Autor: Rok Klemše
Mjesto: Orto bar, Ljubljana
Datum koncerta: 11.03.2011
Broj posjetitelja: 90
Područje bivše Jugoslavije bilo je pred njezin konačni kraj i krvavi raspad glazbeno silno šareno i bogato. Ako je u kasnim sedamdesetima i početkom osamdesetih prošlog stoljeća po Jugoslaviji divljao prije svega punk (kod nas najbogatije!) u obliku Pankrta, Niet, Via ofenziva i mnogih drugih, nakon njegove smrti od sredine osamdesetih pa sve do raspada bivše domovine vladalo je nešto puno ekstremnije, puno brutalnije i puno agresivnije. Možda čak pomalo ironično, s posljednjim izdasajima i bliskom smrću države na glazbenoj sceni bivše Juge rodio se thrash/speed metal. Pod utjecajem NWOBHM-a, Venom, Slayer, Motörhead, Destruction i drugih, pod pozornicama svih država federacije mosh pitove su izazivali bendovi poput Armageddon, Ludilo, Monolit (svi BiH), Anesthesia, Drinking Skull, Forces (svi Hrvatska), Sanatorium (Makedonija), Annathema, Bloodbath, Invazija, Heller (svi Srbija) te naposljetku Epidemic Zone, Turbo, Železobeton, Game Over, Salem (svi Slovenija). Dvije od najvažnijih postava tog vala su bez sumnje sarajevski Bombarder (danas beogradski) i slovenski veterani thrasha Sarcasm. Obje postave mogu se pohvaliti izdanim prvijencima već u prvim godinama djelovanja – kultni Speed Kill (Bombarder) i legendarni Crematory (Sarcasm) izašli su 1989. Tko bi pomislio da će 22 godine nakon izlaska debija obje postave stajati na pozornici Orto bara!?
Ovaj koncert Sarcasma bio je za stare mačke slovenskih pozornica i pionire domaće thrash metal scene baš poseban. Dečki su jedan od prvih koncerata nakon izlaska albuma Igra narave odsvirali upravo na pozornici Orta 2002. (to je bio i prvi koncert pod organizatorskom palicom Dirty Skunks, čemu su se Sarcasm lijepo poklonili!), a ovaj put su se očevi slovenskog thrasha opet mogli pohvaliti novim, petim studijskim pločom, Something to Believe In. I njihov nastup prošao je u znaku novog albuma, jer su s njega odsvirali lijep dio komada, što glasno pozdravljam, budući da je Something to Believe In vjerojatno čak i najbolji uradak grupe nakon Igre narave. Sarcasm su odsvirali jedan od svojih najboljih koncerata koje sam vidio, pod vodstvom energičnog Easy Mucyja, kojemu je pozornica Orta još bila premala, ponudili su odlično izmiksan izbor komada sa svih albuma grupe. Ovako dobar zvuk u Orto baru još nisam doživio! Sjajne gitarske linije, ubojita “old-school” sola i sjeckajući rifovi iz prstiju gitarskog gurua Aleša Blaznika rezali su ravno u srce, a zvuk su prekrasno ispunile kristalno čiste linije Klemna Renka – dvostruka Charvel mašina mljela je bez milosti. Bogato i razorno je protresla traperice, hi-top tenisice i kožne jakne topovska ritam sekcija, jasno odmjerene plotune najmlađeg člana postave, bubnjara Aleša Korošca, dodobra su pomaknule trbuhe, a svoj premijerni nastup s grupom suvereno i odlično je odbasirao Tomaž Frelih – Yoldi (Lady’s First). Bivši basist Jurij Buh naime je kao vojnik NATO misije otišao na Kosovo. Mucy se pobrinuo za uspješnu budnicu i animaciju publike, koja je na početku djelovala još pomalo pospano, i poveo ju kroz niz thrasherskih rušitelja – od novih komada Summer 91, Something to Believe In, License to Sarcasm i We Are At War čiji se bogati i zarazni refreni već ukopavaju u mozak, preko zafrkantskih Terrorist i Litr na mizo pa sve do klasika Road Warriors te iznenađenja The Krüger Story! Završni rušitelj Dej mi/Sarcasm pak tako dobro opisuje ovaj koncert Sarcasma: “Hočem videt, hočem slišat, hočem čut’t, Sarcasm”!
I kao što su 1989. po Sloveniji thrashirali Sarcasm, tako su tada po pozornicama Bosne i Hercegovine divljali legendarni Bombarder. Bosanski thrash bolesnici izdali su već šest studijskih ploča, od kojih su najpoznatije Speed Kill i Bez milosti nastale 1989. i 1991. U krvavoj vihoru rata u Bosni život su izgubili bubnjar Fahrudin Čelik i gitarist Maho Šiljdedić, a vokalist Nenad “Nešo” Kovačević preselio se u Beograd gdje je s novim članovima iznova osnovao Bombarder, koji od tada djeluju manje-više neprekidno. Nakon jedne dulje stanke Bombarder se opet vraćaju na pozornice, a nenadmašnim nastupom zabilježili su i Orto bar. S Nešinim dokobacavanjem na pozornicu, koje je popratio riječima “baš sam stariji”, Bombarder su nas šutnuli u dupe beskompromisnom dozom brzog, bijesnog i agresivnog speed/thrash metala, koji jako miriše na utjecaje Motörhead, Destruction i Exciter. Gitare Gvozdena “Glavoseće” Račića zvučale su kao stršljen s bjesnoćom koji po zraku divlja motornom pilom kao Leatherface iz Texas Chainsaw Massacre, podivljala ritam sekcija pak kao stampedo bizona. “Truer” i “old-school” od ovoga ne ide! Bombarder jednostavno odmah zavoliš zbog njihove nesputane i pozitivne energije, koja se ogleda u prirodnom i spontanom pristupu glazbi. No bez otkačenog frontmena i šoumena Nenada Kovačevića Bombarder se ne da zamisliti, jer je Nešo doista jezgra grupe, koji na sebe skreće pažnju već samom pojavom, a kad otvori usta, svaka njegova rečenica vrijedi zlata. Pucali smo od smijeha i hvatali se za trbuhe uz njegove šale o sarmama, gitaristovim papučama, znojenju nogu i drugome. A smijeh se ne prekida ni kad Nenad recitira stihove nezaboravnih klasika poput Bombarder, Kopač grobova, Speed Metal manijak, Metalni bog, Princeza i drugih, jer bolje… hm… recimo “unikatnog” stila pjevanja nećete naći daleko unaokolo. Pjevača koji bi više mimo otpjevao baš svaki stih uzalud ćete tražiti, no upravo se u tom pjevanju posve izvan ritma krije najveći šarm Bombardera. Energija grupe koja se može izjednačiti s eksplozijom vodikove bombe, unikatni lik Nenada Kovačevića i šaka vječnih klasika ex-jugoslavenskog thrasha – rezultat može biti samo jedan od najluđih koncerata u posljednje vrijeme. Nezaboravno, falili su samo kultni Nešini brkovi! Bombarder – metalni bog!
Fotografije: Nina Grad
Galerija slika
