Izdavač: RPM-ROAR
Datum izlaska: 17. 1. 2025
Produkcija: Chris Boltendahl
Duljina albuma: 46.47 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 9.0/10
Grave Digger su legende njemačkog heavy metala. Bend je u dugovječnoj karijeri vidio i proživio gotovo sve. Zahvaljujući tvrdoglavoj i nepopustljivoj upornosti neuništivog vođe, vizionara i vokalista Chrisa Boltendahla, Grave Digger i danas udaraju punom parom. Kroz sve te duge godine djelovanja, skupina je doživljavala uspone i padove te prošla kroz brojne promjene u postavi. Bila je već i ‘obezglavljena’, a ipak se rodila iznova. Tako se nekako kroz godine mijenjala i energetska vibracija izdanih albuma, koji se nižu kao na traci, osobito u eri novog milenija!
Stil se nije puno promijenio. Prijelomne su u karijeri skupine bile osobito promjene gitarista. Na novom albumu Grave Diggeru se naime pridružio opet novi gitarist. To je Tobias ‘Tobi’ Kersting, kojeg je Boltendahl namamio u Grave Digger iz tabora powermetalskih sunarodnjaka Orden Ogan. Kersting je pomogao Boltendahlu na njegovom solo projektu Chris Boltendahl’s Steelhammer s naslovom “Reborn In Flames” (2023), a Boltendahla je Kersting, kako se čini, više nego fascinirao.
Kontradiktorno je pritom to što je ime Orden Ogan u posljednje vrijeme dosta naraslo i još raste po popularnosti. E, Grave Digger pak ostaju ondje gdje su bili. Od pamtivijeka. Iza rešetaka klupskih prostora. A Kersting, kojem želimo samo svako dobro i za kojeg je jasno da se Grave Diggeru nikad ne bi pridružio da i sam nije obožavatelj ove skupine, mogao bi odluku da im se pridruži jednom čak i požaliti. Orden Ogan su u usponu, ali kako god okreneš. To uopće nije tema najnovijeg studijskog albuma koji su Grave Digger dakle izdali s Kerstingom u postavi.
Obilježje razdoblja suradnje s Axlom Rittom bilo je to da su se albumi kvalitetom smjenjivali. Ili su bili vrlo dobro prepakirani što se tiče plasiranja svih bitnih i prepoznatljivih zaštitnih znakova skupine, ili manje nadahnuti i zato brzo zaboravljivi. No posljednji s Rittom opet je bio vrlo dobar uradak (»Symbol Of Eternity«, 2022, RocLine recenzija).
»Bone Collector« je vrlo sirov i nevjerojatno direktan nasljednik. Prožima ga izniman brzinski šut koji ruši sve pred sobom. Pun je izrazito nazubljenih i naježenih fraza i topovskog granatiranja, točnije nemilosrdnog udaranja dvostrukog bas bubnja. U središte svega stupa neiscrpni, začas prepoznatljivi režanj čike ‘Reapera’, koji u cijeloj priči jednostavno mora biti. Svi ti bitni elementi klasičnog Grave Digger držanja ovaj su put izdašnije intenzivirani. I to na neki način iznenađuje. To da bend i dalje može iz sebe iscijediti toliko srdžbe, bijesa i agresije i u zrelim godinama djelovanja, daje albumu kao cjelini osjećaj da je skupina pronašla novi zamah, novi vjetar u jedra! Album djeluje svježe. O nadahnutosti možemo govoriti tek toliko, koliko je te potrebne da Grave Digger opet vrlo učinkovito prepakiraju svoju glazbenu recepturu, koja je naravno prepoznatljivo njihova, i opet je poslužu publici. I Bone Collector je u tome u cijelosti vrlo uspješan album.
Grave Digger na njemu ni u čemu ne iznenađuju, ali potresu slušatelja rifovima i pogubnim stavom koji grabi izuzetnom žestinom. Zapravo iznenađuje da Boltendahl nakon svih ovih godina ne presušuje. Naprotiv. Želi dokazati da glazba skupine s godinama može biti još nazubljenija, oštrija i bjesnija. Preko svih poznatih Grave Digger granica. Iznenadi već razarajuće pogubni uvod s naslovnom skladbom albuma, no Grave Digger odmah u sljedećoj, The Rich The Poor The Dying, dodatno pritisnu gas i iz sebe iscijede još više razornosti. Kersting je u svom poslu fenomenalan. U svemu opravdava ulogu novog Grave Digger gitarista, kao što su to prije njega bili osobito Uwe Lulis, s kojim su Grave Digger snimili svoje najveće klasike, te njegov nasljednik Manni Schmidt. Kersting je brzo internalizirao bit klasičnog Grave Digger riffa, što znači da se legao u samo vješanje lika i djela skupine posve skrojeno. Kao ključ u bravu. Ostalo su nijanse. U gitarskim solažama, gdje pokazuje svoj talent i svoju kreativnu briljantnost te tako na album nove ere skupine stavlja svoju, sebi svojstvenu točku na ‘i’.
Kerstingov dolazak u Grave Digger nekako podsjeća na razdoblje djelovanja skupine kad se ekipi pridružio Manni Schmidt. Godine 1999. izdali su odlični »Excalibur« i nitko nije razmišljao da se ssprema rokada na poziciji gitarista. A onda je uskočio Schmidt. Slijedio je prvi album s njim, to je »Grave Digger« (2001). Upravo je taj album bio prvorazredna pokazna vježba najveće nadahnutosti Schmidtovog gitarskog talenta, koji je Grave Digger trijumfalno ponio dalje kroz karijeru. Nešto slično dogodilo se sada. »Symbol of Eternity« važi za odličan album, ali njegov nasljednik nije samo odličan, nego ga prati još veća doza nadahnutosti, a istodobno minimalna drugačijost, jer na njemu svira novi gitarist. Serija otrovno spaljujućih gitarskih fraza koje pljuskaju slušatelja kroz minutažu albuma, pa izražena mračnost koja uz svu razornost još dobiva na dometu propasti, podsjeća na energiju prvog Grave Digger albuma s Mannijem Schmidtom. Pritom »Bone Collector« ne posjeduje niti jednu baladicu. Grize i napada izuzetnom žestinom, bez suosjećanja, ne ostavlja za sobom preživjelih. Nepopustljivo je prodoran.
I završna misao? Novi Grave Digger album apsolutna je nužnost za svakog Grave Digger fena i svakoga tko uživa u bolesno navijenoj teutonskoj naravi gitarskog fraziranja, s ‘ništa šminke i kiča’. S »Bone Collector« su Grave Digger kvalitetom zasjeli u gornji dio ljestvice svojih izdanih albuma. Klasike iz devedesetih novi album ne može nadmašiti, ali s lakoćom izaziva sve ostale, kvalitetom najviše rangirane Grave Digger albume, koji su izlazili osobito nakon 2000. Boltendahl je dakle još jednom preživio i opstao, a Grave Digger su s Kerstingom i novim albumom izašli iz tornada još jači.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Bone Collector
2. The Rich The Poor The Dying
3. Kingdom Of Skulls
4. The Devil’s Serenade
5. Killing Is My Pleasure
6. Mirror Of Hate
7. Riders Of Doom
8. Made Of Madness
9. Graveyard Kings
10. Forever Evil & Buried Alive
11. Whispers Of The Damned
Postava:
Chris Boltendahl – vokal
Jens Becker – bas gitara
Tobias Kersting – gitara
Marcus Kniep – bubnjevi
