Autor: Urban Bolta
Fotografije: Urban Bolta
Mjesto: Cvetličarna / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 21.06.2013.
Broj posjetitelja: 450
Cijena karte: ulaz slobodan
Bežigradfest juri svjetlosnom brzinom. U svakodnevicu ljubljanske rockerske mladeži i ostalih ljubitelja glazbe donio je mjesec dinamičnijih večeri, jer svake večeri možemo otići na besplatan koncert nekog od šarolike palete izvođača koji se ovaj mjesec kao na traci zaustavljaju u Cvetličarni. Do ušiju mi je došla čak i vijest da bi se Bežigradfest mogao održati i iduće godine, što potvrđuje da ovogodišnji besplatni festival nije nastao samo iz puke želje za promocijom obnovljenog kluba.
Treći lipanjski petak na Bežigradfestu su gostovali Res Nullius, velenjski rock’n’roll prvaci, a prije njih je publiku zagrijavala hrvatska alternativnorockovska skupina čije mi je ime zbog kasnog dolaska na “mjesto zločina” promaklo. Skupina u postavi osnovnih rockerskih instrumenata (gitara, bas, bubnjevi) i simpatična frontmenka u sredini između njih pokazala je dobar nastup udarnih rifova i višeglasnih refrena, u kojima se djevojci u pravilu pridruživao gitarist s lijeve strane pozornice. Nažalost, mnoštvo je radije nego slušalo hrvatski kolektiv u vanjskom dijelu kluba srkalo pivo, pa je skupina svirala pred napola praznim auditorijem Cvetličarne, što vjerojatno nisu očekivali. Strukture odsviranih komada bile su razgibane, odmah se čulo da je to djelo iskusnih glazbenika i da zajedno stvaraju već dulje vrijeme. Hrvatski Skunk Anansie, ako si smijem dopustiti tu usporedbu, zadovoljili su apetit prisutnih i još jednom dokazali da se na južnoj strani Kolpe i te kako dobro zna svirati rock’n’roll!
Oko pola jedanaest navečer na pozornicu su stupili i glavni izvođači večeri. Nakon serije manjih klupskih koncerata u proteklim godinama, Res Nulliuse sam prvi put nakon Grand Rock Sevnice 2008 gledao na nešto većoj pozornici, gdje su mogli otvoriti ventile i priuštiti si dinamičniji nastup, što je prakticirao ponajprije frontman Zoran Benčič, koji se u pauzama između komada igrao komičnim breakdancerskim pokretima. Njegov prividno opušteni pristup velenjske ulične škole u današnjem već gotovo četvrt stoljeća dugom djelovanju postao je prepoznatljiv unikat skupine, pa ga je Zoran, naravno, i ovaj put donio na pozornicu ljubljanskog kluba.
Cvetličarna se u trenutku početka njihova špila s komadom Blues lijepo napunila. Ako su prošli petak The Drinkersi svirali na manjoj, vanjskoj koncertnoj pozornici, organizatori su ispravno predvidjeli jučerašnji dobar posjet i skupinu prebacili na unutarnju pozornicu. U svom stilu brzo su nizali skladbu za skladbom i dizali nastup sve više, a u srednjem dijelu nastupa s komadima V vagonu raztrganih duš i Đoni začinili su ga duhom posljednjeg albuma »Prekletih bazar« (2011). Preostala trojica na pozornici potpuno vjeruju frontmanu Brenčiču. On unatoč minimalističkom traženju kontakta s publikom na krilima goleme karizme publiku sputava u okove kojima se do kraja nastupa ne može pobjeći. S drugom polovicom koncerta stigle su i najprepoznatljivije skladbe skupine: Kamčatka, Revolver ljubezni, Rojen leta 72 i Velenje, uz koje je intenzivno pjevanjem sudjelovala i publika. Lijepo je bilo promatrati prizor u kojem je gotovo cijela Cvetličarna surađivala s bendom koji rijetko zaluta na radijske valove i posljedično ne spada u najuži krug naših najpopularnijih rock skupina (tipa Big Foot Mama, Dan D, Mi2..), pa ipak raspolaže brojnom bazom obožavatelja, koja je Velenjčane u slovenskoj prijestolnici još jednom izvrsno dočekala.
Gitarist Boštjan Senegačnik djeluje kao da nije s ovoga svijeta! Sjećam se intervjua sa štajerskim punk’n’roll metadorima Muškat Hamburg, koji su Boštjana označili najboljim slovenskim rock’n’roll gitaristom. I nisu promašili previše. U svojoj ligi Boštjan je sa samosvojnim stilom, uživljenim nastupom dinamičnog tempa i žestokim popunjavanjem zvučne slike zasigurno svojevrstan matador, koji Res Nulliusima osigurava prepoznatljiv stil, od kojeg se od izdavanja prvijenca »No One Can Like The Drummer Man« (1993) pa do danas nisu pomaknuli ni milimetar! Skupina, koju su činili još basist Boštjan Časl i bubnjar Janez Marin, na pozornici je marljivo unovčavala svoje dugogodišnje iskustvo i tako unatoč srednjeintenzivnom (čitaj: petkovskom) pristupu Cvetličarnu cijelo vrijeme s lakoćom držala u šahu.
Nakon serije poskočnijih komada bis su otvorili s Grbavim klovnom, bluesovski nadahnutim komadom, nakon kojeg su opet pritisnuli gas i za oproštaj nam poslužili još i komad R’N’R’ Party. Nikakav običan rock’n’roll Res Nulliusa u Cvetličarni je oživio u svom iskonskom jazu, jer je zahvaljujući njihovu izravnom pristupu i prividnoj opuštenosti uspio dokazati zašto među svojim obožavateljima spadaju u skupine koje bi na Sunčanoj strani Alpa zaslužile spomeničku zaštitu.
Naslovna fotografija preuzeta je s bendova Facebook profila.
Setlista
1. Blues
2. Na dva
3. Ženske nikol’ ne čakajo
4. Zadovoljstvo
5. Dvoboj treh
6. Pasji dan
7. Mama
8. V vagonu raztrganih duš
9. Đoni
10. Country
11. V slogi je moč
12. To si ti
13. Kamčatka
14. George
15. Revolver ljubezni
16. Rojen leta 72
17. Velenje
18. Đemo
19. Bruce
20. Balkan
21. Rock ‘N’ Roll
———
22. Grbavi klovn
23. Pistoljero
24. Iggy
25. R’N’R Party
