Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Uriah Heep
Izdavač: Bronze Records
Izlazak: 1982
Ocjena: 3/5
Nakon “Conquest” turneje u Uriah Heep su uz osnivača grupe Micka Boxa (gitara) ostali još samo basist Trevor Bolder. Njih dvojica su s ugovorom za novu ploču u džepu otišli ravno do Davida Byrona, koji je životario, a čija solo glazbena karijera baš i nije bila ružičasta, s molbom da se David ponovno priključi svom matičnom bendu. Byron je odbio ponudu, Bolder je prihvatio ponudu Wishbone Ash, a Box je tako ostao posve sam. Razočarani Mick zatvori se na dva dana u svoj stan i razočaranje preživi mrtav pijan. Uriah Heep su tako klinički posve mrtvi. Agenti pokušavaju nagovoriti Boxa na solo karijeru i dečko već kuje plan za The Mick Box Band. No osjeća da je njegova daljnja orijentacija samo oživljavanje Uriah Heep, na što ga potiču i brojni još vjerni “heepfanovi”. Prvi Boxu u pomoć dolazi njegov stari kompanjon iz zlatnih “heep vremena” Lee Kerslake, koji se vraća od Ozzyja Osbournea. Za njim Australac Bob Daisley (Widowmaker), koji je također prije svirao zajedno s Kerslakeom na prvijencu Ozzyja Osbournea “The Blizzard Of Ozz” (1980). Na klavijaturama se grupi pridružuje John Sinclair (on je svirao u grupama Heavy Metal Kids i Lion), a peti član postaje Pete Goalby (Trapeze), koji je već došao na audiciju za Uriah Heep da zamijeni Lawtona, no grupa je tada izabrala Johna Slomana.
Tako oživljeni Uriah Heep nova su figura na sceni rock glazbe. Ono što ih veže uz sedamdesete samo su višedijelni vokalni aranžmani, koji su tada bili vrlo popularni, a osobito traženi na silno popularnoj AOR sceni. Komadi su pak ponovno dobili pravu mjeru dinamike, rockerske udarnosti i zavidne atmosfere. Pod utjecajem razvoja N.O.W.B.H.M.-a, Heep su se zametalizirali, a u modernoj “eighties” produkciji prvi put u povijesti grupe gitarski je riffing drastično gurnut u prvi plan. Klavijature nose ukusne new wave synth pop melodije, što je također bilo vrlo moderno, a orguljaškim napadima jačaju inače heavy zvuk ploče. Komadi su adrenalinska jurnjava, a ploča prava rock terapija koja zaslužuje naziv istinskog “comeback” albuma. “Abominog” (“nemaran, odvratan” u prijevodu) odmah je s Too Scared To Run ponudio orijentaciju koju su Uriah Heep zadržali u svom novom licu praktički sve do danas (sedam godina prošlo je od izlaska “Sonic Origami” (1998), posljednje studijske ploče Uriah Heep). Produkcija nosi prelijepe kontraste između melodično debele bas linije, eksplozivnih Leeovih bubnjeva i užarenog Mickova riffinga. Tu je zanimljivo zapitati se kakvi bi bili Heep s Hensleyem. Hensley je s “Innocent Victim” (1977) sve češće počeo koristiti gitaru (i na koncertima). Hensley je u grupi bio favoriziran kao pisac većine aranžmana, posebno u Uriah Heep Lawtonove ere. A onda je polako preuzimao i gitaru. Boxu je to sve više sužavalo prostor za vlastitu ekspresiju. S “Abominog” pak Box ponovno prašta duge uživljene solaže, psihodeličnih slide gitara nigdje nema, gitarski riffing eksplozivan je kao nikad prije. To govori o izvanrednoj svježini koju su donijeli novopronađeni glazbeni entuzijazam i samopouzdanje gitarista oko kojeg su izrasli novi Uriah Heep. Više je nego očito da je Box nakon dugo vremena napokon ponovno disao punim plućima. I nije suvišno reći da je to vrijedilo i za Kerslakea, koji se upravo zbog nesuglasica s Hensleyem 1979. s grupom razišao. Općenito se osjećala pozitivna radna kemija i svi članovi grupe sudjelovali su u skladanju svih pjesama na ‘Abominog’. Polovica su obrade, koje u rukama Uriah Heep zvuče naprosto bombastično. Među njima posebno vrijedi izdvojiti Hot Nights In The Cold Town, pravu AOR ljepoticu.
Malo je blaža jedino That’s The Way That It Is, inače je “Abominog” cijelo vrijeme prava rockerska žestina. Heep zvuče moderno, svježe, Hot Persuassion pravi je heavy mitraljezac potkrijepljen kravljim zvonom i otrovnim gitarskim riffom u središtu. Goalbyjev vokal je kožnat, baršunast, blago hrapav, s fantastičnim zaokruživanjem linija, uvijek uživljen, u melodičnost novorođene grupe uklapa se fenomenalno. Ploču zaokružuje izvrsna Think It Over, koju je bend svirao već sa Slomanom. “Abominog” verzija s Goalbyjem i povampirenom gitarom te dovršenim klavirskim aranžmanima konačno je ona prava. “Abominog” je heavy AOR ploča fenomenalno dorađenih fluidnih rockerskih kompozicija, s punom mjerom melodike i pravim dramatičnim štihom. Mnogi velikani sedamdesetih doslovno su se u novom ‘eighties’ ruhu zbunili na sceni, usprkos svom komercijalnom uspjehu, npr. Genesis ili Yes. “Abominog” pak je izvrsna rock lekcija za 1982. godinu, kojom su Uriah Heep spasili ne samo ime, nego i svoje obnovljeno, ali uvijek prepoznatljivo lice.
Postava
Peter Goalby – vokal
John Sinclair – klavijature, prateći vokali
Mick Box – gitara, prateći vokali
Bob Daisley – bas gitara, prateći vokali
Lee Kerslake – bubnjevi, prateći vokali
Produkcija
Ashley Howe
Popis skladbi
1. Too Scared To Run (3:47)
2. Chasing Shadows (4:38)
3. On The Rebound (3:13)
4. Hot Night In A Cold Town (3:57)
5. Running All Night (With The Lion) (4:24)
6. That’s The Way That It Is (4:04)
7. Prisoner (4:27)
8. Hot Persuasion (3:45)
9. Sell Your Soul (5:22)
10. Think It Over (3:33)
Trajanje albuma: 42:10
BONUS SKLADBE NA REMASTERIRANOM IZDANJU IZ 1997.:
1. Tin Soldier (3:49) single b-side
2. Son Of A Bitch (4:08) single b-side
3. That’s The Way That It Is (4:27) demo version, previously unreleased
4. Hot Persuasion (4:04) demo version, previously unreleased
