Against All Odds
Izvođač: Lizards, The
Izdavač: Hyperspace Records
Izdanje: 2006
Ocjena: 5/5
Nedostaju li nekome od vas sedamdesete? “Against All Odds” je nova riffovska nemani. Riffovski megaloman! Retro seventies !?!? Nikakvo čudo jer pluta protiv vjetra, protiv svih vjetrova “mainstreama”. Zašto taj album slušam od ovogodišnjeg kolovoza bez prestanka, a s recenzijom kasnim? Čak i da ga slušam još godinu dana, teško bih sve to opisao slikovitije. Zašto? Postoje albumi koji su samo albumi i albumi koji ispred riječi album nose takozvani pridjev “vječni”!
Riječ je o savršenoj nadogradnji albuma “Cold Blooded Kings”. U progresivnom smislu. Skladbe su sukladno tome razvučene, s prvoklasnim “jamovima” i iznenadnim promjenama tempa, što albumu daje kvalitetu proizvoda visoke dinamike! Skladbe ćemo obraditi redom, jer riječ je o raznolikim zaokruženim pričicama unutar jedinstvene priče.
1.) I’m No Good može se pohvaliti iskonskošću eruptivne zeppelinovske erotike. Naravno, riječ je o ženama. Kako je gorak gitarski riff i kako je slatka bol! Ravno u srž, bez okolišanja!
2.) Slijedi priča iz posve drugog tijesta, Can’t Fool Myself! Zamisli skladbu You Fool No One od Deep Purple, koju izvodi s izvornom sirovošću Grand Funk Railroad. Ubrzani funky ritam, izvanredan kontrast između vokala i “na-groove-ane” bas linije, usred toga sporadično ludi Klein sa Zeppelin riffanjem, javlja se kravlje zvono Bobbyja Rondinellija. Goli, razodjeveni “heavy funk drive”! Skladba je odjevena u topli pokrivač Hammond orgulja. Klasičan “seventies hard rock” pulsirajući komad s intelektom progresivnog dodira. Najprogresivnija pjesma ploče i definitivno jedan od vrhunaca albuma! Skladba u ritmu i atmosferi nosi i reference na ranog Carlosa Santanu. Magija! Dah odnosi ponajprije atmosfera, koja postupno i spontano raste kroz skladbu, a posebno je podiže instrumentalni kolaž doslovno zagriženo uživljene suradnje kvarteta glazbenika. Atmosfera podsjeća na valovanje najuzburkanijeg mora!
3.) On A Wire je izlet u bluesy funk rock nebesa Trapezea ili Freea. Obrati pozornost na duet u refrenu. Kako vokalno naraste u trenu. Tu su DiMeo i nitko drugi nego presvijetli gospodin Glenn Hughes u duetu!
4.) Funky instrumentalni jam Planck Time s usnom harmonikom u središtu odličan je preklop atmosfere i upozorava na duhovitu stranu sastava!
5.) Za njom slijedi jezovita crnom bojom obojena balada Ariel, koju otvara srhovito zlokoban zvuk čembala, a i kad se DiMeove vokalne harmonije napokon uključe, ti jezoviti osjećaji nikako ne popuštaju. Riječ je o izvrsnom stupnjevanju ugođaja, odnosno nizu preludija!
6.) Ta majstorski prelazi u My Dark Angel. Sad kontrast stvara eksplozivna Rondinellijeva linija “a la Bonzo”, koju oživljava funky bas, a s druge strane glavninu ugođaja i melodije grade orkestralni aranžmani. U ovoj skladbi DiMeo samo potvrđuje zašto je u ovakvoj glazbi, kakvu pišu The Lizards, jednostavno najjači. Jednostavno je njegov pristup po energiji, izvedbi i produkciji neusporediv s onim što radi s Riotom. Riječ je o najmelankoličnijem trenutku ploče, a ujedno je u mnogočemu i najemotivniji. Gudački aranžmani iznenada negdje na sredini prelaze u motiv “a la Zepp – Kashmir”, u koji se ulijeva novi ludi Kleinov gitarski solo. Zeppelinova mračna erotika? Da. Idealna usporedba!
7.) Bad Luck Is Come To Town je nova funkoidna bajka, atmosferom najbliža skladbi On A Wire.
8.) Slijedi još jedan od čarobnih trenutaka ploče, koji su iskusnim glazbenicima poput The Lizards jednostavno skrojeni po mjeri. Riječ je o baladi Revelation No. 9., koja počiva na linijama klavira. Bez šećera i odlučno zrelo! Opet su tu pristajući kontrastni aranžmani na violinama! Tu je definitivno nekoliko svojih ideja donio sam Glenn Hughes, jer je slično orkestralno začinjena i njegova aktualna studijska ploča “Music For The Divine” (2006). Hughes nadograđuje ugođaj skladbe svojim soul čarolijama, nastupa nova električna eksplozija s Kleinovim solom i neočekivan skok dinamike, a sve se vrti posve skladno složeno i bolje ne bi moglo stajati zajedno. Pravi ljubitelji sedamdesetih već će znati, kad vas budu probadale žmarci po tijelu svaki put kad se ovo bude vrtjelo na vašim slušalicama.
9.) Funky R & B skretanje s Take The Fall, opet se osjeća doprinos Glennovih ideja, osobito u refrenu. Fuzija funka s elementima heavy metala i hard rocka pod vrućom palicom strasti! Instrumentalni dio opet je nešto posebno ! Obrati pozornost na suptilnost prvog instrumentalnog dijela, kad je gitarski solo položen kroz posve tanko zvučeći “sustain” efekt, koji leži negdje duboko u produkcijskoj pozadini zvučne slike, dok skladbu u prvom planu preplavljuje nježna melodija klavira. Zatim iznenadni izljev sirovog gitarskog sjeckanja odjevenog u Hammond! Da, dame i gospodo, tako se to radi kod The Lizards!
10.) Posebna priča je Up The Stairs, koja je stilski najbliža “disco funk” linijama sedamdesetih. Skladbu je napisao Randy Pratt još u osamdesetima. Pratt je u duši cijepljen na funk!
11.) I to nije sve!!! Tu je sad Eleven – jedanaesta po redu! S “a la Barry White” “seventies disco” violinskim aranžmanima! Skladba srednje brzog tempa, koja na majstorski način izbija navijeni napon albuma, koji je do ovdje dosegnula atmosfera!
12.) The Arrival Of Lyla pak je za završetak postavljena na “durovsku” liniju i nosi djelić šarma Cheap Trick.
Toliko “ukratko”. Jednostavno, ovo je album koji možeš slušati unedogled i nagrađuje pri svakom slušanju. Nabijen je emocijama, erotikom, strašću, čežnjom. Naravno, tekstovi se vrte oko žena! Dakle, album za sve koji patite/patimo u ljubavi, da se utješimo kroz bijes žalovanja na “Against All Odds”. Riječ je o albumu koji na jedinstven način spaja čvrstu riffovsku komponentu, suptilnost slikovitih ugođaja (ne zaboravimo soul Glenna Hughesa) i koji nadograđuje atribut nepredvidljivosti u neočekivanim dinamičnim motivskim preklopima. Ujedno je to najbolja izvedba vokala Mikea DiMea, a istodobno dah odnosi njegov doprinos u dovršenosti dodanih aranžmana samih klavijatura! Album kroz cijelo vrijeme nosi najiskreniji prizvuk spontanosti. Sve je na njemu složeno tako da zapravo bolje ne bi moglo biti. Riječ je o klasičnoj nastavnoj lekciji hard rocka sedamdesetih godina. Osjećaj je kao da su se The Lizards prošetali vremeplovom i na najelegantniji način zagrlili velike dane davne rockerske prošlosti. “Against All Odds” je najprogresivniji album sastava do sada, i to u eksperimentalnom smislu, odnosno po stupnju istraživačke slobode koja je neodrediva (na neki način zato bezgranična). The Lizards postavljaju novi evolucijski miljokaz u cjelokupnoj glazbenoj slici sastava, kao i u slici njegova duha, i to za nekoliko kvalitativnih koraka naviše. Iskonsko lice “Cold Blooded Kings” sada je nadograđeno progresivnom avanturističkom privlačnošću davne 1974.! (S)eksplozivan hard rock album godine! Molim još jedan!
Postava
Mike Di Meo – vokal, klavijature
Patrick Klein – gitara
Randy Pratt – bas gitara, usna harmonika
Bobby Rondinelli – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Glenn “Big Poppa” “The Voice Of Rock” Hughes – vokal (skladbe br. #3, #8, #9 i #10)
Produkcija
Patrick Klein & Randy Pratt
Popis skladbi
1. I’m No Good
2. Can’t Fool Myself
3. On a Wire
4. Planck Time
5. Ariel
6. My Dark Angel
7. Bad Luck Is Come to Town
8. Revelation No. 9
9. Take the Fall
10. Up the Stairs
11. Eleven
12. The Arrival of Lyla
Trajanje albuma: 67.11