih se još uopće usudi pušiti, vuku svoj posljednji dim. Pa ipak. U predvorju je gužva još veća. Gdje se prodaju ulaznice? Gdje je garderoba? Gdje je press šalter i naposljetku, gdje toče pivo? Sreća da WC dolazi kasnije na red.
Unutrašnjost dvorane, u kojoj su sredinom svibnja 2019. Mary Rose predstavljali tada svježe izdani album “Resnični svet”, solidno je popunjena. Mnogo poznatih lica. Postojna na okupu. Postojnski cvjetnjak rockera i metalaca. Starih i mladih. Naravno, i hrpa poznatih lica iz drugih dijelova Slovenije. Glazbenika i glazbenih zaljubljenika. Pa bliskih prijatelja, članova obitelji itd… Svi su, među ostalim, grozničavo iščekivali scensko okupljanje Mary Rose u originalnoj postavi. Da. Točno u onoj koja je snimila album »Rocks Off«.
U devet navečer gase se svjetla. ‘Žirafa’ s kamermanom s desne strane (gledano prema pozornici) najavljuje da će se događaj brižljivo snimati. Scenska kulisa spretno je potkrijepljena projekcijskim platnima, što je smisleno nadopunjavalo cijelu poantu događaja. Tu su. Eki! Čovjek, mit, legenda! Eki Alilovski na gitari! Za njim Sandi Trojner (klavijature), u pozadini ‘divovska hobotnica’ iza bubnjarske tvrđave David Debevec (čovjek koji je s Leeloojamais u Križankama 2012. dijelio pozornicu s Duran Duran), a lijevo od Davida mladić i novi basist grupe Anže Stegel. U prvom planu se nakon nekoliko trenutaka pojavljuje dobro poznata silueta golobradog… točnije, ćelavog i visokog dugajlije, koji nije nitko drugi nego monstruozni vokalist Žanil Tataj – Žak.
Zvuk vrlo lijep. Ujednačenost instrumenata uzorna i privlačna. Ljudi ne kriju strast, emocije. U zraku pucketaju iskre. Posvuda. Nije prošlo mnogo i dobar dio publike počeo je pratiti zbivanja na pozornici stojeći. Uz ovacije i glasne reakcije. Negdje do sredine prvog dijela sve je išlo po planu. Pa ipak. Eki, koji je stajao na lijevoj poziciji na pozornici (gledano prema pozornici), našao se na točki ‘opsežne ventilacije’. Na ‘propuhu’ (posve ozbiljno), odnosno u škripcu toplog i hladnog zraka. To je uzrokovalo razštimavanje žica na njegovim gitarama, a posljedično i nemalo neprilika ne samo njemu, nego i ostalima, koji su se upravo dobro zagrijali na pravu izvedbenu temperaturu. Stanke između skladbi tako su se nažalost produljile. Žak je te trenutke pokušavao razbijati raznim humoreskama.
S obzirom na Ekijeve zdravstvene peripetije zadnjih godina (među ostalim popravljanje trzalice tijekom izvedbe točaka), možemo biti zahvalni što legendarnog slovenskog gitarskog asa uopće još možemo diviti na pozornici. On je, bez obzira na povremeno stiskanje zuba, opet isporučio odličnu izvedbu. Ekijeve solaže ostaju svojevrsna poslastica i jedan od prvih magneta koji te povuku prema glazbi Mary Rose. Eki je sa svojim karakterom gitarskog soliranja svojevrsni relikt osamdesetih. Jedinstven fenomen. Pogotovo u 2022. On je naime slovenski odgovor na aktualnost svjetske metal i rock scene osamdesetih. Kapa dolje čovjeku dok ga promatraš na pozornici.
Žak je odradio svoju ulogu standardno. Pjeva kao i uvijek. Silovito. Strastveno, uživljeno. Prijenos snage do ekstremnih visina ostaje neokaljan. Jednako tako je vražji vokalist kazališno stalno naoštren dok koketira s publikom i iskorištava slikoviti arsenal mnogobrojnih gesta i gestikulacija. Novopečeni basist Anže Stegel – Eki je u jednoj od stanki duhovito otkrio pozadinu njegova priključenja (Anže je prije svirao u Vigilance) – korektno je odsvirao bas i predstavom uvjerio, iako se osjeti da je što se većih pozornica tiče još prilično novajlija. Vjerojatno najvažniji član postave na ovom događaju bio je ovaj put David Debevec. Nevjerojatno je kako je usavršio i razvio svoju bubnjarsku tehniku. Zapanjujuće. Time je narastao i arsenal svih rekvizita koji grade njegovu bubnjarsku utvrdu. Oni dani Davidova gotovo skromnog ‘lizanja’ opa na osnovnom bubnjarskom setu u Leeloojamais nisu baš tako daleko. Šteta što Mary Rose sviraju tako malo, a s njima i David. Davida je naime užitak promatrati tijekom njegova bubnjarskog showa. Njegov čvrsti fokus. Koncentracija. Ništa mu ne promiče. Među ostalim i domišljato uplitanje dvostrukog bas bubnja – pri čemu je podsjetio na legendarnog Cozyja Powella. Bombardiranje točno kao švicarski sat. Ne treba zaboraviti ni Sandija Trojnera, koji je svojim klavijaturama cijelo vrijeme isporučivao važan zvučni pečat lika i djela Mary Rose te nadopunjavao Ekijevo gitarsko fraziranje. Redale su se točke aktualnog albuma »Resničen svet« (2019, RockLine recenzija), kao što su, među ostalim: naslovna skladba, Paranoja, Planet, Kje si zdaj (sa Žakom na akustičnoj gitari), Stampedo, pa Vizija i Preteklost (uvodna točka). Repertoar su prepleli s klasicima albuma »Feniks« (2006, RockLine recenzija), među ostalim Sam, Kralj za eno noč, Akcija, Izgubljen v času, Krivda. Rondo točaka s oba albuma zaključila je Ko tako objame, koju je Eki na izlazu posolio vodećim frazama Enter Sandman i Sad But True.
Ista postava je u nastavku počela izvoditi skladbe albuma »Rocks Off«. Je li netko očekivao da će album »Rocks Off« biti odsviran od početka do kraja s originalnom postavom? Ja na primjer jesam. No zaboravio sam na nekoliko faktora. Na vremenska ograničenja i na to da momci koji su snimili album »Rocks Off« više nemaju dvadeset godina. Ukratko. Tu je klasik Hold On Baby, u kojem je Žak u zadnjem refrenskom napjevu ostao za nijansu niže u odnosu na ostale, ali se brzo i spretno izvukao iz škripca i uhvatio pravi tonalitet. Kako god, dogodi se i najboljima. Ekipa u sastavu Žak, Eki, Sandi, David i Anže ostala je na pozornici i za izvedbu Rocking Pneumonia.
Slijedi stanka. Na pozornici se pojavljuje postojnski župan Igor Marentič. Basist grupe Norton. Rocker. Od glave do pete. Lijepo je imati takvog župana. Ne, nije najavio da će općina Postojna posegnuti u svoj džep i sama organizirati koncert Def Leppard na sportskom aerodromu kod Rakitnika te da će Mary Rose pritom biti headlineri. Marentič je u inače emotivnom obraćanju i uz Ekijevo društvo na pozornici ispričao nekoliko anegdota i dubokih misli dok je proživljavao trenutke svoje rockerske prošlosti, koja je nerazdvojno povezana s dečkima iz Mary Rose.
Slijedi finale. Veliko finale. Na pozornici stoje Franci Tominšek (vokal), Eki Alilovski (gitara), Jure Škodič (bas gitara), Primož Ogrizek (klavijature) i Mitja Šabec (bubnjevi). Bend je u tom biblijskom formatu odsvirao samo tri skladbe albuma »Rocks Off«, pri čemu je u vizualnom smislu s naskokom preuzimao pozornost basist Jure Škodič. Škodič je tog dana u Postojni postao pravi pravcati kralj glama, po kojem bi se mogli ugledati njegovih ostalih pet drugara. Jure je na taj način zapravo donio na pozornicu dodatni sentiment osamdesetih. Hoćemo još!
Ekipa je sve odradila korektno. Francijev vokal prkosi i još uvijek odlično funkcionira. Mitja Šabec danas u Sloveniji vrijedi kao ‘rijedak bubnjar’, jer već godinama živi i radi u Švedskoj. Za tih 15-20 minuta na pozornici doletio je ekskluzivno ravno iz Švedske. Tu su još »Rocks Off« klasici Let’s Go Out Tonight, Fever i završna Action! Val emocija bio je izniman. Pogotovo od onih u dvorani koji su proživljavali razdoblje s prijelaza osamdesetih u devedesete i odrastali zajedno s Mary Rose.
Događaj o kojem prije nedavno nitko nije smio ni razmišljati. Prije nekoliko godina Slovenija je dobila i dokumentarni film o slovenskom metalu naziva »Železne stopinje«. Važnost tog dokumenta veća je nego što netko možda misli! Kad se pojavio, počeli smo ponovno češće razgovarati o vremenima i grupama koje su Sloveniju postavile na metalnu kartu svijeta. Nakon mnogo godina taj komad povijesti slovenskog metala i rocka tako dobiva niz prave i zaslužene vrijednosti. Album »Rocks Off« tako je dobio svoje reizdanje, a mi smo mogli uživati u jedinstvenom događaju ovog jubilarnog slavlja. Nadajmo se da će u ZKP RTV ili kojoj drugoj slovenskoj izdavačkoj kući biti naklonjeni reizdanju albuma i nekih drugih sastava metalskog pionirstva u Sloveniji. Možda i reizdanju izgubljenog, no nedavno pronađenog drugog albuma Mary Rose?
Recimo da je ta večer u Postojni, na kojoj smo svjedočili ponovnom okupljanju prve postave grupe Mary Rose, na neki način bila gotovo povijesna. Nadajmo se da će ono što su kamere zabilježile te večeri jednom naći mjesto na kakvom koncertnom DVD-u ili koncertnom albumu. Burnim reakcijama i ovacijama nije bilo kraja. Ni nakon što su se svi akteri na pozornici na kraju spektakla zajedno naklonili publici i odavno otišli u backstage. No pozor. Prvom danu slavlja slijedio je i drugi dan! Ukratko, Mary Rose. Hvala vam za vašu glazbu i nepopustljivost. Mi već dižemo čaše i pijemo na idućih 30 godina!
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
