Izdavač: Frontiers Music Srl.
Datum izdanja: 12. 4. 2024.
Produkcija: Steve Schenck & Richie Castellano
Trajanje albuma: 41.46 min
Žanr: Art Rock / Hard Rock / Heavy Metal
Ocjena: 8.0/10
Blue Öyster Cult doista su jedan od najutjecajnijih rock sastava. Svih vremena. Iako su ti veliki inovatori i pioniri ostali u sjeni veće medijske razvikanosti raznih Black Sabbath, Led Zeppelin, Deep Purple, koji su se istodobno s Blue Öyster Cult (u one davne dane) uspješnije ‘gurali u prvi plan’, njihov glazbeni doprinos, kao i sama glazbena ostavština, danas su gotovo sveti. Sveti gral nadahnuća generacije koja je deset godina za njima stavila metal na kartu, uključujući sve podžanrovske sfere.
Godine dolaze. I one godine ‘slatkih uspomena’ i godine zrelog slavlja. Čak i nakon što, nakon gotovo dvadeset godina, izađe novi, vrlo dobar studijski album i cijela plejada novih koncertnih albuma. Pa, »Ghost Stories«, koji se rado najavljuje kao 15. studijski album sastava, nije baš pravi studijski album. Više je zbirka tvorevina koje su godinama ležale u arhivima, a nastale su između 1978. i 1983., u nadi da će jednom ugledati svjetlo dana. Nada, dakle, nije umrla i realizacija je tu. Taj je arhivski materijal napisala klasična postava sastava (Bloom, Roeser, Albert Bouchard, Joe Bouchard i pokojni Allen Lanier), a obuhvaća razdoblje albuma »Mirrors«, »Cultosaurus Erectus«, »Fire of Unknown Origin« i »The Revolution by Night«. Dakle, ono što nudi znakovito nazvani »Ghost Stories« zapravo je prije zbirka, kompilacija, zvučno osvježenih i aranžmanski dovršenih starih snimaka. Otkako je u ekipi Blue Öyster Cult izvanredni multiinstrumentalist i po potrebi dodatni vokalist, producent i aranžer Richie Castellano, čini se da je za Blue Öyster Cult, kojima i dalje ‘štangu’ drže dvije integralne figure, pjevači i gitaristi Eric Bloom i Buck Dharma, možda opet sve moguće. U jesen života legende doživljavaju renesansu, novi procvat! A Castellano je katalizator. Izlazak ove kompilacije zapravo je više nego smislen potez koji te ne samo održava ‘u formi’ u jesen života, nego publici nudi još jedan neotkriveni komadić galaktičkog rock’n’roll monolita za koji bi bila šteta da nije izronio na površinu. Pogotovo u vrijeme kad su (obojica još živi) Dharma i Bloom prije izlaska mogli uskočiti u ulozi glavnih supervizora.
Nekoliko je pjesama izuzetno spretno osuvremenjeno i doslovno se puši iza njih. Bez problema bi mogle biti uključene na neki od gore navedenih albuma. Stil skladanja odmah nas katapultira u upravo to životno razdoblje sastava. Castellano u modernim trikovima postprodukcije nije pretjerivao sa studijskim ‘čišćenjem’, naknadnim snimanjem i, ne daj Bože, nekakvim klikanjem. Vjerojatno bi ga Bloom i Dharma razapeli na križ da je zalutao među manevre studijske ‘sterilizacije’ zvuka. Castellano, koji je ‘rupe u demo originalima’ po potrebi spretno prikrio dodatnim gitarama, klavijaturama i vlastitim vokalom, trudio se u najvećoj mogućoj mjeri zadržati autentičan zvuk i primarne okvire demo snimaka. Tu su pjesme Late Night Street Fight, So Supernatural i Don’t Come Running to Me, koje u zvuk sastava upliću pop elemente, i to u vrijeme kad je bend znatno više pazio da ga glazbene ljestvice ne zaobiđu. Te tri skladbe nije teško zamisliti na prethodno navedenim albumima. U svakom slučaju, ostatak materijala, koji je bliži filozofiji sredine sedamdesetih, neosporan je unikatni otisak života sastava u eri 1978. – 1983.
Bend je mislio i na oba koncertna favorita. Razvikane obrade, koje su zapravo na neki način polazišta iz kojih su se mladi Blue Öyster Cult nadahnjivali te iz njih postupno prelijevali energetski naboj, razbarušenost, buku, neukrotivost i rušenje tabua u svoj glazbeni dosje. Kick Out The Jams (MC5) i We Gotta Get Out Of This Place (Animals) tako su napokon dobile konkretne studijske verzije. Bend ih je (u klasičnoj postavi) snimio u studiju po načelu koncertnog nastupa. Kao i ostatak materijala. Kako i dolikuje. Tu je još jedna zanimljiva pjesma koja nije nužna obveza za uvrštenje na »Ghost Stories«. Dodana je sasvim na kraj albuma. Akustična verzija izvornika od The Beatles, If I Fell, koju su Blue Öyster Cult snimili u formatu postave iz 2016., kad im je bas svirao Kasim Sutton. The Beatles oduvijek su bili iznimno važno nadahnuće za Blue Öyster Cult! Pa, šaljivi rock’n’roll singl Cherry pokazuje da su i Blue Öyster Cult i The Beatles počeli kod Presleya i Blue Suede Shoes.
»Ghost Stories« svakako nema smisla uspoređivati s objavljenim studijskim klasicima sastava, iako ga je moguće tretirati i kao studijski album, ali s materijalom koji se tek teško približava klasicima. Ipak, u svemu donosi više nego zadovoljavajuću kvalitetu i, posljedično, u svemu vjerodostojno obogaćenje diskografskog opusa materijalom napokon pronađenog (izgubljenog) blaga, koje je više nego dobrodošla dopuna glazbene zbirke svakog pravog ljubitelja tih velikana rock’n’rolla.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Late Night Street Fight
2. Cherry
3. So Supernatural
4. We Gotta Get Out Of This Place
5. Soul Jive
6. Gun
7. Shot In The Dark
8. The Only Thing
9. Kick Out The Jams
10. Money Machine
11. Don’t Come Running To Me
12. If I Feel
Postava:
Eric Bloom – gitara, klavijature, vokal
Albert Bouchard – bubnjevi, prateći vokal
Joe Bouchard – bas-gitara, gitara, klavijature, udaraljke, prateći vokal
Allen Lanier – gitara, klavijature
Donald “Buck Dharma” Roeser – gitara, vokal
Rick Downey – bubnjevi na skladbama br. 3. i 11.
Richie Castellano – dodatne gitare, klavijature, vokal
Skladba If I Fell snimljena je 18. 4. 2016. u studiju Red (Kalifornija, Los Angeles) u postavi:
Eric Bloom – vokal
Donald “Buck Dharma” Roeser – gitara, vokal
Richie Castellano – gitara, prateći vokal
Kasim Sulton – bas-gitara, vokal
Jules Radino – udaraljke
