Lokacija: Ljubljana / Hala Tivoli / Slovenija
Datum: 12.07.2016
Whitesnake su još jedna od kultnih grupa iz zlatnog doba klasičnog rocka, koja se aktualnom turnejom naslovljenom ‘The Greatest Hits’ polako oprašta od vjernih sljedbenika, ako naravno možemo vjerovati riječima njihova karizmatičnog osnivača, poglavara i pjevača Davida Coverdalea da je riječ o njihovoj posljednjoj koncertnoj odiseji. David, koji je svjetsku slavu stekao još kao vokalist legendarnih Deep Purple, prije nego što je nakon kratke solo avanture osnovao Whitesnake, koji su isprva bili bluesrock kolektiv, pa su u drugoj polovici osamdesetih mutirali u komercijalno superuspješnog hard rock/metal behemota, u svakom će slučaju u povijest ući kao jedan od najboljih rock pjevača svih vremena.
Davidu su glasnice posljednjih nekoliko godina počele ozbiljno praviti probleme, no nakon kratke stanke od čestih koncertnih turneja opet su se tajanstveno regenerirale i sad opet pjeva dugogodišnje klasike kako i dolikuje. Naravno, ne onako kako je to mogao u svojim najboljim danima, jer će momak u rujnu ove godine napuniti već 65 godina, ali znatno bolje nego što smo ga bili navikli slušati na koncertima proteklih nekoliko godina.
Whitesnake su u ljubljanskoj Hali Tivoli otvorili svoju aktualnu turneju pa je ta večer u svakom slučaju bila nešto posebno. Sjevernoirski predbend The Answer s bluesom podloženim tvrdim rockom djelovao je kao potpuni klon legendarnih Led Zeppelin, pa je najviše oduševio privrženike potonjih, iako je tijekom svog korektno izvedenog nastupa pokazao vrlo malo originalnog zvučnog pristupa. Među imitacijama Led Zeppelin falila je još samo njihova verzija »Stairway to Heaven«, ali to bi vjerojatno bio prekompleksan pothvat za bend koji uglavnom prisegne na izravnost i kompaktnost. Dva rijetka trenutka kad su sjevernoirski tvrdorockerski zabavljači pokušali zvučati malo samosvojnije ispala su prilično razvučena i blijeda, tako da je zaista bolje da se i ubuduće drže vjernog oponašanja svojih velikih uzora. Bend iz prosječnosti spašava karizmatični pjevač Cormac Neeson, koji je malo pretjerivao s poticanjem malobrojne i ne previše zainteresirane publike, no inače, ako ništa drugo, The Answer su po stilskoj strani bili sasvim dobar izbor za predbend i već zbog toga zaslužuju podignut palac.
David i njegova Whitesnake družina vrhunskih instrumentalista na pozornicu su se dokotrljali s očekivanim autoritetom i otvaračem »Bad Boys«, koji potječe s njihova slavnog, superuspješnog albuma »Whitesnake« (1987), publiku u trenu bacili u delirij. Gospodin Coverdale na pozornici i dalje isijava izniman vitalitet i karizmu te prepoznatljivim scenskim pokretima i povremenim psećim zavijanjem i dalje podsjeća na onog neukrotivog šarmera iz video spotova, koji je osamdesetih osvojio glumicu i (sada već odavno bivšu) suprugu Tawny Kitaen, iako je već neko vrijeme ponosni djed. Whitesnake hitovi slijedili su jedan za drugim, iako su, kako se i očekivalo, prevladavali komercijalno uspješniji uradci iz druge polovice osamdesetih, kad su David i njegovi supatnici otprilike tri godine bili miljenici ‘MTV generacije’, a njihovi su se video spotovi iz dana u dan vrtjeli na televiziji.
Izvedbi iz bluesrock ere bilo je, očekivano, znatno manje, ako se ne računa to da su originalne verzije hitova »Here I Go Again« i »Crying In The Rain« nastale još 1982., što naravno nije u redu, ali David se na to uvijek može izgovoriti da se aktualna turneja pač zove ‘The Greatest Hits’. Naravno, nisu falili ni »Fool For Your Loving« i »Ain’t No Love In The Heart of the City«, koji je sadržavao i djelić standarda »Judgement Day« s albuma »Slip of the Tongue« (1989). Od ‘stare garde’ u aktualnom je bendu ostao samo bubnjar Tommy Aldridge, dok je Reb Beach (Winger, ex-Dokken) nakon četrnaest godina napokon izborio status prvog gitarista u bendu. Michael Devin je u bendu već šest godina, što nije loše za Whitesnake basista, dok su inače iskusni majstori svojih instrumenata, gitarist Joel Hoekstra (Night Ranger, Trans-Siberian Orchestra) i talijanski klavijaturist Michele Luppi (Vision Divine, Secret Sphere), još priličan novajlije u ulozi članova Whitesnakea. Oba gitarista i Devin su, očekivano, imali i svoje točke, dok je Aldridgeov pompozni bubnjarski solo nastup, koji uključuje mlaćenje bubnjeva golim rukama, uslijedio odmah nakon »Crying In The Rain«.
Manje iznenađenje te večeri bila je skladba »Slide It In« s istoimenog albuma, jer s njega rjeđe izvode išta osim »Love Ain’t No Strainger«, koji je bio treći neuništivi evergreen te večeri, iako je riječ o jednom od njihovih najboljih albuma. Iznenadili su nas i još jednim »Slide It In« standardom, »Slow ‘an Easy«. Ništa manje ugodno iznenađenje bila je ljubavna balada »The Deeper the Love« s albuma »Slip of the Tongue« (1989), koja je u publici prije svega prenula sve zaljubljene ‘golubiće’. »Give Me All Your Love« bio je još jedan očekivani »Whitesnake« standard, koji ne smije izostati ni s jednog koncerta Davida i njegovih suboraca. Naravno, nisu zaboravili ni oba ultra hita, »Is This Love« i »Here I Go Again«, uz koje je u publici, koja je prilično pohvalno pomagala pjevanjem refrena, očekivano najviše zakipjelo. Nastup ‘bijele zmije’ i njegove družine u brzom se bisu završio na prilično očekivan način nezaboravnom dramom »Still of the Night«, koja inače predstavlja jedan od njihovih rijetkih metalskih trenutaka. David je najzahtjevnijom vokalnom izvedbom na kraju potvrdio da ga glasnice opet znatno bolje ‘slušaju’ nego prije nedavnog vremena, kad se osobito pri postizanju vokalno viših dionica poprilično mučio.
Koncert tvrdorockerskih legendi, unatoč ne tako malobrojnim skepticima koji su se bojali hoće li se uopće održati, u cjelini je prilično lijepo uspio, iako je posjećenost bila daleko od idealne. Ako je ovo bio jedan od posljednjih Whitesnake nastupa u Coverdaleovoj moćnoj karijeri, može se reći da se i dalje vitalni momak od svojih obožavatelja oprašta na više nego dostojan način. Unatoč prilično bijednoj slici prije koncerta, broj posjetitelja, među kojima se moglo uočiti i dosta mladih, koji zaslužuju posebnu pohvalu što posjećuju ovakve koncerte umjesto turbo folka, povećao se barem do relativno neuvredljivog broja. Takav podatak ipak ne ulijeva pretjeranu nadu da se zanimanje za rock scenu u Sloveniji ikako poboljšava.
autor: Peter Podbrežnik
fotografije: Klemen Udovč
Setlista:
1. Bad Boys
2. Slide It In
3. Love Ain’t No Stranger
4. The Deeper the Love
5. Fool For Your Loving
6. Ain’t No Love in the Heart of the City / Judgement Day
7. Guitar solo
8. Slow an’ Easy
9. Bass solo
10. Crying In The Rain / drum solo
11. Is This Love
12. Give Me All Your Love
13. Here I Go Again
—dodatak—
14. Still of the Night
