Datum: petak, 23. 11. 2018.
Lokacija: Wiener Stadthalle, Beč, Austrija
Došlo je vrijeme kad su se velike grupe iz osamdesetih počele opraštati. Među njima su i »Veliki četiri« thrash metala. Prvi koji su najavili oproštajnu turneju bili su legendarni thrash metalci Slayer. Slayer su nakon smrti gitarista Jeffa Hannemana pokušali nastaviti karijeru, snimili su čak i jedan album, no nakon nekoliko godina odlučili su da radije završe dok su još relativno u snazi. Najavljena je duga oproštajna turneja koja je, naravno, posjetila i Europu. Na turneju su Slayer poveli priznate grupe, pa su pred njima nastupili Lamb of God, Anthrax i Obituary.
Najbliže Sloveniji turneja se zaustavila u Beču, u velikoj dvorani Stadthalle. Ako su u vrijeme promocije zadnjeg albuma Slayer napunili dvoranu Gasometer, ovaj put se pokazao veći interes. Radilo se naime o oproštaju legendarne grupe, pa su posljednju priliku iskoristili mnogi. Isto tako je iz Slovenije na koncert otišlo poprilično autobusa, tako da je slovenski jezik bio prisutan na svakom koraku u dvorani.
Već poprilično rano na pozornicu su prvi stupili Obituary. Legendarna floridska death metal postava koja je svoj put započela još u osamdesetima. U anale metal scene upisala se albumima Slowly We Rot i Cause of Death. U pola sata Obituary su posluživali pravi starošolski death metal. Odsvirali su poneku novost i nekoliko starijih skladbi, među njima i vječnozelene Chopped in Half i Slowly We Rot. Forma Obituarya očito je i dalje ista kao u devedesetima. Kod Obituary se čini da se grupa uopće ne stari. Zvuk je cijelo vrijeme isti, vokal Johna Tardyja ne popušta, i boja glasa je još uvijek ista. Uigranost grupe i dalje bez primjetnih pogrešaka. Obituary i u 2018. potvrđuju da ih se isplati pogledati.
Njujorški thrash metalci Anthrax pratili su Slayer već prije nekoliko godina, kad je grupa promovirala album Repentless. Anthrax su nastupili energično, a u svom kratkom repertoaru dotaknuli su se svojih najvećih hitova, što je značilo manje novitetâ i predvidljiv repertoar. Anthrax su svoj nastup započeli odsječkom Panterine skladbe »Cowboys From Hell«, koju su povezali u vječnozelenu Caught in a Mosh. Anthrax su nedvojbeno u dobroj formi, komunikacija s publikom je više nego dobra, a ni na uigranost nema što reći. Otkako je postava relativno stabilna, uz izuzetak odsutnog originalnog bubnjara Charlieja Benantea, kojeg je i ovaj put mijenjao iskusni Jon Dette, grupa je i sigurnija uživo. Nakon skladbi Got The Time, N.F.L. Be All, End All, Fight ‘Em Till You Can’t, Antisocial, Anthrax su završili vječnozelenim Indians. Svakako solidno zagrijavanje, ali za nešto više Anthrax će trebati uhvatiti kao glavnu grupu na sljedećoj turneji.
Slijedili su Lamb of God, predstavnici modernog metala, iako su aktivni oko 20 godina, tako da više nije riječ o mladoj grupi. Iskustvo se pokazalo i u njihovu nastupu. Američki kvintet imao je više vremena da predstavi najpoznatije skladbe svoje karijere. Počeli su polako sa skladbom Omerta, a divljije je postalo sa skladbama Ruin, Walk With Me In Hell i Now You’ve Got Something to Die For. Publika je Lamb of God dočekala divljanjem, koje je došlo do vrhunca kod završne skladbe Redneck, gdje se vrtjelo poprilično circle pitova. Iako je riječ o mlađoj grupi, brzo je bilo jasno da je grupa udarnošću i groovom prenijela nasljeđe Panterе, samo što je stvar malo drukčije prepakirana.
Lamb of God su na ovoj turneji nastupali s drugim bubnjarom. Chris Adler bio je odsutan zbog ozljede, a u njegove cipele stupio je Art Cruz iz postave Prong. Cruz je inače solidno odsvirao, ali ne tako sigurno kao Adler. Kod ostalih članova nije bilo vidljivijih pogrešaka, a i komunikacija s publikom u zadnjim se godinama poboljšala sa strane vokalista Randyja Blythea, koji ima iznenađujuće dobro očuvan glas. Lamb of God još nisu za otpis, tako da se i dalje isplati posjetiti njihov koncert.
Slayer na prijašnjim koncertima nisu pretjerivali. Mogli su se pohvaliti malo boljom rasvjetom na pozornici, ali njihovi nastupi nisu baš bili spektakularni. Za oproštajnu turneju odlučili su se za malo drukčiji potez. Usto su u repertoar dodali i poneku skladbu koja prije nije uvijek bila uključena.
Prije početka Slayera na pozornicu se spustila zavjesa, na kojoj se odvrtjela uvodna skladba zadnjeg albuma, a grupa se u međuvremenu pripremila za prvu skladbu. Slijedila je naslovna skladba zadnjeg albuma Repentless, zavjesa je pala, a na pozornici su se pojavili posebni efekti u obliku vatre. Slayer su ovaj put malo više dali na efekte na pozornici, tako da je vatra bila prisutna cijelo vrijeme, a i svjetla su bila nadprosječna. Skladbama su dakle dali više značenja.
U samom repertoaru dotaknuli su se gotovo svih albuma, tako da se moglo čuti Jihad s Christ Illusion, Black Magic sa Show No Mercy, Hate Worldwide s World Painted Blood, Dittohead s Divine Intervention. Naravno, nije prošlo bez klasika, ali većeg iznenađenja nije bilo. Slayer su odsvirali svoje najveće hitove i koncert za promjenu nije ispao rutinski kao koncerti u vrijeme promocije zadnjeg albuma. Tom Araya, vokalist i basist postave, čak je s publikom progovorio nešto više riječi nego obično.
Unatoč godinama, Slayerima treba priznati da su bili solidno uigrani. Treba pohvaliti gitarista Garyja Holta (Exodus), koji je svojim preciznim sviranjem cijelo vrijeme oduševljavao. Bubnjar Paul Bostaph iskusan je tip na kojeg se grupa može osloniti. Napravio je i poneku pogrešku, npr. kod skladbe Angel of Death dvostruka pedala nije najbolje radila u najkritičnijem trenutku. Inače, Bostaph bez većih pogrešaka koje bi pokvarile opći dojam. Zato ih je priuštio Kerry King, koji je na trenutke doslovno jurcao za Holtom, a ni kod soliranja nije bilo pretjerane preciznosti. Prilično je slab i Tom Araya. Glas više nema pravu snagu, pogotovo kod bržih vokalnih linija Araya je djelovao kao da govori tekst. Ipak se primjećivalo da se Araya trudi koliko god može.
Nakon više od sat vremena Slayer su nakratko napustili poprište zločina i vratili se odsvirati još nekoliko nedostajućih klasika. Tako je pala vječnozelena South of Heaven, koja se nastavila u Raining Blood. Iznenađujuće je da su Slayer u svoj dodatak ubacili Chemical Warfare, koja je baš malo otišla u zaborav. Za svečani završetak, naravno, Angel of Death. Nakon završetka Slayer nisu odmah napustili pozornicu. Najduže je ostao Tom Araya, koji je promatrao publiku koja je ludovala cijeli koncert i za oproštaj uputio čak nekoliko riječi. Araya je za razliku od prijašnjih koncerata djelovao emotivnije. Naposljetku, riječ je o oproštaju jedne od najkultnijih metal grupa, a za Slayer je više nego pohvalno da su svojim obožavateljima posvetili malo više vremena.
Setlista Slayer:
- Delusions of Saviour
- Repentless
- Blood Red
- Disciple
- Mandatory Suicide
- Hate Worldwide
- War Ensemble
- Jihad
- When the Stillness Comes
- Postmortem
- Black Magic
- Payback
- Seasons in the Abyss
- Dittohead
- Dead Skin Mask
- Hell Awaits
- Encore:
- South of Heaven
- Raining Blood
- Chemical Warfare
- Angel of Death
