Mjesto: Graz (Austrija), Orpheum
Datum koncerta: 27.10.2006
Broj posjetitelja: 250
Cijena karte: 34,00€
Nema ništa ljepše od subotnjeg izleta u grazki Orpheum. Stara dobra priča. Kako je ta godina brzo prošla. Naš posljednji travanjski posjet ovdje izgledao je kao da je bio jučer! Laibach su otpali u Trbovljama, a u Orpheumu se ponudilo alternativno rješenje s najboljim mogućim ishodom. Nazareth! Orpheum je oko 18:30 još uvijek bio razuzdano prazan. Tako to ide kad sretnici u Austriji stalno imaju hrpu prilika vidjeti ovakve klasične rock sastave po nekoliko puta godišnje. No ljudi su tu već navikli na takve protokole i pet minuta prije osam bilo je puno življe. Odjednom smo se našli među dobrih 200 glava koje su, usprkos svojoj malobrojnosti, vjerno i uz gromoglasan pljesak pozdravile sastav koji se u 20.15 pojavio na pozornici.
Nakon uvodnog daha hladnog keltskog pišaćeg zraka čiji je zvuk preplavio dvoranu, kvartet se vrlo brzo, rockerski, bacio na oranje ledine! Miss Misery. Čvrsta, klena hard rock figura. Riffovsko uskrsnuće i giganti sedamdesetih stajali su pred nama. U današnjem tipičnom, daleko skromnijem izdanju. Legende su rutinski podigle uvodno raspoloženje tako da su vrlo brzo prelile ulje na vatru s Razamanaz i Kentucky Fried Blues. Razamanaz je za razliku od izvornika imao produženi izlazni dio koji je obilježio gitarski solo! Kentucky Fried Blues poslužio je odličnu R & B ravnalicu, a zvuk debelog volumena posebno je došao do izražaja u opskurnijoj This Month’s Messiah, gdje je sološ Jimmyja Murrisona kroz “vah vah” efekte posebno došao do izražaja. Dečki su smirili atmosferu emotivnom Dream On te nastavili duhovitim stalnicama Holyday i My White Bycicle, gdje je Murrison zamijenio Gibson Les Paul Stratom (Fender) i strugao naprstkom preko žica. Za sve koji pratite Nazareth, neupitni vrhunac koncerta bila je najprije izvedba prekrasne ljubavne balade Hearts Grown Cold, definitivno jedne od najemotivnijih ikad napisanih. Obilježio ju je uvodni dulji instrumentalni dio na gitari, svojevrsna kompenzacija današnjeg sastava za nedostajući klavir (“hja, jebi ga – nema više love”) i publika je nakon dobre minute izvedbu pozdravila s velikim oduševljenjem jer je uspjela prepoznati njezinu melodiju. A onda jedinstveni Dan McCafferty, koji je doslovno sve sam napravio u ovoj skladbi svojim vokalom. No to je bilo tek zagrijavanje za vrhunac koncerta. Dan je najavio da Nazareth sada namjeravaju odsvirati komad koji su nakon dugo vremena opet vratili na koncertni popis svojih skladbi. Murrison je posebno za ovu skladbu stavio Gibson Explorer. Očito će sada u dvorani pošteno zagrmjeti! Komad Telegram – “riff monster” odsviran u cijelosti (oba dijela), u kojem je isticao instrumentalni dio u drugom dijelu, koji je bio poprilično produžen, a Nazareth su ovom točkom posebno ukazali na iskustvo i rutinu koju posjeduju. Vrlo jednostavnim pomacima u samom pristupu izgradili su izvanredno raspoloženje, a kad se Dan vratio na pozornicu, Nazareth su prešli tako glatko da si jedva primijetio, uigrano natrag na glavni motiv skladbe te je briljantno doveli do kraja. Naravno, ovdje sam posebno požalio za nedostatkom klasičnog klavira tijekom koncerta. Forma te pjesme slijedila je formu s koncertnog albuma “Snaz” (1981), a ne s izvornika sa “Close Enough For Rock & Roll” (1976). McCafferty je u njoj bio prava “air raid” sirena!
Nastavak se za Nazareth i prisutne vrtio prilično standardno. Na programu su bile i obavezna Shanghai’d In Shanghai (s motivom Satisfaction Rolling Stonesa na jednom od prijelaza pretrefren – refren), nažarena obrada Cocaine, Whiskey Drinkin’ Woman, Hair Of The Dog s Danom na “ludastom” efektu i škotskim gajdama te neizbježna Love Hurts! Očito je sastav posebno ponosan na svoj studijski album “Hair Of The Dog” (1975), s kojeg je set lista imala čak četiri skladbe. Dečki su se vratili na pozornicu! Cijelu su stvar opet okrenuli prema svojoj najdražoj temi. Žene, naravno. I tako nas je te večeri posjetila i Night Woman. No, budući da se kod Nazareth već godinama sve vrti oko šarolike družine svakojakih letova, poleta i preleta, bilo da su umotani u “nakokirano” ili “biciklističko” bjelilo, ili dečki s vremena na vrijeme požale da im se uopće ne da letjeti – This Flight Tonight, za kraj su svoj posjet začinili upravo spomenutom skladbom. Repertoar od ukupno dobrih sat i pol bio je večeras odrađen za Nazareth!
A ocjena? Izvedba je bila rutinska i pritom zapravo nije bilo moguće uočiti grešku. Dan McCafferty bio je doduše manje govorljiv nego inače, dakle u skladu s raspoloženjskom dinamikom više nego poluprazne dvorane. S druge strane, ugodno je iznenadio prije svega izvanredan gitarski pristup Jimmyja Murrisona. Vidi se da su se Nazareth u posljednje dvije godine opet intenzivnije pojavljivali na koncertnim pozornicama Europe i da su dobro nauljili svoj rock stroj, što se najviše osjeti u sve izbrušenijem i dovršenijem pristupu Murrisona. Ritam linija oca i sina (Pete & Lee Agnew) djelovala je nezamjenjivo. Posebno je Lee rešetao eter svojim topovskim pristupom, a stasom se već gotovo razvio u pravog WTF mišićavca. Dan McCafferty odpjevao je kako zna odpjevati samo on! I dalje s potencom koja ljulja zidove, dobro pročišćava rockerske slušne kanale i kuca po pužnicama! Nema šta! Njegov je vokal naravno opet posebno sjajno žario u baladnim točkama. Bilo je ipak nekoliko pritužbi nakon koncerta da se u prvim redovima vokal uopće nije čuo. Stajao sam na sredini dvorane i tamo je sve bilo u najljepšem redu. Sirov “hard” i “rock’n’roll drive”, koji mora biti autentičan! A bio je! Žmarci su nekoliko puta pošteno prošli kožom i leđnom moždinom. To je to! Istina je da se u današnjim Nazareth lako može zamijeniti nedostatak klavijaturista, ali možda će mlađe “rockere”, koji vole “paljbu” više intenzivnosti, razveseliti upotreba hidraulične dvostruke bas papučice Leeja Agnewa, koju ubacuje usred svog bubnjanja u klasike sastava, čemu smo svjedočili već na samom otvaranju koncerta uz Miss Misery. Uz činjenicu da je četvorka eksplozivna i u izvedbi zagriženo, što je moguće uvjerljivije, zaboravio sam dodati i izvanredan osjećaj za izvedbu višedijelnih vokalnih preplitanja (Shanghai’d In Shanghai)! Ukratko, jedan od zaštitnih znakova sastava jedinstveno živi s njima i danas.
Veseljaci sa Škotske dokazali su i u Grazu da usprkos svoj visokoj starosti i statusu “živih spomenika” na pozornicama i dalje “zuje” dovoljno uvjerljivo da te bez problema nose amo-tamo uz sirovu iskonskost “rock ‘n’ rolla”, “hard rocka” i “R&B-ja” na njihovim koncertima, tako da bi bila neoprostiva greška da svaki ljubitelj stare dobre rock škole te večeri nije otišao prozračiti uši i obnoviti vazdazeleni “rockerski” repertoar Nazareth.
Setlista
1. Intro
2. Miss Misery
3. Razamanaz
4. Kentucky Fried Blues
5. This Month’s Messiah
6. Dream On
7. Holiday
8. My White Bycicle
9. Hearts Grown Cold
10. Telegram
11. Shanghai’d In Shanghai
12. Cocaine
13. Whiskey Drinkin’ Woman
14. Hair Of The Dog
15. Love Hurts
—dodatak—
16. Night Woman
17. This Flight Tonight
