Z Royeom Albrightonom o prošlim, sadašnjim i budućim izazovima: Nektar i »Time Machine« (2014)

Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Greifenburg /Kultursaal / Austrija
Datum intervjua: 18.03.2014

Gitarist i pjevač Roye Albrihgton osnivač je i šef legendarne britanske grupe Nektar, koja je sedamdesetih bila važan dio brzo rastuće progresivnorockovske scene. Roye je dio Nektar priče od njihova osnutka 1969. nadalje. S izuzetkom kratke stanke krajem sedamdesetih, kad je Nektar napustio na dvije godine, doživio je dakle sve njihove uspone i padove te krajem devedesetih zaslužan za ponovno ‘uskrsnuće’ ove kultne grupe. Za razliku od britanskih vršnjaka, Nektar su većinu svojih najboljih stvaralačkih godina proveli na njemačkom tlu i razvili prilično specifičan pristup progresivnom rocku. S Royeom smo razgovarali o novom Nektar albumu »Time Machine« i njegovu pogledu na modernu progresivnorockovsku scenu, a nešto riječi otišlo je i na nezaboravnu turneju njegova benda s Frankom Zappom početkom sedamdesetih te budućnost ove legendarne grupe.

Rockline: Jesi li zadovoljan tijekom aktualne turneje?

Roye Albrighton: Jako sam zadovoljan. Prošle večeri prvi smo put svirali u Austriji, što se u našoj dosadašnjoj karijeri dogodilo tek drugi put, pa je zato zasigurno bilo nešto posebno. Zasad mogu reći da sam doista zadovoljan tijekom ove turneje.

Rockline: Kako je dolazak Billyja Sherwooda (bivši član legendarnih Yes) u ulozi basista i producenta utjecao na novi Nektar album naslovljen »Time Machine«?

Roye Albrihton: Pa, Billy Sherwood nije baš naš novi basist. S nama je nastupio samo na jednom koncertu. Zato smo njegove usluge temeljito iskoristili u studiju, gdje je bio producent odnosno koproducent našeg novog albuma. Billy je jako dobar u onome čega se prihvati, a to vrijedi i za njegov producentski rad, a usto je i izvrstan basist. No unatoč tome trenutačno nije član Nektar.

Rockline: Dakle, s vama djeluje kao povremeni glazbenik?

Roye Albrighton: Da, kao što znate, Billy otkako više nije član grupe Yes djeluje uglavnom kao studijski glazbenik. S njim smo isprva planirali surađivati isključivo kao s producentom, no slušajući naš novi materijal odlučio je na njemu ostaviti i nešto vlastitog glazbenog pečata te je doprinio neke bas linije. Osim toga, posebno se usredotočio na zvuk bubnjeva. Rezultat naše zajedničke suradnje doista je dobar album.

Rockline: Željeli bismo saznati nešto više o pozadini nastanka vašeg novog studijskog albuma »Time Machine«.

Roye Albrighton: Većina materijala na novom albumu, s izuzetkom dviju skladbi, snimljena je u pretprodukciji u manjem studiju, a zatim dovršena u glavnom studiju. Posljednjih godina to nam je uobičajena praksa jer je danas jednostavno preskupo priuštiti si previše vremena u studiju. Nekoć smo tamo provodili po tri ili četiri tjedna, no danas je to naprosto preskupo, pa nam je draža pretprodukcija, a tek onda u što kraćem vremenu snimimo završne verzije kompozicija.

Rockline: Kada i zašto ste odlučili promijeniti naslov novog albuma iz »Juggernaut« u »Time Machine«?

Roye Albrighton: To se zapravo dogodilo usred stvaralačkog procesa, jer smo se i prije »Juggernaut« poigravali nekim drugim potencijalnim naslovom za album. Prvotno smo razmišljali o tome da se zove »Juggernaut« zbog samog teksta te skladbe. Izvorno je skladba »Juggernaut« trebala biti instrumentalna, ali smo joj kasnije dodali vokal i tekst. Često, kad album jednom prođe kroz produkcijsku fazu, dođe do promjena prvotnih odluka odnosno koncepata, tako da nam takva praksa ne predstavlja ništa posebno potresno.

Rockline: Zašto ste odlučili snimiti svoj prvi album obrada naslovljen »A Spoonful of Time«?

Roye Albrihton: »A Spoonful of Time« izvorno je bila ideja koja je došla od naše izdavačke kuće. Njihova je ideja bila da jezgra našeg benda, dakle središnji članovi, snimi album obrada drugih izvođača te pritom surađuje s brojnim drugim glazbenicima. Tako smo surađivali s mnogim odličnim glazbenicima, no to svakako nije bila naša zamisao. Ja osobno nisam bio previše oduševljen takvom idejom naše izdavačke kuće. Ipak, ima i ljudi kojima se »A Spoonful of Time« svidio kao album.

Rockline: Meni se svidio.

Roye Albrighton: Eto, pa već imamo prvu osobu kojoj se svidio.

Rockline: Pratiš li išta modernu progresivnorockovsku scenu?

Roye Albrigton: Da, povremeno poslušam nove grupe, ali pokušavam paziti da to ne utječe previše na Nektar zvuk. Mi smo još uvijek ‘staroškolska’ progresivnorockovska grupa s prilično specifičnim zvukom. Ljudi nas rado zovu progresivnim rockom, iako ja ni ne znam točno što znači termin ‘progresivni rock’. Ako to znači puno naglih vremenskih prijelaza unutar pojedinih skladbi, onda se našoj glazbi može reći i progresivni rock, no sam Nektar nikad nisam ubrajao u jezgru progresivnog rocka, dakle tamo gdje se, recimo, svrstavaju grupe poput Yes.

Rockline: A kako je izgledala zajednička turneja s Frankom Zappom, čiji ste dio bili 1973.?

Roye Albrighton: Zadivljujuće. Ta je turneja bila naprosto zadivljujuća. Frank je bio nevjerojatan glazbenik, a bend koji je imao sa sobom na turneji bio je jednako izniman. Svi po redu bili su fascinantni glazbenici. Frank je doista volio našu glazbu. Prvih pet dana prije početka turneje redovito je dolazio na naše probe i rado nas promatrao na pozornici. Ponudio nam je i mogućnost da se pridružimo njegovoj izdavačkoj kući, jer je tražio nove bendove za svoj label, no na kraju smo odlučili drugačije. Frankov je bend svake večeri imao potpuno drugačiji popis koncertnih izvedbi, što je ujedno značilo da je svake noći bila na redu drugačija glazba. Nikad nisi znao što će pripremiti sljedeće večeri, jer je svaki put na popis uključio posve drukčije skladbe. Tijekom te turneje umjesto ‘od grada do grada’  putovali smo ‘od zemlje do zemlje’. U svakoj zemlji u kojoj smo svirali Frank je već na početku nastupa u svom stilu odsvirao njihovu nacionalnu himnu. Već je to svima prisutnima ‘odpuhalo glave’. Tijekom nastupa u Njemačkoj odsvirao je njemačku himnu, ali u svom stilu. Isto tako je tijekom našeg posjeta Velikoj Britaniji izvodio svoju verziju britanske himne »God Save the Queen«, što nije bilo ništa manje zabavno. To su doista bila divna vremena i našeg ću se druženja s tim izuzetnim glazbenikom uvijek rado sjećati.

Rockline: Vjerojatno ste već čuli Iron Maiden obradu vaše »A Tab in the Ocean« klasike »King of Twilight«? Ako ste već upoznati s tom obradom, zanima me vaše mišljenje o njoj.

Roye Albrighton: Njihova mi se verzija sviđa. Zanimljiv mi se čini Iron Maiden pristup toj skladbi, koji nije toliko različit od našeg, ali je primjetno udarniji. Moram priznati da sam tu obradu, zahvaljujući svom zetu, čuo tek niz godina nakon što je prvi put izašla na Iron Maiden singlu »Aces High«. Sviđa mi se što nije bila neka pretjerano dosljedna, jazz fusion ili progrockovska verzija naše skladbe.

Rockline: Iron Maiden basist Steve Harris inače je vaš dugogodišnji obožavatelj.

Roye Albrighton: O da, osobno poznajem Stevea Harrisa. Jednom sam ga sreo na aerodromu. Mislim da je to bilo u Saudijskoj Arabiji. Cijeli njegov bend tada se nalazio na aerodromu. Sjećam se da me zanimalo o kojem je bendu riječ kad su me pozvali u svoju blizinu. Tada su se predstavili kao članovi Iron Maiden i rekli mi da su nedavno snimili obradu jedne od Nektar skladbi. Naravno da mi se to učinilo dobro, a Steve mi je i otkrio da je naš dugogodišnji obožavatelj.

Rockline: Pojedini su vas mediji više puta pogrešno označili dijelom tzv. krautrock scene, s obzirom na to da ste sedamdesetih bili smješteni u Njemačkoj, iako je vaša glazba bila prilično drugačija od krautrockovskih bendova. Jesu li vas takve usporedbe ikad smetale?

Roye Albrihghton: Ne, uopće ne. Doista ne znam zašto neki ljudi misle da termin ‘krautrock’ nije lijepa riječ za imenovanje određene grupe. To je samo termin, dok smo Nektar još uvijek Nektar, tako da se na određene oznake ne obaziremo previše. Jedini pravi razlog zašto neki još uvijek misle da smo njemačka grupa nalazi se u tome kako se piše ime našeg benda, dakle Nektar umjesto Nectar. To se dogodilo pri našem osnutku samo zato što smo odabirom slova ‘k’ umjesto ‘c’ htjeli poručiti nešto drugačije, i to prije nego što smo otkrili da je to njemačka verzija riječi ‘nectar’. Zbog toga su neki mislili da smo njemački bend. No kad već spominjemo krautrock, moram dodati da je u to vrijeme, sredinom sedamdesetih, postojalo prilično fantastičnih krautrockovskih grupa poput Can, Amon Düül II, Birth Control i grupe o kojoj smo se članovi benda razgovarali upravo prošle večeri, Grobschnitt.

Rockline: Što možemo očekivati od Nektar u budućnosti?

Roye Albrighton: I dalje ćemo raditi ono u čemu uživamo, što znači da ćemo i dalje snimati novu glazbu i priređivati koncerte za sve ljude koji bi nas željeli vidjeti uživo. Želimo više koncertnih nastupa i turneja nego što ih imamo u posljednje vrijeme, no to si iz financijskih razloga jednostavno više ne možemo priuštiti, jer moramo biti vrlo oprezni s financijama vezanim uz koncerte. I dalje ćemo dakle raditi ono što najbolje znamo: stvarati novu glazbu i pokušati izvesti što više koncertnih nastupa.

Rockline: Dok god budete, naravno, još imali veselja za nove glazbene pothvate.

Roye Albrighton: I dok god nas ljudi budu još bili spremni slušati.

Rockline: Najljepša hvala na intervjuu, gospodine Albrighton. Ekipa Rocklinea vam želi što uspješniji nastup u Greifenburgu tijekom kojeg ćemo Nektar rado pogledati izbliza.

Roye Albrighton: Hvala vama. Veliko mi je zadovoljstvo što ćete prisustvovati našem današnjem koncertu.

Koncertni izvještaj s nastupa grupe Nektar, dana 18.01.2014., u austrijskom Greifenburgu, možete u cijelosti pročitati OVDJE!

Galerija slika