Evergrey, Fractal Universe i Virtual Symmetry na uzbudljivoj večeri dijametralno suprotnih glazbenih svjetova (2022)

Poba Zadnje ažurirano 13. listopada 2022.

foto: SEBASTIJAN VIDEC 2022

Nastupajući: Evergrey, Fractal Universe, Virtual Symmetry
Lokacija: Ljubljana, Orto bar, Slovenija
Datum: nedjelja, 9. 10. 2022

I eto, Evergrey su napokon stigli i u Ljubljanu. Švedski melodični progresivni metalci s izraženim ‘power metal zasunom’, koji ipak nosi njima svojstveni pečat izrazito mračne, melankolične, povremeno i depresivne atmosfere, već su dulje vrijeme jako cijenjeno ime na sceni, s priličnom četom sljedbenika i štovatelja njihova lika i djela. Naposljetku, danas već spadaju među one sastave na koje se polako lijepi predznak progresivnometalskih legendi, jer korijeni grupe, odnosno vrijeme osnutka, sežu duboko u devedesete.

Godine lete. Nije tomu davno kad su Evergrey nastupali u zagrebačkoj Močvari s albumom »The Atlantic« (2019, RockLine recenzija), a već je uslijedio njegov nasljednik »Escape Of The Phoenix« (2021, RockLine recenzija), kad su se koncerti diljem svijeta opet otvorili, što je Evergrey napokon dovelo i u Ljubljanu. I to s novim, ukupno 13. studijskim albumom u karijeri, ovogodišnjim »A Heartless Portrait (The Oprhean Testament)« – RockLine recenzija.

Evergrey su za suputnike nove turneje izabrali dva glazbeno prilično devijantna sastava. Obojica su na mjesto događaja donijeli izvanredno osvježenje. Prvi, koji su na pozornicu Orto bara izašli već malo nakon sedam navečer, bili su švicarsko-talijanski progresivni metalci Virtual Symmetry, koji crpe inspiraciju iz stare škole progmetala, predvođene djelima starih Dream Theater, pri čemu ipak još uvijek podređuju format skladbi kompaktnosti, što ih približava, među ostalim, sunarodnjacima DGM ili Skandinavcima poput Seventh Wonder odnosno Circus Maximus. Virtual Symmetry su kvintet kojim zapovijeda vizionar i osnivač, multiinstrumentalist i prvenstveno gitarist Valerio Æsir Villa. Grupa je brižljiva kad je riječ o pripremi studijskih uradaka. Ove je godine izašao tek njihov treći, istoimeni studijski album. Bend se u dobrih pola sata kroz izvedbu skladbi najnovijeg izdanja (Butterfly Effect, Come Alive, The Paradise Of Lies) te starijih (Exodus, Safe, Remember) s prethodnika »Exoverse« (2020) predstavio kao čvrst, silno uigran entitet, s članstvom koje zajedno i složno diše za istu stvar. Poslužili su pravom kombinacijom tehnički kompleksnog virtuoznog ‘čvorkanja’ i zarazne (također i pompozne) muzikalnosti, a uz izbrušene instrumentaliste istaknuo se i odlični vokalist Marco Pastorino.

Drugi po redu pozornicu su, dakle, zauzeli Fractal Universe. Sve što dolazi iz Francuske često je prožeto glazbenom čudakošću, pa i avangardnim manevrima. Fractal Universe su samosvojan entitet koji zapravo teško priziva usporedbe, ako uopće. U Ljubljanu su donijeli najnoviji album »The Impassable Horizon« (2021). Progresivni tehnički death metalci. Dakle, sami ‘glazbeni profesori’ koji u izričaj ekstremnih metalnih potresa upinju zanimljive gradacije akorada samog fraziranja, kombiniranje sa ‘spoticajućom ritmikom’, ne srame se otvorenog druženja s jazzovskim linijama i u aranžmane uključuju čak i alt-saksofone. Bend je između 2017. i 2021. nanizao tri studijska albuma, a osobito je drugim, »Rhizomes Of Insanity« (2019), upozorio da razvija izniman razvojni potencijal. Dijelovi odsvirani ‘laserskom preciznošću filigranske finomehanike stroge tehničke dresure’ ovladavanja instrumentima povremeno se ‘prekidaju’ i duljim – gotovo ezoteričnim pasažama. Bend ne izbjegava ni upotrebu vokodera te spomenutog saksofona. Frontman Vince Wilquin je vrag od čovjeka. Uz kombinirane ‘clean’ i ‘growl’ vokale brine se za gitare i saksofon. Potonjeg se u miksu tijekom koncerta uopće nije čulo. ‘Progresivne tehnikalije’ često na granici znanstvene fantastike? Ako su dakle kod Virtual Symmetry na svoje došli ljubitelji stare progmetalske škole, druženje s Fractal Universe razveselilo je ljubitelje modernih dostignuća u ekstremnom, tehnički izbrušenom death metalu, koji se obraća strogo progresivno i koje, među ostalima, impresioniraju radovi Alkaloid, Gorod, Rivers Of Nihil … Ukratko! Mnogima je ljubljanski posjet Fractal Universe oduzeo dah.

Evergrey su Evergrey. Dobrano učvršćeno i prepoznatljivo ime na metalnom globusu. Nekih 350 posjetitelja uspjelo se te večeri okupiti u Orto baru. Čita se malo, ali bili su ‘dobro raspoređeni’. Među njima iznimno zainteresiranih, zagrijanih, pa i fanatičnih. U prvim je redovima cijelo vrijeme bilo jako vruće! Iz skladbe u skladbu uporno su urlali i tulili zapravo sve stihove repertoara. Zajedno s vođom, glavnim vizionarom i pogonskim motorom grupe, pjevačem i gitaristom Tomom S. Englundom. Dakle, figurom bez koje je lik i djelo Evergrey naprosto nemoguće zamisliti. Nekoliko posjetitelja te večeri u Orto bar je ponovno stiglo iz Hrvatske i Italije. Energija je bila izuzetno ugodna. Karizmatični Englund nije imao problema s uspostavljanjem čvrste veze suradnje između benda i publike. Bend se u repertoaru usredotočio osobito na posljednja dva albuma, »A Heartless Portrait (The Oprhean Testament)« i »Escape of the Phoenix«, koji su zastupali čak polovicu cijelog repertoara. Evergrey se mogu pohvaliti sastavom silne muzikalne zaraznosti, koja se uvijek i bez iznimke razvija na gradaciji akorada temeljenih na molovima. Melankolija i mrakobnost kod Evergrey su već davno dobile svoje državljanstvo. Englund u instrumentalnu kulisu svojim odličnim, prepoznatljivim, silno proživljenim i strastvenim vokalom unosi barem pola cijele te melankolične atmosfere koja se nadvija nad likom grupe. Materijal je među sljedbenicima grupe, uključujući i silno muzikalni novi album, do dolaska grupe u Orto bar konkretno postao pjesma naroda, a najveći podupiratelji grupe nenehnim su oduševljenjem dočekivali baš svaku najavu skladbe u repertoaru. Iskreno, materijal sa starijih studijskih uradaka dopunjavao je sam koncertni repertoar, inače prilično predvidljiv. Bez posebnih iznenađenja. Najdublje u diskografski opus Evergrey su zašli izvedbama očekivane klasike A Touch Of Blessing s albuma »The Inner Circle« (2003) te u obaveznom bisu s Recreation Day (»Recreation Day«, 2004).

Evergrey su u izvedbenom smislu odlični. Postava je već dulje vrijeme konstantna, a osjeti se vrhunska uigranost i neprestana, silno aktivna komunikacija među članovima na pozornici. Englundu pritom ne promakne ništa. Svoje majstorije gitarskog solista punokrvno je pokazivao i odlični Henrik Danhag. Dinamita u prstima te je večeri imao i basist Johan Niemann. Bubnjar Jonas Ekdahl ostaje u svemu suverena figura na koju se ekipa može osloniti u svakom trenutku. Englund se u prvom dijelu pri stvaranju zvuka oslanjao na svoju sedmožičanu Caparision gitaru. Njegov je vokal funkcionirao na razini. S Danhagom si često dijeli gitarske solaže, pri čemu Englund tehnički zaostaje za kolegom. To ne znači da ne zna odsvirati izuzetno lijepe i kvalitetne dijelove gitarskog soliranja. Najkraći kraj u zvučnoj slici izvukao je klavijaturist Rikard Zander. Cijelo se vrijeme osjećala visoka izvedbena koherentnost. Osobito po tome što bend zna punokrvno uživati u izvedbi repertoara. Englund nije ostajao ravnodušan ni prema pripovijedanju anegdota, pri čemu mi je u sjećanju ostala osobito ona o stalnim žalbama basista Niemanna kako mu Evergrey na koncertima ne dopuštaju izvođenje gitarskih solaža.

Kad smo već kod zvuka, on tijekom koncerta nije bio baš oduševljavajući. To se osjetilo ponajprije na slabije čujnom Englundovu vokalu te posebno na klavijaturama, koje je ‘šum’ gitarskog fraziranja često nadglasao. Trebalo je pronaći pravo mjesto. Naravno, ono se nalazilo kod miksete.

Nastup Evergrey, koji su resile izvedbena energičnost, preciznost i iskustvo, kao i neprestana grabežljiva suradnja između prvih redova okupljene publike i grupe, prebrzo je prošao. Na bis su članovi grupe stigli u svježe izglačanim, opranim bijelim košuljama, koje su zamijenile temeljito preznojenu crninu. Bis je bio obilno opskrbljen s tri skladbe, a grupa je pri odlasku s pozornice nagovijestila okupljenim posjetiteljima da joj daju samo 10 minuta vremena, jer je slijedilo druženje s Evergrey još dugo nakon toga, za sve prave ljubitelje ispunjavajućim i intenzivnim emocijama prožetim nastupom, kojemu, uz izuzetak nešto slabije zvučne slike, teško možeš pripisati ikakvu zamjerku.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Sebastijan Videc

Fractal Universe setlista:
1. Sons of Ignorance
2. Oneiric Realisations
3. Symmetrical Masquerade
4. Scar Legacy of Hatred
5. Flashes of Potentialities
6. Fundamental Dividing Principle
7. A Clockwork Expectation

Evergrey setlista:
1. Save Us
2. Weightless
3. Distance
4. Eternal Nocturnal
5. Midwinter Calls
6. Where August Mourn
7. A Silent Arc
8. In the Absence of Sun
9. Call Out the Dark
10. My Allied Ocean
11. A Touch of Blessing
—bis—
12. Blindfolded
13. Recreation Day
14. King of Errors