Izdavač: Columbia Records
Datum izlaska: 8. 4. 1977.
Produkcija: Roger Glover & Judas Priest
Trajanje albuma: 40.07 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 8.5/10
Budućnost je za Judas Priest bila neizvjesna. Nakon “Sad Wings Of Destiny” (1976), koji nije uspio skrenuti pažnju na novi bend rock scene, dečki su se našli u slijepoj ulici. Ostati ili odustati? Vjera je bila jača, a tada mali bend uzima pod svoje okrilje moćna, bogata diskografska kuća, oduvijek jedno od najvećih imena u biznisu glazbene industrije. Dečkima je to sigurno dalo novi zalet i vratilo prijeko potrebno samopouzdanje. Judas Priest su sa “Sin After Sin” otvorili novo poglavlje svoje povijesti. Album im je pomogao producirati nitko drugi nego Roger Glover, inače basist Deep Purple.
Naravno, “Sin After Sin” još ne nudi skok na tračnice kojima su Judas Priest u osamdesetima stekli status besmrtnih legendi. Pjesme poput uvodne Sinner u svom srednjem dijelu, Last Rose Of Summer, Here Comes The Tears ili čak veći dio pjesme Raw Deal nipošto još ne otkrivaju ono zbog čega su Priest u osamdesetima postali biblija heavy metala.
Judas Priest u zvuku još nisu razvili onu konstantnu sirovost i razornu agresiju, iako su zvučno bivali sve drskiji i arogantniji. Njihov je izgled u to vrijeme također više podsjećao na nekakve “zakašnjele” hipije, jer o nitnama okovanoj koži i Halfordovoj opsesiji Harley Davidsonima na pozornici, dakle o čimbenicima koji su također uvelike pridonijeli kasnijoj slavi grupe, još nije bilo ni traga ni glasa. “Sin After Sin” još ne nudi pravi heavy metal, nego je zanimljiva ploča sudara hard rocka sedamdesetih, u koji su Judas Priest na sebi svojstven način ugrađivali nove originalne glazbene zahvate. Dakle, nešto što se tek trebalo preobraziti u heavy metal rock. Album koji žanrovski još uvijek dosta oscilira, što se odražava i na njegovoj dinamici.
Album se otvara napetim rifom naoštrenih šiljaka. U Sinner Halford pjeva pjenušavo i hrapavo, ravno iz grla. U stilu kojim se na prethodne dvije ploče nikada nije poslužio. No u refrenu zaurla svom žestinom, kristalno čisto, što u pjesmu unosi fantastičan ambijentalni kontrast. Sinner u sredini, preko vijugavih gitara, nosi psihodelične primjese, kao trend ranih sedamdesetih. One slušatelja cijelo vrijeme drže u neizvjesnosti hoće li se pjesma možda prevesti u nešto slično uvodnoj Victim Of Changes s prethodne ploče. No izražajan osnovni rif cijelo vrijeme zadržava dominantnu poziciju u pjesmi, a ona završava bijesno i razvikano, baš kao što je i počela. Diamonds And Rust je obrada Joan Baez. Produkcijski su gitare potisnute unatrag, kao da su u funkciji orkestra koji puni zvučnu sliku, a u prvi plan stupa ritam linija s pulsirajućim basom s jedne strane i Robovim proživljenim čistim atmosferičnim vokalom s druge. Unosi fantastičan kontrast na ploču, posebno stoga što njezin osnovni beat zvuči kao da je uzet iz nekog diskoklub sedamdesetih. Starbreaker je sigurno jedan od užarenih vrhunaca ploče koji će odmah zapaliti srce svakog pravog ljubitelja heavy metala. Otvoren, jednostavan, udarni, žareći rif. Bez okolišanja i komplicirnja, što kao takav nudi pravu dozu neukroćenog divljanja i prave buntovničke geste, kojom su i tekstovi Judas Priest o neposluhu prepuni.
Last Rose Of Summer smanjuje intenzitet i albumu oduzima priličan dio dinamike, tako da dobiješ osjećaj kao da “Sin After Sin” ima pulsirajuće navijen početak i kraj, dok srednji dio ploče ostaje mlak i manje izražajan. Naravno, nije baš posve tako, jer Priest dodaju gas u Let Us Prey/Call For The Priest, dok srednje brza šestominutna Raw Deal s R&B melodijama ponovno oduzima ploči zalet, osim posljednje dvije minute pjesme, kad Priest napokon puste rif da krene, a on se atmosferično zaključi kroz stihove refrena “I’m Going! No Loss!” Here Comes The Tears je još jedna balada, nježno se otvara u stilu Last Rose Of Summer, a Rob blista svojim osjećajem za mekoću i nježnost. Pjesma je duhovit trik i intenzitet u njoj raste iz kruga u krug, posebno nakon uključivanja raskošne pratnje klavira i akustičnih gitara te čeličnih napada distorzije punih samouništenja, koji na kraju svijet razbiju na proste faktore. Slušatelj sada poželi završni udarac i dobiva ga, jer se rušilačko raspoloženje prethodne pjesme izravno prelijeva u užarenu Dissident Aggressor, koja uz Starbreaker zapravo sadrži najviše onoga što su Judas Priest prenijeli na sve svoje kasnije studijske uratke. Potpun metalski napad, Halfordove vokalne akrobacije s izvanrednim screamovima, mjestimice raspoređene na lijevi i desni monitor, podižu dinamiku i atmosferu. Ploča tako pjenušavo zavalja baš pri kraju, preko sve agresije koju su Priest tada izbacili iz sebe.
Prvi bonus komad odlična je obrada hita grupe Gun, naslovljena Race With The Devil (“Gun”, 1969), i za remaster iz 2001. izvrsno je rješenje, što ne mogu reći za “live” verziju pjesme Jawbreaker. Jawbreaker je komad nastao 1984. Dakle, u sedam godina od izlaska “Sin After Sin” grupa je napravila golem kvalitativni skok i u ovom bi slučaju bilo bolje da Judas Priest, ako već nisu pronašli materijal iz razdoblja snimanja ploče “Sin After Sin”, ovaj bonus komad radije nisu uključili. I cijela retrospektiva koju nude novoizdani remasteri bila bi tako smislenija i ljepša (ukusnije) zaokružena cjelina.
“Sin After Sin” nastavak je priče o problemima Judas Priest s bubnjarima. Alan Moore napustio je grupu, pa je Judas Priest priskočio u pomoć odlični Simon Phillips, tada renomirani i u glazbenim krugovima visoko cijenjeni session bubnjar, koji danas svira u Toto. I zbog toga je kvalitativni skok u odnosu na “Sad Wings Of Destiny” više nego očit. Ploča je odsvirana mnogo samouvjerenije, a gitarski dvojac Downing/Tipton djeluje kompaktnije. Šteta što se Simon nije pridružio grupi, jer se njegov rad odlično slijevao sa slikom glazbenog stava Judas Priest tog razdoblja. Za nadolazeću turneju Judas Priest su u potrazi za slobodnim bubnjarom u svoje redove regrutirali Lesa Binksa.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Sinner
2. Diamonds And Rust
3. Starbreaker
4. Last Rose Of Summer
5. Let Us Prey/Call For The Priest
6. Raw Deal
7. Here Come The Tears
8. Dissident Aggressor
dodatne skladbe na remasteriranom reizdanju, 2001:
9. Race With The Devil
10. Jawbreaker (live)
Postava:
Rob Halford – vokal
K.K. Downing – gitara
Glenn Tipton – gitara
Ian Hill – bas gitara
Gostujući glazbenik:
Simon Phillips – bubnjevi
