Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: King Crimson
Izdavač: Discipline Global Mobile
Izlazak: 1998
Trajanje: 104:38
Ocjena: 5/5
»Absent Lovers: Live in Montreal« dvostruki je koncertni album koji su britanski progresivnorockovski kolosi King Crimson izdali tek 1998. godine, iako je snimljen 11. srpnja 1984. To je svojevrsni koncertni dokument, jer je večer u kojoj je snimljen bila nešto posebno. Za King Crimson to je naime bio posljednji datum turneje 1984. godine te istodobno njihov posljednji koncertni nastup sve do devedesetih, kad su deset godina kasnije u Argentini počeli promovirati album »Thrak« (1995). Ujedno je to bio i posljednji čin njihove postave s početka osamdesetih, koja je među dugogodišnjim privrženicima i danas iznimno popularna, jer su je uz strogog zapovjednika benda, legendarnog gitarista Roberta Frippa, činile takve glazbene veličine i karizmatične figure kao što je inovativni američki gitarist/pjevač Adrian Belew, nekadašnji drug Davida Bowieja i Franka Zappe, dok su basist/svirač chapman sticka Tony Levin, kojeg većina najbolje poznaje kao dugogodišnjeg basista Petera Gabriela, te bubnjarski velemajstor Bill Bruford, koji se uz King Crimson zlatnim slovima upisao i u povijest grupe Yes, sa svim su žavbama namazani činili najbolju ritam sekciju u cijeloj povijesti te legendarne skupine.
Ta posve unikatna postava King Crimson, koja se u svom zvučnom izričaju nije branila ni utjecaja novog vala i world glazbe, dok je Fripp u to vrijeme melotron zamijenio tzv. soundscapeima, posebnom gitarskom tehnikom stvaranja višeslojnih ambijentalnih zvučnih zavjesa, gdje je električna gitara spojena s posebnom simulacijskom napravom koja produbljuje njezin zvuk i stvara gotovo simfonijski efekt. Popis izvedbi na »Absent Lovers« gotovo je sanjski, posebno za sve ljubitelje te verzije King Crimson, jer uz iznimku legendarnih klasika »Larks’ Tongues in Apic (Part II)« i »Red«, koji pripadaju sedamdesetima, sadrži sve omiljene standarde nastale u razdoblju između 1981., kad su se nakon gotovo sedam godina ponovno okupili, i 1984., kad su zaključili to poglavlje svoje karijere.
Frippova fascinacija ‘soundscapeima’ već tada nije poznavala granica, što je vidljivo iz uvodnog instrumentala »Entry of the Crims«, na kojem vlada prilično mračna i gotovo sumorna atmosfera. Čuje se da je stvaranje zvučnih zidova gitarskog majstora, koji usput na električnoj gitari uvodi i nekoliko solističkih improvizacija, bilo još u ranoj fazi i da je kroz godine postalo prilično suptilnije, dok ovdje još predstavlja pravu avangardnu rockovsku noćnu moru. Nijedan King Crimson koncert ne smije proći bez barem jednog dijela sage o ševinim jezičcima u aspiku, a u osamdesetima je najaktualniji bio treći dio, to jest »Larks’ Tongues in Aspic (Part III)«, na kojem prvi put zasjaju zapanjujuće instrumentalne vještine cijelog legendarnog kvarteta. Frippov specifični, rezki zajedljivi gitarski zvuk i matematički disciplinirani način udaranja po žicama u idealnom je omjeru s Levinovim kompleksnim bas linijama i Brufordovim jazzovskim bubnjarskim zamasima, dok su Belewove gitarske improvizacije živa slika avangardnog odklopa.
Satira o huliganskim bandama New Yorka naslovljena »Thela Hun Ginjeet« prva je klasika u ovoj večeri i ujedno prva vokalna skladba, gdje Belew kroz pjevanje o neugodnom događaju koji je doživio na vlastite oči dobiva priliku za burlesknu rastezanje svojih glasnica. Verzija »Red« protkana zvukom elektronskih bubnjeva predstavlja pobjednički povratak u sedamdesete, preciznije na legendarni istoimeni album iz 1974., kad su King Crimson na čudesan način gradili mostove između jazz fusiona, metala i avangardnog rocka. Nakon te užarene improvizacijske bombe dobro dođe nešto posve drugačije, i tu kao naručena stiže nježna balada »Matte Kudasai«, koju Belew otpjeva kako to zna samo on – s izuzetnim emotivnim patosom i smislom za stvaranje melodramatičnih priča. Ta verzija sadrži još nekoliko dodatnih gitarskih improvizacija i za nijansu mirniji tempo. Takvih nježnih trenutaka u povijesti King Crimson nije bilo mnogo, ali su, kad god su se pojavili, služili kao ublažavajući tampon svjetla među prevladavajućim mračnim vizijama postapokaliptične budućnosti. Teško avangardni »Industry«, gdje većinom vladaju kakofonično zasoljene improvizacije i soundscapei, predstavlja prilično grub povratak na ‘realno tlo’ sivog svakodnevlja, dok se često previđena klasika osamdesetih »Dig Me«, usred koje se Belew vokalno gotovo pretvara u kiborga, i uživo ispostavlja odlično. Tada aktualni album »Three Of a Pefect Pair« (1984) izveden je ove večeri gotovo u cijelosti, a i naslovna skladba, jedno od ‘komercijalnijih’ djela njihove karijere, hvata bend na vrhuncu međusobne koncertne kemije. »Indiscipline« u prvom dijelu sadrži lude Brufordove solističke udaraljkaške improvizacije, dok se u nastavku pretvara u Belewov ludi monolog, koji je jedan od najavangardnijih poteza te King Crimson postave.
I drugi disk, koji je za nijansu pristupačniji za slušanje i onima koji nisu previše skloni avangardnim formama, sadrži cijeli niz dobrota, što vrijedi već za otvarajuću klasiku »Sartori In Tangier«, na kojoj najviše blista izniman Levin sa svojim nasršenim improvizacijama na chapman sticku. »Frame By Frame«, klasika i nekakva reprezentativna skladba King Crimson postave osamdesetih, najavljuje niz od četiri melodično obojena djela, koja su imala i dobar komercijalni potencijal. To posebno vrijedi za novovalno obojeni »Man With An Open Heart«, koji se uz humoristično začinjene ritmičke nijanse ponosi iznimno hvatljivim refrenom. No budući da su King Crimson još uvijek bili prije svega Frippov bend, komercijalnog su se uspjeha klonili kao vrag križa, što je bio jedan od glavnih razloga raspada te inkarnacije. »Waiting Man«, koji je kroz izvanrednu uigranost na bambusovim udaraljkama isijavao prije svega njihovo oduševljenje world glazbom, bio je još jedna izvrsna skladba za uspješnu motivaciju za uobičajene King Crimson koncertne prilike prilično glasne kanadske publike.
Daleko najprepoznatljivija izvedba ove večeri bila je odlična verzija mini disko hita »Sleepless«, jedine skladbe u njihovoj povijesti za koju su stvorili čak i videospot. To je bila i jedina Crimson klasika koja se puštala u disko klubovima, što je gospodina Frippa, koji je uvijek iz sveg srca prezirao komercijalne glazbene medije i izdavačke gigante, vjerojatno s druge strane na neki gotovo perverzan način silno zabavljalo. Slijedi povratak u sedamdesete s briljantnom verzijom legendarnog rušilca »Larks’ Tongues in Aspic (Part II)«, koja ponovno budi sjećanje na ‘stara dobra’ vremena, kad su Fripp i Bruford uz pomoć legendarnog pjevača i basista Johna Wettona sustvarali neke od najinovativnijih i najnaprednijih kompozicija u povijesti progresivnog rocka.
Sljedeći instrumental, »Discipline«, u svakoj je verziji prije svega inkarnacija instrumentalne perfekcije i potpune međusobne improvizacijske usklađenosti, zato ne čudi da je riječ o jednom od najboljih trenutaka cijelog koncertnog snimka. Ujedno je to jedan od rijetkih Crimson instrumentala koji se ponosi pozitivističkom atmosferom. »Heartbeat«, još jedan neuspjeli radijski hit i za uobičajene Crimson prilike već pravi pop-rocker, predstavlja ponovni povratak u suptilno-melankolične vode. Nekako se čini ispravnim da se ovaj izniman koncertni dokument, koji predstavlja kraj jedne ere, zaključi nezaboravnim neuvelim hitom »Elephant Talk« kojim se ta Crimson postava na studijskom majstorskom djelu »Discipline« (1981) prvi put predstavila publici.
»Absent Lovers« je izuzetne povijesne važnosti za sve dugogodišnje privrženike legendi progresivnog rocka. Kultna postava King Crimson iz razdoblja 1981-1984 doista se nije mogla oprostiti na ljepši način, i ovaj koncertni album preko gotovo idealnog izbora izvedbi iznimno uspješno hvata njezinu glazbenu bit i poslanje.
Postava
Robert Fripp – gitara
Adrian Belew – vokal, gitara
Tony Levin – bas gitara, Chapman stick, sintesajzer, prateći vokal
Bill Bruford – bubnjevi i udaraljke
Produkcija
King Crimson
Popis skladbi
CD1
1. Entry of the Crims
1. Larks’ Tongues in Aspic (Part III)
3. Thela Hun Ginjeet
4. Red
5. Matte Kudasai
6. Industry
7. Dig Me
8. Three of a Perfect Pair
CD2
1. Indiscipline
2. Sartori in Tangier
3. Frame by Frame
4. Man With an Open Heart
5. Waiting Man
6. Sleepless
7. Larks’ Tongues in Aspic (Part II)
8. Discipline
9. Heartbeat
10. Elephant Talk
