Autor: Primož Novak
Izvođač: Intervals
Izdavač: Samizdat
Izlazak: year_month
Trajanje: 49:33
Ocjena: 4/5
Intervals, koji su do ovog albuma izdali dva instrumentalna EP-ja, mogli su se lako izgubiti u progresivnoj sceni, gdje instrumentalnih bendova ima k'o u priči. Ističu se tu ponajviše Animals As Leaders i Scale The Summit, a iza njih se pojavi hrpa poprilično jednoličnih izvođača. Izuzetak je možda još samo Cloudkicker. Intervals su pak prošle godine povukli vjerojatno ključan potez u karijeri, kad im se pridružio vokalist Mike Semesky, koji se prije toga iskazao u sastavu The Haarp Machine. Isprva je Semesky doduše svirao bas-gitaru, no kad je eksperimentirao s vokalnim linijama, bend je jednostavno odlučio da će Semesky skrbiti samo za vokale.
Sam stil Intervals se zbog vokala nije ni promijenio. U najboljem slučaju glazba je dobila još jednu dimenziju. Nakon višekratnog slušanja albuma A Voice Within pojavi se lijep broj asocijacija na današnje progresivne bendove. S jedne strane zbog same melodičnosti glazba podsjeća na neke Between The Buried And Me, Cynic, The Safety Fire i Protest The Hero. Na ove potonje doduše više zbog pojedinih istaknutih tapping rifova. S druge strane, usporedbe ne mogu mimo djent bendova kao što su Tesseract, Periphery i sl. Intervals su svoj stil prebrisano upakirali i napravili nešto poprilično unikatno, što je za današnje prilike na sceni poprilično osvježavajuće. S druge strane, čuje se da bend koristi drugačiji pristup od američkih i engleskih sastava. Kanadski bendovi uvijek su se isticali svojim jedinstvenim tehničkim pristupom. Osvrni se recimo samo na death metal bendove pa je slika više nego jasna. I naravno na Rush, kako da ne!
Intervals na albumu A Voice Within smisleno kombiniraju ritmiku u stilu nekih djent bendova, melodičnost gitara je izražena, a poslužuju i jednostavne rifove koji vuku već na punk rock. Sami aranžmani su smisleno posloženi, ništa ne djeluje nabacano, pojavljuje se hrpa zanimljivih pasaža i izvornih promjena ritma. Tome naravno puno doprinosi i odlično bubnjanje Anupa Sastryja. Uz kompleksnost se pojavljuju groovy dijelovi uz koje bi se na koncertu doista dalo kretati. Povremeno poslužuju i neki drugi stil. U skladbi Moment Merauder pojavljuje se jazzerski dio s klavirom. U nekim skladbama posežu i za umirenim post-rockerskim stilom, kao što je recimo outro u skladbi Atlas Hour, čime bend postiže fantastičan učinak što se tiče same atmosfere. Time se uspostavlja komponenta smirivanja. Dobar primjer za to je i instrumentalna skladba Breathe. Smeta jedino što bas linije nisu baš izražene, jer da je bend posegnuo za basom u smislu Tesseract, album bi dobio još nešto dodatno zanimljivo.
Vokal samog Semeskyja zna mnoge smetati. Naime, riječ je samo o čistom vokalu i s obzirom na agresivne dijelove slušatelj bi mogao očekivati kakav growl. Čak i sama boja je preblaga i djeluje slatkasto. No Semesky je daleko od toga da bi bio loš vokalist. Semesky očito ima talent za oblikovanje vokalnih linija, koje doduše na trenutke podsjećaju na neke metalcore vokaliste, ali kako je njegov vokal uklopljen u samu kompleksnu glazbu, naprosto je nevjerojatno. Osobito kad je riječ o vokalima preko sinkopiranih rifova.
Intervals su s albumom A Voice Within dobar dokaz da nisu sve ideje potrošene. Samo ih treba kombinirati na izvoran način i uspjeh je zajamčen. Intervalsima je to više nego uspjelo, nema generičnosti, već je prisutna takva dinamika koja bi trebala biti uzor svim djent bendovima, odnosno, u širem smislu, današnjim tzv. progresivcima. Kad se povuče crta, treba naglasiti da Intervals imaju velik potencijal.
Postava
Mike Semesky — vokalAaron Marshall — gitara, basLukas Guyader — gitara, prateći vokal na “Ephemeral”, “Moment Marauder” i “Automaton”
Anup Sastry — bubnjevi
Produkcija
Intervals, Cameron McLellan & Jordan Valeriote
Popis skladbi
- Ephemeral
- Moment Marauder
- Automaton
- The Self Surrendered
- Breathe
- The Escape
- Atlas Hour
- Siren Sound
- A Voice Within
