Izdavač: Nuclear Blast Records
Datum izlaska: 23.11.2018
Trajanje albuma: 120:04
Ocjena: 8.0/10
Dok pišem ove retke, Peter Baltes već nekoliko dana nije više član legendi teutonskog metala iz njemačkog Solingena, Accept. Srce, krv i duša benda. Nakon pet desetljeća svih uspona i padova, lošeg i dobrog, čovjek se napokon odlučuje otići iz grupe. Zašto tako teatralan uvod?
Možda je upravo ideja o koliziji simfonijskih elemenata s Accept metalom pridonijela ovoj odluci legendarnog basista. Prošlog ljeta su Accept pred 80.000 fanova vječnog festivala Wacken Open Air odsvirali ekskluzivni koncert na kojem im se pridružio simfonijski orkestar. Priliku su iskoristili i odmah ga snimili. Bend je u zrelim godinama nevjerojatno aktivan. To treba poštovati. Studijske albume izdaje takoreći na traci, a istodobno je neprestano na koncertnim pozornicama. Mirovanja dakle nema. Ovaj koncert nije takav da bi orkestar pratio bend cijelo vrijeme. Zapravo je podijeljen na tri dijela. U prvom čujemo klasične Accept, bez simfonijskog ukrasa. Taj je dio vrlo kratak. U njemu udare s dvije skladbe aktualnog albuma »Rise Of Chaos« (otvarajuća Die By The Sword, Koolaid), opale klasiku Restless And Wild te dodaju još dvije skladbe iz zadnje ere djelovanja (manje zanimljiv Final Journey i izvrsni Pandemic). Zatim na pozornici ostaje Wolf Hoffmann s orkestrom i slijedi konkretan središnji dio koncerta, u kojem Hoffmann zapravo predstavlja točke svog samostalnog studijskog albuma »Headbanger’s Symphony«, koji je objavio prošle godine. Tu dobivamo izravan uvid u to gdje su se skuhale ideje za sve Accept klasike, kad uz blagoslovljeno društvo simfonijskih elemenata možemo slušati Hoffmannovu reinterpretaciju Vivaldija, Musorgskog, Beethovena i Mozarta. Slušajući klasike, doista se vidi da je Hoffmann mnogo, mnogo ideja prelio u karakter nekih od najmarkantnijih rifova cijele Accept karijere.
Ali trebaju li fanovi to doista? Sumnjam. Tek treći dio donosi ono što nas najviše zanima. Deset skladbi prave kolizije Accept metala s dodanim simfonijskim aranžmanima. Već uvodna Princess Of The Dawn odgovara na sve ono napisano u prethodnom odlomku. O izvoru Hoffmannovih ideja, koje naravno proizlaze iz nadahnuća djelima klasika. Ovaj sat koncertne snimke zapravo je najzanimljiviji i, naravno, potvrđeno. Kolizija izuzetno uspješna. Sinteza simfonijskih elemenata s primordijalnim rifovima stare dobre škole Accept metala nipošto ne zakazuje. Bilo da je riječ o klasici (Metal Heart, Breaker,…) ili novom materijalu (Dark Side Of My Heart, Shadow Soldiers). Posebno se ističe Shadow Soldiers te nevjerojatno uspješna komunikacija skroz poludjelog Fast As A Shark rifa i klasičnih elemenata. Posebno mid-eight pasaži postaju najveća privlačnost cijele priče (uz uvode), koji skladbama daju posebnu notu drugačijosti. Tamo se orkestar u aranžmanima razmahne, a Hoffmann dodatno zbliži svoju retoriku soliranja s klasičnim elementima. Genijalno.
Bend je već potvrdio novu seriju koncerata u društvu simfonijskog orkestra. Na njoj neće biti Petera Baltesa i to će biti vrlo čudno, makar ga u grupi zamijenio sam Sveti Petar. Asocijacije nalažu da je njegov izlazak iz Accept sličan Harrisovu izlasku iz Iron Maiden. Neću reći da je to uzrok, ali je prilično vjerojatan. Da moraš jednostavno s pozornice dolje na dobrih pola sata, da ti kolega u bendu predstavlja svoje samostalno studijsko postignuće, i to pod imenom Accept. Bolje da je Hoffmann napravio vlastitu samostalnu turneju i spojio repertoar s Accept klasicima, uz pratnju svog benda, a ne Accept.
Ne govorim o tome da slučajno cijela stvar ne bi funkcionirala, da bend ne bi bio u dobroj dnevnoj formi na pozornici kad je tog dana svirao na festivalu Wacken Open Air. Izvedbeno dokumentu ne nedostaje baš ništa. Postavlja se samo pitanje trebaju li Accept doista takav koncertni dokument? Većina fanova reći će da uopće ne. Osim ako ne bi bio u cijelosti odsviran sa simfonijskim orkestrom. Dakle od početka do kraja Accept plus orkestar. Puna dva sata. Na taj bi se način našlo više mjesta i za poneko iznenađenje i integraciju komada koje bend više ne izvodi baš često na pozornici.
Ali ima nešto. Gledanje DVD-a koji prati ovaj dokument naprosto je obavezno!
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
CD1.:
1. Die by the sword (5:31)
2. Restless and wild (4:31)
3. Koolaid (5:05)
4. Pandemic (6:00)
5. Final journey (5:18)
6. Night on bald mountain (7:08)
7. Scherzo (5:28)
8. Romeo and Juliet (5:46)
9. Pathétique (5:56)
10. Double cello concerto in G minor (3:40)
11. Symphony No.40 in go G minor (4:38)
CD2.:
1. Princess of the dawn (7:36)
2. Stalingrad (6:21)
3. Dark side of my heart (4:40)
4. Breaker (4:30)
5. Shadow soldiers (6:00)
6. Dying breed (5:45)
7. Fast as a shark (4:51)
8. Metal heart (7:32)
9. Teutonic terror (5:43)
10. Balls to the wall (7:56)
Postava:
Mark Tornillo – vokal
Wolf Hoffmann – gitara
Uwe Lulis – gitara
Peter Baltes – bas gitara
Christopher Williams – bubnjevi
Češki narodni simfonijski orkestar (Prag) – dirigent Libor Pešek
