Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Degradead
Izdavač: Metalville Records
Izlazak: year
Trajanje: 40:39
Ocjena: 3/5
Nakon zasićene atmosfere jadnih derivata nekoć moćne melodične death metal scene ostalo je još malo neistraženih zaplata sivila u kojima bi mogao doživjeti potpunu katarzu osjetila. Kod većine bendova poput Soilwork, In Flames, a prije i radije At The Gates, The Haunted, ostalo je neistraženo more novih i manje poznatih imena glazbene scene. Jedno takvo je i Degradead, koji uz mladost i relativno kratkih desetak godina djelovanja nudi sve prije nego isprazne parafraze već čuvenog, a čak tri dosad izdana albuma dokazuju da se stockholmski mladci ne namjeravaju uspavati na lovorikama stare slave, nego čeznu za letom u prvu kvalitetnu ligu melodične death metal elite.
Bend je počeo pisati svoju povijest već 2000. godine, i to pod imenom Septima, a kao Degradead su u glazbenu ledinu zaorali šest godina kasnije, nakon uspješne suradnje s danas već bivšim gitaristom grupe In Flames, Jesperom Strömbladom, s kojim stvaraju punokrvni prvijenac Til Death Do Us Apart, a njihov put otad se penjao samo prema gore. Doduše polako, ali uporno nadograđujući recepturu iskonskog göteborškog death metal zvuka s thrasherskim umetcima, švedski petorac gradi brutalnu i ugodnu mješavinu melodike novodobne metal forme i glazbe tvrdog zvuka prožete adrenalinom, koja daje vjetar u leđa ionako razmaženoj publici. Bend ne treba tek tako otpisivati ili trpati u pretince zbog zemljopisnog podrijetla, jer je tu važnije od geografije talent, kojeg gitarskom dvojcu Szücs – Nyström nikako ne manjka, a ni ostali članci Degradead artiljerije ne zaostaju za njima.
Unatoč tome što sam se posljednjih nekoliko godina dodobra najeo režeće melodike Andersa Friedena iz u plamenu zapisanih In Flames, Mikael Sehlin je još uvijek toliko mlad da ne čuva snagu za drugu ili treću rundu poput svog starijeg kolege i uzora, nego je spreman ići u borbu na sve ili ništa od prvog trenutka, a uz režanje njegov vokalni registar ima i dobru mjeru osjećaja za milozvučje i melodiku, s kojima ipak ne pretjeruje. To dokazuje već otrovno eksplozivna, premda pomalo predvidljiva uvodna skladba ploče A World Destroyer, Human Nature. Princip oranja ostatka glazbe, ako ga samo postavite uz bok prethodnim izdanjima, naizgled je nepromijenjen, ali s brojnim modnim dodacima. Gitare tako na trenutke previše podsjećaju na klavijature, a bogohulna metamorfoza gitarskih distorzija nakači se na posve razaznatljiv kostur elektronike. Mladci s njom doduše ne pretjeruju kao, recimo, Raunchy, ali želja da se svidi široj publici (osobito nježnijem spolu) očito je bila prejaka da bi se tom besmislenom kvarenju ravnoteže mogli othrvati. I tu naletimo na novi zid zamjerki! Refreni su onaj dio cjeline gdje taj hladni dodir nežive elektronske tvari najočitije bode uši, a da mjera bude puna, Degradead su odlučili sve skupa začiniti još i obiljem čistih vokala i višeglasja. Seksi? Ako ste ljubitelji mačističkije, a ne toliko plačljive glazbene ikonografije čistokrvnog emoa, ni previše. Unatoč svemu, u cjelini se nađe nekoliko ukusnih plodova uz koje gotovo zaboravite na promašene trenutke razočaranja. Jedan takav je nedvojbeno Final Judgement, koji kvari plačljivo besmislen početak skladbe Broken. Septičku stranputicu avenijom općeprihvaćenog naklapanja čovjek bi pripisao modnim hirovima jednodnevnicama s pretjeranim tupeima te od izdavača naređenim vratnim tetovažama, ali death metal borcima ovakvo posrnuće teško opraštamo. A takvih akrobacija na ploči A World Destroyer nikako ne manjka.
https://www.youtube.com/watch?v=pAmtEKmQRIA
Ravnotežu između genijalnosti, nadahnuća i besmislenosti doista je vrlo lako narušiti jednim jedinim zamahom. Unatoč spomenutom, cjelina je vrlo lijepo slušljiva i unatoč tome što se nakon dobrih četrdeset minuta slušanja čovjek odjednom osjeti jeftino i perverzno modno usmjereno, uradak je sve prije nego isprazna parada ništavnosti. Album funkcionira i, vjerovali ili ne, ne zapinje kao kost u grlu, nego sa svakim trenutkom izloženosti i svakom skladbom sve više oduševljava. Ne radi se toliko o užitku i potpunom zadovoljenju svih strasti, što doživite, recimo, uz slušanje američkog briljanta grupe Lazarus A.D., ali uz treći udarac grupe Degradead nadamo se da će se Vikinzi ipak otresti modnih dodataka i četvrti put zaurlati bez nepotrebnih milozvučja.
Postava
Michel Bärzén – bas
Kenneth Helgesson – bubnjevi
Anders Nyström – gitara
David Szücs – gitara
Mikael Sehlin – vokal
Produkcija
Jonas Kjellgren
Popis skladbi
1. Human Nature
2. A Taste Of Destiny
3. A False Hope
4. The Final Judgement
5. Broken
6. Part Of The System
7. No One Prevail
8. Cold Blood
9. Near The End
10. Kept In The Dark
