Evergrey: A Heartless Portrait (The Orphean Testament)

0 189

Izdavač: Napalm Records
Datum izlaska: 20. 5. 2022.
Produkcija: Jonas Ekdahl
Trajanje albuma: 50.20 min
Žanr: Progressive Metal
Ocjena: 8.5/10


Evergrey, mračna švedska progresivnometalska tvrđava, posljednjih godina pokazuje znakove izrazite kreativne nepokolebljivosti. U jedva četiri godine nanizali su čak tri studijska albuma. Prošlogodišnjem »Escape of the Phoenix«, izdanom u veljači 2021. (RockLine recenzija), uskoro je tako uslijedio ukupno 13. studijski album »A Heartless Portrait (The Orphean Testament)«. Može li se u ovom slučaju uopće govoriti i razglabati o održavanju kredibiliteta? Može. Kod Evergrey to očito prolazi bez problema. Pogotovo u posljednjoj eri djelovanja sastava. Novi je album opet u svemu fascinantan i oduševljavajući. Pun novih silno muzikalnih, a istodobno melankolijom zasićenih ideja, koje jedna za drugom s lakoćom pera razveseljavaju svakog sljedbenika ovog sastava. Kojeg sastava? Svakoga kome je drago izrazito razrogačeno, masivno-atmosferično ‘groove’ zvučanje, u kombinaciji s hipnotički zaraznom muzikalnošću. Ukratko, dramsko kazalište atmosferičnog bombasta, koje Evergrey tako učinkovito znaju kapitalizirati, odnosno izložiti na svojim studijskim uradcima.

Novi album »A Heartless Portrait (The Orphean Testament)« tu nije nikakva iznimka. To potvrđuje već sam uvod u album s nabrušenom mračnom i vrlo agresivnom Save Us, nakon koje slijedi jedna od glazbeno najzanosnijih i najzapaljivijih skladbi novog albuma, Midwinter Calls – s jednim od najboljih i nevjerojatno hvatajućih refrena cijelog albuma. Skladba rođena za izvedbu na koncertnim pozornicama. Skladba koju će s velikim užitkom složno pjevati svi ljubitelji Evergreya kad se nađu na njihovim koncertima. Da cijela stvar ipak ne bi previše ‘prepisivala’ od prethodnika »Escape of the Phoenix« i »The Atlantic« (2019., RockLine recenzija), tu je Ominous. Silno atmosferična i odsvirana u sporijem tempu, s aranžmanom koji se pomalo odmiče od melankoličnog marširanja po kojem je inače poznat pomp sastava. Sličan otklon u komponiranju pokazuje i The Great Unwashed u drugoj polovici albuma, što samo potvrđuje da se sastav kreativno ne zaustavlja. Na albumu se izdvaja i završna, nepunih četiri minute duga balada Wildfires, koja predstavlja neku vrstu smislenog izlaza iz albuma, odnosno njegovo zaokruživanje. Tu je i odlični integralni ep, odnosno naslovna skladba albuma (The Orphean Testament), koja je ujedno i najduža. S konkretno razigranim aranžmanom te fascinantnim raspoloženjskim preokretima, u kojima sastav trguje između ubrzanih, agresivnijih dijelova i mirnih, atmosferičnih, posebno hvatajućih pasaža.

Komunikacija kvinteta ostaje fascinantna i na novom albumu. Solaže ostaju maštovite, iskričave, odmjerene vrhunskom ravnotežom između složene kombinatorike i slušljivosti. Jamac održavanja tako uvjerljivog albumskog glazbenog izraza leži u stabilnosti postave kvinteta. I Evergrey također albumom »A Heartless Portrait (The Orphean Testament)« dokazuju nevjerojatnu skladateljsku usklađenost i nadahnutost. Riječ je o petom uzastopnom studijskom albumu sastava izdanom u nepromijenjenoj postavi. U osam godina takve sloge. ‘Ekipa koja te nosi’, dakle. Tom S. Englund ostaje vokalno fantastičan. Njegova vokalna boja, pristup, a i narav komponiranja daju ovom sastavu, naravno, bitan zaštitni znak, koji lik i djelo sastava i na novom albumu s velikom prednošću stavlja na posebno mjesto u progresivnometalskom svemiru. Englund ne štedi na zanesenom, osjećajnom i proživljenom izvođenju stihova. U strastima mu malo tko dolazi blizu. Pogotovo kad međusobno mjerimo skandinavske vokaliste u metalu.

Muzikalnost, odnosno zaraznost u slušanju na prvu loptu, dakle, i ovaj put dominira ostalim elementima albuma. Zato se i ovaj put povremeno javlja osjećaj da je kod Evergrey prije riječ o silno mračnom power metalu nego o progresivnom metalu. Granica je često spretno zamagljena. Recimo da se opet vrlo spretno šeću na granici između dvaju žanrova. No sve čega se laćaju nosi izražen pedigre atmosferičnosti, mračne i melankolične, svojstvene sastavu. Takav vrlo jednostavan, a ipak nevjerojatno pečatan i zarazan trenutak albuma ulovljen je primjerice u Call Of The Dark.

Dosta mudrovanja. Nakon »Escape of the Phoenix« (2021.), koji je pokazivao nešto pretjerane sličnosti s »The Atlantic« (2019.), pa se dalo procijeniti da se Evergrey idejno blago ponavljaju, 13. studijski album »A Heartless Portrait (The Orphean Testament)«, izdan tek nešto više od godinu dana poslije, dostignuće je koje je među posljednja tri uratka najsilovitije, produkcijski najnabrušenije, recimo mu i najagresivnije i metalski ‘povampireno’, iako sastav na njemu zadržava besprijekoran osjećaj za ultramuzikalnu zaraznost, koju osobito oličava silni naponski integritet točaka: Save Us, Reawakening, Blindfolded, Heartless.

Sljedbenici sastava ne bi mogli poželjeti više. Refrenski napjevi uvijek odnose pažnju. U svakoj točki. Kao i uvijek. »A Heartless Portrait (The Orphean Testament)« je album koji je, u ekstremno kratkom roku nakon izlaska prethodnika »Escape Of The Phoenix«, opet pun fascinantno izbrušenih kompozicija. Novi album, koji sadrži pravu mjeru aranžerske razigranosti i obilježen je briljantnom izvedbenom kemijom kvinteta te novom odličnom vokalnom predstavom Englunda, album pun briljantne protočnosti između složenih (mid-eight) pasaža te glazbenih kitica i refrena. Potonje je jamstvo velike hipnoze u slušanju na prvu loptu. Evergrey novim albumom ostaju snažna figura na suvremenom polju progresivnog metala. I album »A Heartless Portrait (The Orphean Testament)« ponosi se sebi svojstvenom i jedinstvenom atmosferičnom aurom, po kojoj su Evergrey poznati. U smislu sazrijevanja tih elemenata (i što se tiče produkcije), riječ je o jednom od najdovršenijih albuma karijere.

Autor: Aleš Podbrežnik

Popis skladbi:
1. Save Us
2. Midwinter Calls
3. Ominous
4. Call Out the Dark
5. The Orphean Testament
6. Reawakening
7. The Great Unwashed
8. Heartless
9. Blindfolded
10 Wildfires

Postava:
Tom S. Englund – vokal, gitara
Henrik Danhage – gitara
Rikard Zander – klavijature
Jonas Ekdahl – bubnjevi
Johan Niemann – bas-gitara


Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići