Izdavač: SPV/Steamhammer Records
Datum izdanja: 30. 9. 2022
Produkcija: Ben Groose
Trajanje albuma: 36.58 min.
Žanr: Hard Rock
Ocjena: 8.5/10
Nevjerojatno je s kakvim zaletom The Dead Daisies zaražavaju planet vrhunskim hard rock sadržajem klasične zamisli – oslonjenim na tekovine škole rocka sedamdesetih, za koju bih rekao da je danas arhaična i da je oživljava tek samoinicijativno vrtnja pionirskih klasika rocka snimljenih i izdanih u sedamdesetima. Relativno kratkovječna postava dakle, za koju je ipak karakteristična intenzivna rotacija zvijezda rock i metal scene, što opravdava odličan opus dosad izdanih studijskih albuma.
Novi prijelomni trenutak sastav je dočekao priključenjem Glenna Hughesa na mjesto istovremenog vokalista i basista benda. Potom je 2021. izašao album »Holy Ground« (RockLine recenzija). Djelo koje prati izrazit autorsko-izvedbeni doprinos slavnog glasa i stasa rocka u svim njegovim vokalnim varijetetima. Hughes je jedan jedini. Kamo god stigne, slijedi razgradnja postojećeg i nadogradnja svega što dolazi. Kroz tu su fazu svojedobno prošli Trapeze, pa Deep Purple, čak i Black Sabbath, a izbjeći to ne mogu ni The Dead Daisies. Izvrsni »Holy Ground« tako je izrazito svoja priča. Prošlo je dobru godinu i pol od njegova izlaska, a već je tu njegov nasljednik »Radiance«. The Dead Daisies su barem na njemu izdržali u nepromijenjenoj postavi. Je li to istina? Nije. Bubnjara Deena Castronova – on se vratio u Journey – između izlaska dvaju albuma zamijenio je Aldrichev gotovo obiteljski prijatelj, njegov bivši kolega iz Whitesnakea, inače svestrani bubnjarski velemajstor Brian Tichy (među ostalim i Billy Idol, Foreigner). Stalnica ipak ostaje vođa benda, njegov tihi starješina, otac, majka, kum i zapovjednik, a to je ritam gitarist David Lowy – čovjek koji svojim financijama održava The Dead Daisies u svim tim silnim aktivnostima (među ostalim, bend je već na ovogodišnjoj ljetnoj europskoj turneji ‘na veliko’ predstavljao dva nova singla, na kojoj je otvarao koncertne večeri prije Judas Priest – među ostalim 12. 7. 2022. i u Ljubljani).
»Radiance« je u usporedbi s prethodnikom »Holy Ground« ponešto zbijeniji, u smislu da nas nagovara još većom rockerskom izravnošću. Traje manje od 37 minuta, što je više nego odlično. Materijal koji je našao put na njega dakle provjereno pali. Od točke do točke. Od minute do minute. Sve od početnog lomatanja u uvodnoj bombastici fraziranja kroz pečatnu Face Your Fear, pa do njegova završetka kroz mističnu i melankoličnu Roll On, u kojoj su se The Dead Daisies usudili upotrijebiti zavjesu sintisajzera.
U usporedbi s »Holy Ground« »Radiance« djeluje muzikalnije. To se odražava osobito u pjevnim i pečatnim refrenima, koji grabe još intenzivnije nego trenuci inače odličnog prethodnika Holy Ground. The Dead Daisies dolaze do biti skladbi još brže nego na prethodnom albumu. Zapravo odmah. Pritom pjevnost refrenskih napjeva, koji održavaju grabežljivu privlačnost, djeluje utoliko intenzivnije (Face Your Fear, Born To Fly, Corageous, …). Otuda takav opći osjećaj kad vagaš između dvaju albuma.
Aldrichevi solo dijelovi zadržavaju primat izvanredne kombinatorike tehnički izbrušenog ekvilibrizma i klasične škole pionirskih utjecaja Jimmyja Pagea, Richie Blackmorea i Tony Iommija. Stjenovitog polaganja masivnih gitarskih fraza preko kojih urla svom žestinom opet jedinstveni i neuhvatljivi sedamdeset i nešto godina star Glenn Hughes, i na novom albumu ima u punokrvnom obilju. Intenzivan uvodni dio albuma s otvarajućom Face Your Fear te Hypnotize Yourself dodatno pojačava treća točka albuma, a to je izdašno žestoka i naoštrena Shine On – inače jedna od najoštrijih i najnaježenijih »Radiance« točaka. Glenn Hughes je u ekspresiji mjestimice toliko izražajan, silovit, neiscrpan, recimo slobodno, nezaustavljiv, da novi album The Dead Daisies na trenutke djeluje kao njegov samostalni album. Takav trenutak zacijelo dočarava naslovna skladba albuma. Glenn točke poput kotrljajućeg, gotovo Sabbathovskog Aldrichova rifa unutar naslovne skladbe, a osobito Cascade, spretno iskorištava za ubacivanje svojih briljantnih vokalnih soul improvizacija. Niste iznenađeni, zar ne? Skladba Not Human, koja je u cijelosti autorsko djelo Glenna Hughesa, iznenađuje po razdirućim, istaknutim zaokretima Hughesova sviranja basa. Uz Glennove nove ‘vokalne radosti’ ti ‘stasito odebljani’ zaokreti bas linija preuzimaju gotovo svu pozornost unutar skladbe, koja dobiva na funky podtonu. Glenn, bez obzira na sve viđeno i proživljeno te svoje godine, i na albumu »Radiance« zadržava zalet, žar i strastvenost, na granici fanatizma.
Novopronađena kemija kvarteta, inače uspješno uspostavljena na »Holy Ground«, pobjednički se prenosi na »Radiance«. Veza Aldrichevih fraza i divne vokalne ekspresije jednog jedinog – vokalne ekselencije Glenna Hughesa – dakle je sanjska kombinacija, a granatiranje, odnosno rešetanje topovskim udarcima s Tichyjeve strane, uz debelo, bolećivo basiranje Glenna Hughesa, donosi intenzivan kontrast unutar kompozicija te im daje dubinu, volumen i zvučnu širinu.
Tako jednostavno sve to djeluje u režiji The Dead Daisies. No treba imati na umu da se glazbenici tipa Hughes, Aldrich i Tichy rađaju jednom u deset godina. Kad je zvjezdana konstelacija na nebu prava i dogodi se da se takvi glazbenici povežu u jedinstveno glazbeno tijelo, rađa se svojevrsna magija energetskog i idejnog unikuma. Album »Radiance«, koji svojim iskonskim hard rock formatom donosi novu priču o besprijekornom i bezgrešnom tokarenju, huktanju i grmljavini, od koje se slobodno ježi dlaka, djelo je glazbenika izuzetnih talenata, iskustva i kilometraže, koje pak pokreće elementarna gorljivost uživanja u sviranju i stvaranju. Na koncertima i u studiju. Manifest čist poput suze rockerske iskrenosti. Dublje i više od toga ne ide.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Face Your Fear
2. Hypnotize Yourself
3. Shine On
4. Radiance
5. Born To Fly
6. Kiss The Sun
7. Courageous
8. Cascade
9. Not Human
10. Roll On
Postava:
Glen Hughes – vokal, bas gitara
Doug Aldrich – gitara
David Lowy – gitara
Brian Tichy – bubnjevi
