Ænima

Autor: Sandi Sadar Šoba

Izvođač: Tool
Izdavač: ZOO entertainment / Volcano Records / BMG Music
Izlazak: 1996
Trajanje: 77:23
Ocjena: 4.9/5

Anima ili enima? Nema potrebe birati između duševne podstave i ideje životne energije te jungovske metode medicinskog liječenja koju stručna literatura naziva enemom. Tematika ploče ponovno zalazi duboko u virove mističnog poimanja svijeta i svetoga, a uz pejzaže tajanstvenog egipatskog mitološkog univerzuma u genetsku zasnovu moderno postavljenog svijeta upleću se i elementi Babilona, sakralne geometrije te (post)apokaliptičnog svijeta koji se tako prokleto mehanicistički jednostavno približava rubu svoje propasti i ključnoj objavi trenutka bezuvjetnog ukidanja, bilo da govorimo o 2012. ili nekoj drugoj godini našeg (samo)ukidanja. A refleksiju o tom terminalnom trenutku potrebno je zasititi šakom humora, gdje faktor ozdravljenja tih perfidnih trauma koje nas žderu i uništavaju te guraju u jamu naše propasti može biti iscjeliteljski lik humorista i svestranog umjetnika Billa Hicksa, prema kojem sastav u to vrijeme gaji posebnu (posthumnu) srodnost. Sve to i još više razotkriva se u oblikovanju ploče, gdje vas u prvim izdanjima, kroz u svijet istrgnute sekvencijalne pomake preko leća na omotu ploče, vodi na prvi stepenik kozmičkog prosvjetljenja vrhunskom estetikom, bilo na američkom izdanju ploče ili sa setom fiktivnih naslovnica na europskom izdanju. Oblikovanje predstavlja jedan od prozora u svijet mentalne manipulacije, a drugi sloj, još snažniji, još se snažnije utiskuje na vaše duševno platno preko slušnih kanala.

https://www.youtube.com/watch?v=32FVi7SpQDk

Aenima je vrhunski progresivni uradak koji tka vlakna suptilno čulnih tekstura King Crimson s inovativnijim i inventivno originalnim, samosvojnim glazbenim izričajem. Sonična slika još je čvršća i brutalnije dovršena od prethodnih uradaka, uz pomalo klaustrofobičnu produkciju iz prstiju Davida Botrilla, kanadskog produkcijskog maga koji se zvučno već igrao s Dream Theater, Robertom Frippom, Mudvayne, a među novijim otkrićima svakako valja spomenuti plodnu suradnju s mladim i doista nadarenim sastavom Fair To Midland. Kolaž zvuka dopunjuje se iz trenutka u trenutak, a čvrst stisak egzekutora šamanskog plesa i glazbene hipnoze – nevjerojatno nadarenog bubnjara Dannyja Careya, gitarskog maga Adama Jonesa, basističkog svećenika Justina Chancellora i vrhovnog druida vokalnog urokljivog opčinjavanja, nonšalantno svojeglavog i tako slatko privlačnog oratora Maynarda Jamesa Keenana – ne popušta ni na tren. Unatoč nadovezivanju na plodnu tradiciju droga i priviđenja te mekušnih zvukova progresivom zasićene prošlosti, uradak je i danas, nakon 15 godina vremenske provjere, prokleto sladak i slušljiv, a što je još važnije – aktualan i za nove generacije slušatelja. Ne nedostaje skrivenih čestica, briljantnih zvučnih međuigri, kompleksnih izleta u nepoznato, a plemenitost priče nagriza se suzdržanom agresijom i kleše vaše mozgove od prvog otvarajućeg uključivanja u parabolu linearnog razmotavanja niti pripovijesti nadalje. Mnogo je elemenata narativnog preispitivanja, koji je tu samo zato da biste vi mogli zgrabiti svoj lakrimološki alat i o slušanom stvoriti vlastitu sliku, izgraditi svoj vlastiti hram štovanja i prepustiti se trenutku ukidanja premisa vremena i prostora.

https://www.youtube.com/watch?v=SUDgtt-f5h0

Album otvara pjevna i pakleno zaraznu skladba Stinkfist, koja postavlja granicu melodike i prikrivene agresije što će vas preplavljivati idućih debelih sat vremena slušanja. Priča ima dva lica: fizičko lice tvrdog petinga dvaju ljubavnika koji si užitak pružaju pomoću šaka u tjelesnim otvorima ili samo potpunim spajanjem i taljenjem dviju polovica u jednoj jedinoj čaši. Oboje je brutalno izravno i bez uljepšavanja razotkriveno u nizu suptilno otpjevanih riječi “Blend and balance / Pain and comfort / Deep within you / Till you will not have me any other way”. Tijelo valja, a u trenutku slasti nastupa čin poklona preminulom junaku, Billu Hicksu. Mantra ritmičkog preigravanja i vokalne obrade vaših mozgova kroz seciranje scenskog nastupa čovjeka koji je prešao granicu između sivila mase i vlastitih lažnih ograničenja te ukidanjem fizičkog bića postao središnja figura skladbe Eulogy, koja je jedan od najsvjetlijih trenutaka ploče. Eulogy je poziv na nekonformizam i otpor protiv uniformizma masa. “To ascend you must die. / You must be crucified / For your sins and your lies. / Goodbye…” Misterioznu notu nudi distorzirani i izobličeni glazbeni eksperiment – skladba H., koja je u penetraciji spora i masno distorzirana, a odlikuje je vrlo katarzičan zvuk teškog basa i kognitivno sanjivih gitarskih zvukova, vrhunac koji eskalira u ushićenom refrenu. Senzualnost melankoličnog puzanja iz krajnosti smirenosti u stanje naelektriziranog valovanja u plamenu čišćenja. “And the snake is drowned and / As I look in his eyes, / My fear begins to fade /Recalling all of those times.” smiruje Maynard, nakon čega se, nakon statičnog pucketanja, ponovno stupnjuju eruptivne emocije skladbom Forty-six & Two. “My shadow’s / shedding skin and / I’ve been picking / Scabs again. / I’m down / Digging through / My old muscles /Looking for a clue.” tek je najava velike metamorfoze. Staru kožu odnosi valoviti tsunami duševnog prozračivanja. Promjena nastupa iz tamnih kutaka podsvjesnog, a tamna tvar zlokobno preplavljuje spokojne poljane hipnotički zasanjanog svijeta mutnog postojanja. Maynard se slijeva s Jonesovim gitarama. Provala punog osjećanja urezuje se u granitne popločnike s ljutitim prizvukom, da biste se zasanjano prošetali po hladnom dramilskladbe Message to Harry Manback, koja je tek oralno pražnjenje iskrenih emocija bijesa, a nakon Hooker With A Penis više nema vremena za laskanje i omatanje litanija u naizgled mekan celofan. Potrošačka opscenost krasna je polazišna točka za odmotavanje apokaliptične pripovijesti o zasluženom kraju svijeta, koji se naslućuje i najavljuje fanfarama. Uskoro će nastupiti pad novog Babilona i s njim novi svjetski potop, jer “All you read and / Wear or see and / Hear on TV / Is a product / Begging for your / Fatass dirty / Dollar”. Idući pravi trenutak čišćenja čakri, nakon pomalo ponavljajuće strofe inače fenomenalne izvedbe skladbe Jimmy te nakon psihodelične receptura za zadrogiranost skladbe Die Eier Von Satan, jest pakleno rojenje skladbe Pushit. “I will choke until I swallow… / Choke this infant here before me. / What is this but my reflection? / Who am I to judge and strike you down?”. Osjećaj krivnje ili slabosti? Nikako, jer se nebesa razjašnjenja ili ždrijelo Pakla otvaraju naslovnom skladbom Aenima. “Some say the end is near. / Some say we’ll see armageddon soon. / I certainly hope we will. / I sure could use a vacation from this / Bullshit three ring circus sideshow of / Freaks / Here in this hopeless fucking hole we call LA / The only way to fix it is to flush it all away. / Any fucking time. Any fucking day. / Learn to swim, I’ll see you down in Arizona bay.” Briljantno i upravo primjereno vremenu. Pred očima se vrti film o New Orleansu nakon Katrine. Vrijeme je za globalno čišćenje još malo sjevernije i po pravici cjelovito – bez iznimke glede boje kože, lažne religioznosti ili političke zaljubljenosti u svoju beskrajnu vječnu pravdu. Disfunkcionalni svijet neka potone u tonama govana, pjeva Maynard, a pritom se ne možete a da se ne uživite u gorljivu propovijed i ne potvrdite svaku riječ. Tool vas okreću i metamorfno preobražavaju iz sivog pačića konformizma u gorućeg labuda novog očišćenog svijeta. A iz pepela starog može se roditi nešto novo i bolje, zar ne? Upravo o otvaranju novih horizonata i o čistokrvnoj provokaciji govori završni govor skladbe Third Eye. Spomenik drogama, halucinacijama i utvari zvanoj život pretvara se u dugometražni maratonski obračun s posljednjim ostacima vaše neokaljane svijesti. Nakon dodira s esencijom Tool i izlaganja visokointelektualnom zračenju otvaraju se sve čakre i duša zasvijetli. Nakon izgaranja moguć je samo neopozivi kraj i nada u skori povratak na tračnice ponovnog preporoda s idućim pločama.

Tool su evolucija i revolucija – i zvuka i produbljene refleksije u mistično dvosmislenim tekstovima. Nijedno shvaćanje nije jednostavno i nijedno rješenje nije jednoznačno, a ono što se pokrene jest lavina emocija i misli koja poput najučinkovitijeg klistira dodobra pročisti sve vaše temeljne vode, probudi volju za kretanjem i osjećanjem, a glazba kao alat skrojen baš za vas pomaže vašem vlastitom puzanju iz ljuštura nošenog i istrošenog te neupotrebljivog sebstva u novo astralno postojanje. Aenima je laksativ za dušu i metoda lakšeg prilagođavanja, a Tool su glasnici novog pojma Čovjeka 21. stoljeća. Izuzetnost slušanog, dragi moji, potrebno je iskusiti na vlastitom setu ušiju i moždanih polutki. Prečaca naime nema, i dobro je da je tako!

Postava

Justin Chancellor – bas
Danny Carey – bubnjevi i udaraljke
Adam Jones – gitara
Maynard James Keenan – vokal

Gostujući glazbenici:
•Marko Fox – vokal na skladbi Die Eier von Satan
•Eban Schletter – orgulje
•Chris Pitman – synthesizer

Produkcija

Tool & David Bottrill

Popis skladbi

1. Stinkfist
2. Eulogy
3. H.
4. Useful Idiot
5. Forty Six & 2
6. Message to Harry Manback
7. Hooker with a Penis
8. Intermission
9. Jimmy
10. Die Eier von Satan
11. Pushit
12. Cesaro Summability
13. Ænema
14. (-) Ions
15. Third Eye