Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Nektar
Izdavač: Cleopatra Records
Izdanje: 2012
Trajanje: 69:36
Ocjena: 3.5/5
Nektar, legendarni britanski progresivnorockerski istraživači dalekih galaksija, odlučili su tijekom proslave četrdesete obljetnice postojanja skupine snimiti svoj prvi album obrada drugih izvođača. Taj među većinom ljubitelja progresivnog rocka prilično nepopularan potez ipak donosi niz ugodnih i zanimljivih iznenađenja, a utjelovljuje ih album »A Spoonful Of Time«. Šef skupine, gitarist i pjevač Roye Albrighton, bubnjar Ron Howden i klavijaturist Klaus Hentasch naime su na pojedinim obradama udružili snage s nizom uglednih, ako ne i legendarnih glazbenih imena iz svijeta prog rocka, fusiona i klasičnog rocka poput Johna Wettona (Asia, ex-King Crimson, Uriah Heep), Marka Kellyja (Marillion), Jerryja Goodmana (Mahavishnu Orchestra), Billyja Sheehana (Mr. Big), Roda Argenta (The Zombies, Argent), Geoffa Downesa (Asia, ex-Yes), Gingera Bakera (Cream), Davida Crossa (ex-King Crimson), Patricka Moraza (ex-Yes, The Moody Blues), Edgara Froesea (Tangerine Dream), Nika Turnera (Hawkwind), Mela Collinsa (ex-King Crimson, Camel), Stevea Howea (Yes, ex-Asia), Bobbyja Kimballa (ex-Toto), Iana Paicea (Deep Purple, ex-Whitesnake) i Ricka Wakemana (ex-Yes), da nabrojimo samo neke od posebnih gostiju. Ta će činjenica zasigurno privući k slušanju »A Spoonful of Time« brojne ljubitelje ‘starih, dobrih i romantičnih’ vremena rock glazbe.
Rezultati obrađivanja glazbe nekih vršnjaka iz šezdesetih, sedamdesetih pa i osamdesetih urodili su prilično mješovitim ishodom. Dok čitaš naslove odabranih obrada pojedinih rock evergreena, osobito onih koji ne sadrže progrockersku bit, mnogi će podići obrvu, iako su neke od njih ispale iznenađujuće sretno. Uvodni inštrumental »Sirius«, obrada klasika The Alan Parson Project, tako osim modernog zvuka sintesajzera uz asistenciju posebnog gosta Michaela Pinelle (Symphony X), koji joj daje nešto ‘svemirskiji’ prizvuk, ne sadrži nikakva iznenađenja. Ponešto zanimljivije, iako ne previše uvjerljivo, ispala je obrada Rush evergreena »Spirit Of the Radio«, koju Nektar u instrumentalnom smislu izvode prilično vjerno izvorniku, uz tu važnu razliku da su sintesajzerske linije nešto gušće posijane, što je logična posljedica suradnje s takvim majstorom svog zanata kao što je Mark Kelly. Jedini je problem, očekivano, vokalna izvedba, jer gospodin Albrighton, sasvim očekivano, nije dorastao Geddyjevim zahtjevnim, visokim pjevačkim linijama.
Jedna od boljih obrada na »A Spoonful Of Time« je, pomalo iznenađujuće, »Fly Like An Eagle«, koja u originalu pripada Steve Miller Bandu. Njegov funkerski ritmički začin, opuštena atmosfera, a i tekst ovaj se put odlično uklapaju u Royeov vokalni pristup, tako da Nektar ovaj rock evergreen bez po muke ‘posvoje’. Ovdje su se u ulozi posebnih gostiju iskazali Geoff Downes i Joel Vandroogenbroek (Brainticket). Od svih obrada na albumu za onoga tko dobro poznaje povijest i evoluciju space rockera Nektar najviše smisla u odabiru ima zasigurno legendarna Pink Floyd akustična klasika »Wish You Were Here« na kojoj sudjeluje krautrockerski starina Edgar Froese. Iako je instrumentalno izvedena vrlo solidno, Albrightonov vokal jednostavno nema cinizma i nostalgičnosti Gilmourova izvornika, pa nekako ne postiže očekivanu atmosferu.
»For The Love of Money«, obrada r’n’b, soul i disco heroja The O’Jays, u kojoj sudjeluju i John Wetton i Ian Paice, još je jedan potpuno neočekivan izbor, jer se Nektar tijekom svoje karijere nikada nisu previše bavili elementima prije navedenih glazbenih stilova. Ipak, riječ je o iznenađujuće sretnoj verziji koja se više nego na vokalni perfekcionizam usmjerava na puhačima potaknute ritmičke elemente. Blind Faith folkrockerska klasika »Can’t Find My Way Home«, koju je 1969. napisao Steve Winwood, u zadnjim je desetljećima već ‘nebrojeno puta’ obrađena, ali se članovi Nektara na njoj uz asistenciju Dereka Sheriniana (Black Country Communion, ex-Dream Theater), Mela Collinsa i Stevea Howea sasvim solidno iskazuju. Tome zasigurnoponešto pridonosi činjenica da Royeova boja glasa ima poprilično sličnosti s tehnički inače kompetentnijim Winwoodom.
Obrada Rolling Stones psihodeličnog standarda »2000 Light Years From Home« zasigurno je jedan od bizarnijih i neočekivanijih trenutaka na »A Spoonful Of Time«. Unatoč tome što će mnogi prog purist zakolutati očima zbog činjenice da su se spacerock veterani prihvatili obrade ostvarenja najpoznatijeg pjevačkog žapca i njegove već napola mumificirane družine, Nektar uz asistenciju Simona Housea (Hawkwind) odlično hvataju izvornu psihodeličnu atmosferu. Slijedi još jedna solidna obrada psihodeličnorockerske klasike, »Riders On the Storm«, koju su u izvorniku svojedobno izvodili The Doors. Osim poprilično uspavane i dosadne atmosfere koja vjerno slijedi originalni puls, valja spomenuti odličnu orguljašku solažu u režiji Roda Argenta, dok je Billy Sheehan pridonio bas gitarske linije.
»Blinded By the Light«, koju je izvorno napisao Bruce Springsteen, a kao veliki hit popularizirali su je nezaboravni art rockeri Manfred Mann’s Earth Band, ubraja se među bolje trenutke »A Spoonful of Time«, što na svoj način, s obzirom na njezinu izvornu progrockersku auru, nije ni iznenađenje. Albrightonov se vokal ovdje snalazi kao udomaćen, iako je Chris Thompson naravno poseban slučaj pa ga se ni ne trudi oponašati. Ovaj su se put u ulozi posebnih gostiju iskazali stari bubnjarski gunđalo Ginger Baker i Joakim Svalberg (Opeth).
»Out of the Blue«, u kojoj ponovno gostuje Simon House, srednje je zanimljiva, tvrđa i nešto usporenija obrada Roxy Music standarda. Još jedno prilično iznenađenje je obrada Neil Youngova folk rockerskog evergreena »Old Man«, koja, i zahvaljujući gostujućoj violini u režiji Davida Crossa, ispada iznenađujuće zabavno, ako je se ne shvaća preozbiljno. Spiritualna balada »Dream Weaver«, koja izvorno pripada nekadašnjem klavijaturistu Spooky Tooth Garyju Wrightu i u kojoj na električnoj violini oduševljava Jerry Goodman, osobito zahvaljujući snažnoj elektroničkoj pozadini sintesajzera, još je jedan posrećen eksperiment.
Vrlo dobro i vjerno izvorniku ispada i 10cc sardonični standard »I’m Not In Love«, koji je kao stvoren za to da ga Nektar ‘jednog lijepog dana’ obrade, iako ga je prije njih već obradila cijela plejada različitih glazbenih izvođača. Klavijaturistički pomagači Rick Wakeman i Joel Vandroogenbroek imenito sviraju zahtjevne sintesajzerske linije. Za kraj su Nektar odlučili obraditi nezaboravni hit Tota »Africa«, u kojem im je uz Vandroogenbroeka i Patricka Moraza pomogao i nekadašnji Toto pjevač Bobby Kimball. Potonji, unatoč tome što njegov glas već dugo nije ono što je nekoć bio, najznamenitiju Toto klasiku, koju je u izvorniku kao glavni vokalist otpjevao klavijaturist David Paich, otpjeva sasvim dostojno.
»A Spoonful Of Time« je album koji je prije svega namijenjen dugogodišnjim štovateljima engleskih spacerock velikana, jer će upravo oni na njemu naći poprilično zanimljivih i zabavnih obrada nekih od najomiljenijih rock klasika proteklih desetljeća, iako one ne donose nikakve vrijedne spomena nadogradnje u odnosu na izvornike. Za produkciju se pobrinuo svestrani američki glazbenik i producent Billy Sherwood (ex-Yes), koji je u to vrijeme postao i novi Nektar basist umjesto Petera Pichla (ex-Running Wild). Očito je da su se članovi skupine tijekom pripremanja »A Spoonful Of Time« ponajprije dobro zabavljali svirajući odabrana djela svojih vršnjaka, pa stoga nitko ne bi smio biti pretjerano razočaran za prosječnog ‘progoljupca’ prilično neobičnim odabirom obrada. Upravo bi se zato moglo reći da su prog rock veterani »A Spoonful Of Time«, koji se ponosi i upadljivim omotom u stilu nekih Iron Maiden (koji, usput, spadaju među velike Nektar obožavatelje), zamislili kao neku vrstu zagrijavanja pred nadolazećim, novim studijskim albumom »Time Machine«.
Postava
Roye Albrighton – vokal, gitara
Ron Howden – bubnjevi
Klaus Henatsch – klavijature
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
John Wetton – bas gitara
Michael Pinella (1) – klavijature
Mark Kelly (2) – klavijature
Geoff Downes (3) – klavijature
Joel Vandroogenbroeck (3) – klavijature
Edgar Froese (4) – klavijature
Ian Paice (5) – bubnjevi
Nik Turner (5) – saksofon
Derek Sherinian (6) – klavijature
Mel Collins (6) – saksofon
Steve Howe (6) – gitara
Simon House (7, 10) – klavijature, violina
Billy Sheehan (8) – bas gitara
Rod Argent (8) – klavijature
Ginger Baker (9) – bubnjevi
Joakim Svalberg (9) – klavijature
David Cross (11) – violina
Jerry Goodman (12) – električna violina
Rick Wakeman (13) – klavijature
Bobby Kimball (14) – vokal
Patrick Moraz (14) – klavijature
Produkcija
Billy Sherwood
Popis skladbi
1. Sirius (2:44)
2. Spirit Of The Radio (4:58)
3. Fly Like An Eagle (4:07)
4. Wish You Were Here (5:56)
5. For The Love Of Money (7:14)
6. Can’t Find My Way Home (3:21)
7. 2000 Light Years From Home (4:56)
8. Riders On The Storm (6:40)
9. Blinded By The Light (7:17)
10. Out Of The Blue (4:46)
11. Old Man (3:26)
12. Dream Weaver (3:48)
13. I’m Not In Love (5:56)
14. Africa (4:21)
