Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Dead Heroes Club
Izdavač: Progrock Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 53:53
Ocjena: 4/5
Izdavačka kuća Progrock Records poznata je po tome što u svojim nedrima okuplja neke sastave koji dolaze iz egzotičnih krajeva kad je riječ o tradiciji sviranja progresivnog rocka. Irska, odakle dolaze neo progresivci Dead Heroes Club, naime nikad nije slovila kao neka velika valionica progresivnog rocka. Odjekornije sastave u tom žanru iz zemlje četverolisnih djetelina i patuljaka jedva bi se moglo nabrojiti na prste jedne ruke. Glazbenim stopama tih malobrojnih i danas tek rijetko spominjanih, ali ipak kultnih postava poput Fruupp, Horselips i Winter kreću se Dead Heroes Club, koji se rado predstavljaju i kao jedini irski moderni progresivno rockerski bend, a pritom nisu daleko od istine, jer bi ostale žanrovski srodne sastave koji su slučajno uspjeli potpisati ugovor s etabliranom izdavačkom kućom trebalo dugo tražiti povećalom.
Dead Heroes Club na svom drugom albumu “A Time Of Shadow” dokazuju da imaju sve sastojke koji su potrebni uspješnom neo progresivno rockerskom bendu 21. stoljeća. Teatralni vokal Liama Campbella bojom je neizbježno srodan Peteru Gabrielu (ex-Genesis), a u srednjim registrima čak se nekoliko puta približi Ianu Gillanu (Deep Purple), naravno onom suvremenom, “zadihanom” Gillanu, što u ovom slučaju nije nužno loše. Upravo je njegovo odlično, visoko emocionalno i proživljeno pjevanje ključni element sastava koji će u budućnosti vjerojatno odlučiti hoće li bend moći postići veću prepoznatljivost. Veliki prostor unutar njihova zvučnog kolaža zauzimaju Hammond orgulje, u nešto manjoj mjeri i melotron, dok se gitare vrlo rado hvataju tvrdorockerskih rifovskih zahvata. Ni akustičnih trenutaka nema malo. Bubnjanje Mickeyja Gallaghera ima primjetan jazzerski prizvuk i iznenađujuće je duhovito obojeno opsežnom upotrebom činela i naglih promjena tempa. Ne treba dvaput pogađati da među njegove glavne bubnjarske uzore spada Phil Collins (Genesis).
Zvuk sastava u grubo se dakle temelji na ostavštini “zlatnih” sedamdesetih s nekim modernim zvučnim trikovima kojih je upravo taman toliko da ih se ne može proglasiti potpunim zarobljenicima prošlosti ili stereotipnim neo prog rock bendom. Dead Heroes Club vrlo rado grade melodramatične zvučne zavjese s valovitim sintesajzerskim teksturama, teatralnom vokalnom ekspresijom i skladnim prijelazima između simfonijskih melodija, akustike i nekih udarnijih trenutaka. Pritom, srećom, ne ispadaju kao Marillion klonovi kako se to još uvijek prečesto događa kad je riječ o neo progresivi.
Uvodni “Theatre of the Absurd” pomalo iznenađujuće je najjači trenutak albuma, na kojem se slušatelj može odmah uvjeriti u sve prethodno nabrojane odlike sastava. Iako nijedna od narednih skladbi na albumu ne dosegne ambijentalnu i kompleksnu razmjernost uvodne kompozicije, riječ je o umjetnički strukturiranom albumu koji i kao cjelina ispada nadasve posrećeno. “Stranger in the Looking Glass” od svih kompozicija na albumu najviše podsjeća na neku izgubljenu Genesis klasiku iz sedamdesetih (po samoj atmosferi našlo bi se poprilično sličnosti sa “Seven Stones”), za što u prvom redu brinu moćni valovi melotrona, plačljivi gitarski slideovi i Campbellovo rastuženo pjevanje s nadrealističnim tekstom. Romantična melankolija na desetu potenciju, dakle, koja najveću razmjernost doživljava u melodično-epskom refrenu koji dolazi na red tek u drugom dijelu kompozicije.
“The Centre Cannot Hold” istodobno demonstrira zvučnu raznolikost i tvrđu stranu sastava, jer se temelji na brojnim valjajućim tvrdorockerskim rifovima podloženima zadebljanim bas linijama. “A Gathering Of Crows” mjestimice zvuči kao zanimljiv eksperiment križanja nekih zvukovnih elemenata Genesisa i Deep Purplea, jer je uz orkestralno valovanje prožet orguljaškim vragolijama i naoštrenim rifovima, dok Campbellova boja glasa nekoliko puta povuče na Iana Gillana, što ispada prilično zabavno. Izrazito melankolično ozračje, od davnina neodvojivo povezano s predajom keltskih naroda, obilježava i drugi dio albuma na kojem Dead Heroes Club ne popuštaju u gradnji kompleksnih zvukovnih paleta i uvjerljivu izražavanju dubokih emocija.
“A Time Of Shadow” najviše će se svidjeti svima onima koje privlače melankolični oblici neo progresivnog rocka. Dead Heroes Club naime ne štede na uvjerljivoj emocionalnoj ekspresiji i istodobno zadržavaju one najbolje zvučne elemente koji su resili neke njihove legendarne uzore. Već i sama činjenica da su danas usamljeni, jedini spomena vrijedan irski progresivno rockerski bend čini ih svojevrsnim posebnjacima unutar progresivnog rocka. Svojim drugim albumom pak dokazali su da se odsad ubrajaju u kategoriju boljih neo progresivno rockerskih sastava koji znaju kako se stvarima pravilno i uvjerljivo služi.
Postava
Liam Campbell – vokal, gitara
Mickey Gallagher – bubnjevi, udaraljke
Wilson Graham – bas gitara, vokal
Gerry Mc Gerigal – gitara, vokal
Chris Norby – klavijature, klavir
Produkcija
Frankie Robinson & Dead Heroes Club
Popis skladbi
1. Theatre of the Absurd (9:13)
2. Stranger in the Looking Glass (9:43)
3. The Centre Cannot Hold (4:10)
4. A Gathering of Crows (11:25)
5. The Sleepers Are Waking (4:15)
6. A Time of Shadow (15:07)
