Izvođač: Last Embrace, The
Izdavač: Longfellow Deeds Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 62:07
Ocjena: 4/5
The Last Embrace su prog rock sastav iz Francuske koji je 2006. izdao studijski prvijenac naslovljen “Inside”. Slušajući njihov prvijenac, zapisao sam:
“U budućnosti će biti korisno zadržati zacrtani kontrast povremenih bjegova u sofisticiranost zvuka koji se nudi na “Inside”, a istodobno nužno postići veću izloženost vodećih motiva, koji bi se čvrsto trebali uhvatiti slušatelju za uho te tako donijeti izražajnu koherenciju sastava i posljedično još korektniji glazbeni uradak. Dakle, s prstohvatom manje eksperimenta, a s druge strane više izravne rock i metal udarnosti. “Inside” unatoč nekim već provjerenim glazbenim oblicima upozorava da se The Last Embrace mogu razviti u sastav s jasno naglašenom autorskom prepoznatljivošću.”
I zanimljivo. Na novom albumu dobivamo gotovo 20 minuta više materijala nego na prvijencu. A opet, dojam je takav kao da je sastav prvo pročitao gornji odlomak pa se onda otišao baviti komponiranjem novog albuma. Već uvodna skladba Complete City servira silno uspjelu kompaktnost. Riječ je o zaraznoj i melodijski dovršenoj kombinaciji strofe i refrena, koja posjeduje i traženi skok u gradijentu atmosfere sa strofe na refren. Osnova je navijeni, u dosegu The Last Embrace već gotovo metalski ojačani gitarski riff, tečna ritmička podloga i preko toga položen vrlo dopadljiv ženski vokal, koji plasira osjećaj djevičanstva, u boji neizmjerne privlačnosti i, što je najvažnije, visoke kompatibilnosti s instrumentalnom platformom pjesme. Povrh svega se “lukavo” uklapaju Hammond klavijature, koje nas podsjećaju da ostajemo u dosegu progresivnog rocka.
Već Impending Down potvrđuje taj dojam. Album se iznenada preokrene u kombinaciju prirodno zvučećih zvučnih kolaža, koji i dalje iznimno uspješno i dopadljivo obgrljuju, prate i usmjeravaju kretanje ženskog vokala. Tu Francuzi upozoravaju na jednu od najvećih kvaliteta. Dojam između gitare i klavira je naprosto optimalan, dok se linije obaju instrumenata prelijevaju jedna u drugu. Istodobno solaže nisu pretenciozne, razvučene niti žude za eksperimentalnim učinkom. Motivski raznolika skladba pritom zadržava crvenu nit i kompaktnost.
To je i osjećaj koji album zadržava u cijelosti kroz nastavak. Svakako su s nama trenuci veće uporabe sloboda glazbene inspiracije, što utjelovljuje razvoj skladbe Into Vortex, koja kroz nevino upletanje, sada već možemo reći značajnog The Last Embrace glazbenog kombiniranja, raste u “crescendo” distorziranog riffovskog pratnje. To dodatno pojačavaju i uporabom hrapavih Hammond akordnih umetaka, a skladba u atmosferičnom smislu postiže više nego smjelu dinamiku kroz tako stvorena različita raspoloženjska stanja.
The Last Embrace su materijalu koji su uključili na novi album posvetili mnogo više pozornosti kad su ga kalupili u konačni oblik svojih novih kompozicija. Tako su uspjeli vodeće motive istaknuti znatno jasnije nego što vrijedi za materijal na studijskom prvijencu. Ni trenuci veće motivske opuštenosti (osobito u duljim skladbama) ne razbijaju osjećaj kompaktnosti. Sastav je uspio nanizati i zbirku skladbi koje su međusobno raznolike. Tako među progresivno skovane trenutke uklapaju i balade smirenog karaktera (Gravitiy, Alone), koje razelektriziraju prethodno stvorenu atmosferu napetosti i nose je u posve novu sferu. Isto tako, sastav se služi kratkim instrumentalnim preludijima (Saffon’s Theatre, Playground), kojima jasno razdvaja zahtjevnije, dulje skladbe albuma.
Trenuci koji ne skrivaju jazzovsku potkovanost instrumentalista izvrsno su iskalibrirani i uklopljeni u kompaktnost te se ili u svemu prilagođavaju vodećim vokalnim linijama, ili su oprezno i pod aksiomom potpune kompatibilnosti umetnuti u okosnicu vodećih glazbenih fraza. Plod toga je stvaranje razgibanog progresivno rockovskog albuma koji zadržava visoku slušljivost kroz svoje glazbeno utjelovljenje. Istodobno The Last Embrace prvi put u karijeri jasno pokazuju prva lica jasne glazbene profilacije, kojom dodatno učvršćuju glazbenu prepoznatljivost, odnosno autentičnu platformu. Istovremeno sastav s “Aerial” upozorava i na to da je još zreliji, bogatiji za nova saznanja i iskustva te da je u studiju pristupio s još jasnijom vizijom i fokusom kad je snimao novi album. The Last Embrace tako su kapitalizirali svoj veliki glazbeni talent, koji su predstavili prvijencem “Inside”! S “Aerial” uspješno su zakoračili na novu, višu kvalitativnu razinu vlastite evolucije glazbenog artizma. The Last Embrace nisu glazbena revolucija. Ali jesu svježa i nadahnuta glazbena cjelina koja zadržava karakterističnu kombinaciju mekano zavodljive kombinatorike slobodnog improviziranja i motivske kompaktnosti. Cijelu stvar drži zajedno izvrstan ženski vokal, kroz koji se duša i bit sastava u potpunosti otkriva. Stvar je silno preporučljiva svima koji volite francuski pristup progresivnom rocku.
Postava
Sandy – vokal
Coco – klavijature
Olivier – gitara
Laurent – gitara
Anthony – bas-gitara
Alexis – bubnjevi
Produkcija
The Last Embrace & Benjamin Joubert
Popis skladbi
1. Complete City
2. Impending Dawn
3. Among Them
4. Into the Vortex
5. Gravity
6. Aerial
7. Whirltime
8. Alone
9. Saffron’s Theatre
10. Nomad Wave
11. Playground
12. Serotonine
13. Precious Pond
